Šta će nam nauka kad imamo Tita?

U četvrtak se u Bošnjačkom institutu u Sarajevu okupila skromna grupa ljudi na poziv Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja. Povod je bila dodjela priznanja koje Ministarstvo od ove godine organizira povodom Dana nauke, 12. decembra. Cilj je, naravno, promocija obrazovanja i posvećenosti nauci, a Savjet koji se pomno pobrinuo da osmisli strategiju skretanja pažnje na značaj naučnoistraživačkog rada i njegovu primjenu u razvoju, ustanovio je i plaketu Prijatelj nauke, zbog koje sam i bila pozvana: Oslobođenje je svojom istrajnom potporom đacima, studentima, istraživačima i svima onima koji vrednuju nauku kao motor društvenog razvoja zaslužilo da se nađe među prvim dobitnicima ovog priznanja.

Lideri ozloglašenih narkokartela i njihovi korumpirani zaštitnici

Prof. dr. Rešid Hafizović, inače na čelu Savjeta, nije krio uzbuđenje što su nauci i na ovaj način otvorena vrata u društvu čije su vrijednosti poprilično upitne, a još manje radost kada smo svi najvećim aplauzom ispratili studente nagrađene kao najupornije korisnike univerzitetskih biblioteka, njihovog knjižnog fonda i elektronskih baza podataka. Trebam li napominjati da političara nije bilo? Dužna sam, naravno, napomenuti da dr. Damira Marjanovića, također laureata, iako je izabran u Parlament Federacije, kao i većina ljudi, doživljavam kao izuzetak koji potvrđuje pravilo.

Istoga dana, čak i ne tako daleko, Transparency International BiH je imao konferenciju povodom 9. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, koji se obilježava od 2003. godine, kada je Generalna skupština UN-a posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje. Gost govornik, američki ambasador u našoj zemlji Michael Murphy, upravo je tako i naslovio svoje obraćanje: “Svaki dan u Bosni i Hercegovini mora biti dan borbe protiv korupcije”. Potcrtavajući razloge zbog kojih je neophodno da naša zemlja počne stavljati tačku na korupciju, ambasador Murphy je prozvao političke lidere, dužnosnike tužilaštava i sudova, dakle sve one kojima je posao provedba zakona, zato što ne samo da ne nastoje riješiti problem već od njega imaju koristi ili su aktivni sudionici.

Oktobarski izbori dobar su primjer, rekao je Murphy, nabrajajući sve one koji su uočili neregularnosti i prevare, o čijim obimima još ne znamo sve, no usuđujem se ustvrditi – čak i po izvještajima Centralne izborne komisije – da su epskih razmjera. Ambasador se nije bavio ovakvim ocjenama, ali jeste ukazao na to da je na odgovornim institucijama – policiji, tužiteljstvima i sudovima ove zemlje – da brzo i u potpunosti istraže navode o izbornoj prevari i izreknu najstrožije zakonom predviđene kazne onima čija se krivica utvrdi. Kada bi se to zaista i dogodilo, ako bi se – kažem ako da ne bih podsjećala na ranija tužna iskustva – provela temeljita istraga i krivci uistinu najstrožije kaznili, to ne bi bio samo enorman doprinos demokraciji ovog društva već i tektonski poremećaj na ovdašnjoj političkoj sceni. Zato sam skeptik, mada od srca navijam da recimo dođe dan kada će akteri afere falsificiranih izbornih listića pronađenih u Šekovićima biti kažnjeni. I, naravno, ne samo oni. I nije ovdje riječ isključivo o Miloradu Dodiku, čije je ime zaokruženo na baš svim pronađenim inkriminiranim listićima, već i o cijeloj onoj kvazipravničkoj sceni oko njega koja je otkrivanje falsifikata proglasila udarom na ustavni poredak RS-a?!

U ovoj se zemlji, jako dugo, svako pominjanje upletenosti političara u bezočne krađe – od glasačkih listića do miliona, aviona i kamiona – brzinom svjetlosti prevodi u sferu ustavnih nadležnosti i još bezočnije običnom puku tumači kao neprikosnoveno pravo lidera da otimaju novce iz proračuna zarad vlastitih vila, stanova i firmi koje su privilegirane samo zato što su stranački podobne ili pak u vlasništvu rodbine i prijatelja. Govorio je ambasador Murphy i o takvim primjerima, o zapošljavanju i napredovanju na osnovu podobnosti, o 55.000 ljudi koji svake godine pobjegne iz BiH, no posebno upečatljiv je onaj dio koji se odnosi na istrage u Sky i Anom predmetima, “koji ukazuju na to da političari iz svih političkih sfera, uključujući i provedbu zakona i zaposlenike sigurnosnih službi i tužitelje, rade za organizovane kriminalne grupe, a ne za građane”. I kazao kako grupe poput kartela Tito, grupa Arnautović i Matković, narkokartela Keljmendi – iskorištavaju slabu državnu strukturu BiH i politički utjecaj u državnim i entitetskim institucijama za svoje kriminalne aktivnosti! Za one koji su zaboravili, riječ je o pranju novca, iznudi, reketarenju i trgovini narkoticima. Time se, dakle, bave kriminalci pod zaštitom političara! Zar nam zaista treba američki ambasador objašnjavati šta to znači za društvo? Pisala sam o užasu spoznaje da čak 2.000 ljudi iz ove zemlje koristi aplikacije Sky i Anom, dakle 2.000 je naših karika u lancu organiziranog kriminala najgore vrste, naši su građani lideri ozloglašenih narkokartela, a njihovi korumpirani zaštitnici su ono jato što ih čuva i brani. Neću reći da su gori od njih, ali hoću da su za društvo pogubniji.

Pomoć SAD-a i sankcije

Edin Gačanin Tito, potvrdio je EUROPOL, uhapšen je prošle sedmice u Dubaiju, sa još 49 sličnih likova diljem svijeta. Samozvanog Tita međunarodni istražitelji sumnjiče za kontrolu trećine kokainskog tržišta Evrope, no na domaćim je policijsko-sigurnosnim agencijama da – tragom Skya i Anoma – detektiraju njegove pomagače u našim mahalama i institucijama koji su mu asistirali na osvajanju kokainskog trona, a na pravosuđu da ih procesuira i najstrožije kazni. Treba očekivati da će i to biti svojevrstan politički zemljotres, ovaj put sarajevski. Do javnosti je došlo vrlo malo, ali i to je više no dovoljno da se shvati kako su vajni istražitelji – recimo – blokirali istrage poput one o atentatu na Mateja Živkovića, člana Komisije za vrijednosne papire FBiH. Istraga bi – ako ikada mrdne s mrtve tačke – morala otkriti čije je interese Živković trebao životom platiti. No, kao i u priči o ratnim zločin(c)ima, mnogo smo glasniji otkrivajući tuđe, svoje ne damo. Valjda u tu sferu spada i konstatacija ambasadora Murphyja kako je korupcijom zaražen cijeli zdravstveni sistem u BiH, a podrazumijeva daleko više od medicinskih radnika koji traže mito kako bi pružali svoje usluge. On je – po ko zna koji put – obećao pomoć SAD-a u borbi protiv korupcije, podsjetio i na sankcije svoje zemlje (odnedavno je na crnoj listi i državna tužiteljica Diana Kajmaković), ali i podršku svima koji su spremni pomoći ozdravljenju društva u BiH. Društva kome će nauka i razvoj biti prioritetniji od Tita i njegovih pobočnika.

Vildana Selimbegović

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE