Srdić: Nije isto slušati Šabana Šaulića i Asima Bajrića; Čauš: Milenko nije kolegijalan i mnogo me olajava

Među vlasnicima bikova u našoj zemlji postoje velika rivalstva, a već godinama velika je netrpeljivost i između voditelja korida Milenka Srdića i njegovog mlađeg kolege Azema Čauša.

Milenka Srdića većina posjetilaca borbi bikova smatra najpopularnijim voditeljem korida u BiH, kojem bez problema polazi za rukom da nasmije hiljade zaljubljenika u koride. On je i dokazani humanista, majstor frule, član Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, koji već decenijama promovira toleranciju i suživot i koji gdje god dođe sa ponosom govori o svom Kaknju…

Srdić je radio i u rudniku mrkog uglja Kakanj. Po struci je saobraćajni tehničar, a, kako kaže, u rudniku je radio sve i svašta.
Milenko je više od 20 puta vodio Čevljansku koridu. Od malih nogu je gajio ljubav prema bikovima, a, kako govori, mnogo je lakše sa njima nego sa ljudima.

– Ono što ljudi rade jedni drugima, životinje ne bi nikada uradile. Zbog toga se držim jedne stare hercegovačke poslovice: “Pazi bika ko brata svog, daj mu ono što on poželi, a prema konju i ženi se malo oštrije odnosi!”, a nije vjerovati ni konju i volu, ko ni ženi. Nekad bik hoće da nasrne, ali nikad neće na čovjeka sa osmijehom – iskreno kaže Srdić.

Kada je u pitanju rivalstvo sa Azemom Čaušem, on ističe da se njegov kolega boji njegovog vokabulara i glasa.

– Nije isto slušati Šabana Šaulića i Asima Bajrića. Nije dovoljno samo doći na koridu i uzeti mikrofon. Treba poznavati materiju i detalje, ali i imati harizmu. On mi zavidi, tako da na koridama na kojima je njegov razglas smanjuje zvuk ili pravi smetnje da bi me ljudi što lošije čuli. Ipak, ni to mu ne pomaže. Sve najveće koride i dalje vodim ja. Azem je plaćao da vodi Kočićev zbor, ali organizatori žele samo mene. Prepoznatljiv sam po najavi: “Dobro došli dragi gosti, ne bojte se bika, neće vas ubosti” ili “Jablan riče, Bosna odjekuje. Jablan došao do arene, skaču ljudi i žene, kada je počeo da riče, ostavljaju i piće”. Da se dobar glas daleko čuje potvrđuje činjenica da sam imao poziv da vodim koridu u dalekom Japanu, ali me spriječila korona – kaže za Faktor Milenko Srdić.

– Uvijek sam volio mikrofon, još kao mladić, pošto sam bio predsjednik omladinske organizacije u mjesnoj zajednici i organizirao sam različite muzičke i kulturne sadržaje. To je bilo sredinom 80-ih godina. Na Ravnom Rostovu sam dobio poziv da se bori moj bik i kada sam došao, organizator je rekao da nema voditelja i ja sam rekao da ću voditi program. Poslije sam počeo dobijati pozive da vodim koride i sada sam postao dio većine korida u BiH, ali i u Hrvatskoj. U prosjeku radim 30 korida godišnje, tako da sam odavno prestao da brojim do koje sam cifre stigao jer radim više od dvije decenije – kaže Azem koji se pohvalio da je već 17 godina šef poslovnice jedne osiguravajuće kuće u Novom Travniku.

Čauš nije imao riječi hvale za starijeg kolegu, ali i pored svega prisiljeni su da često sarađuju.

– Ja vodim koride u Hrvatskoj, a Milenka ne zovu. Kupio sam sebi kompletno ozvučenje i opremu u koju sam uložio više od 15.000 KM. Milenko za svojih 20 godina nije nikada kupio mikrofon. Sa njim sam pokušavao da budem čovjek, međutim, to nikako nije išlo. Nema kolegijalnosti i često priča da ga smanjujem na razglasu kada sam zadužen za opremu na koridi. Mnogo me olajava i nismo u dobrim odnosima. Podmeće mi spletke i gluposti koje je izmišljao. Nema šta mi nije radio. Ipak, uspio sam svojim poštenjem i zalaganjem – govori na kraju Čauš.