SRCE KOJE JE KUCALO ZA NJU: TRAGEDIJA U ŽEPČU ODUZELA ŽIVOT MLADOG OCA | Njegove posljednje riječi slamaju i najtvrđe

U šumi kod Žepča, dok je radio da prehrani svoju porodicu, poginuo je mladi otac i suprug Samir Zahirović, rođen 2001. godine iz Rašljana kod Brčkog, piše 072info.

Ugasio se život mladića koji je tek počeo graditi budućnost, a iza sebe ostavio suprugu Elmu i jedno malo dijete – dijete koje će odrastati bez oca, ali sa uspomenama koje će majka čuvati kao zlato.

Najpotresnije od svega je njihova prepiska, objavljena tek nakon njegove smrti. Riječi koje su između sebe razmijenili prije tragedije danas paraju dušu:

„A šta kad bi ja umrla?“, pitala ga je ona.

„I ja bi za tebe, Kur’ana mi… Pogino bi, bogami.“, odgovorio je on.

„Tvoje srce ako prestane kucati, prestaje i moje.“

To više nisu samo poruke.

To je zavjet jedne ljubavi, posljednji dokaz koliko je držao do nje, koliko mu je bila sve.

A samo nekoliko dana kasnije — njegovo srce zaista je prestalo kucati.

I dok supruga grli njihovo dijete, pokušavajući mu objasniti svijet u kojem je ostalo bez oca, Bosna se ponovo suočava sa pitanjem koje niko ne želi postaviti na glas:

Koliko još mladih ljudi treba poginuti na poslu da bi neko rekao – dosta je?

Jer ovo nije prva tragedija.

Nije prošlo ni pola godine od pogibije radnika u Ravnoj rijeci. Dva mlada života izgubljena na isti način, u istoj općini, u nekoliko mjeseci.

I opet iste šutnje.

Isti obrasci.

Isti izostanak bilo kakvog napretka.

Inspekcije zaštite na radu?

Ako je suditi po rezultatima – rade samo poslije tragedije.

A porodice? One ostaju da broje mezare.

Mjere sigurnosti se ne pišu suzama porodica, nego radom onih koji su za to plaćeni.

Ali u ovoj zemlji izgleda da se reaguje samo kada je kasno.

Ako dva čovjeka poginu na isti način, a niko ništa ne promijeni — onda problem nije u šumi. Problem je u sistemu.

Neka mu je vječni rahmet, a porodici sabur.

Bosna je izgubila još jednog sina, još jednog oca, još jednog čovjeka koji je živio za svoje najmilije.