Šta nakon Haga: Pregazila nas je i Rumunija

Ako ekonomije regiona nastave privredni rast kao do sada, od 1995. godine naovamo, trebat će barem još 60 godina da zapadni Balkan po prihodima dostigne Evropsku uniju, poručili su stručnjaci Svjetske banke (WB).

U obimnoj studiji koja je objavljena u vrijeme kada se bezmalo u svakoj kući pričalo o samoubistvu Slobodana Praljka, WB upozorava da Balkan ima potencijala, ali da se on ne koristi.

Do nas je

Stručnjaci ove finansijske institucije ne moraju reći, ali mi znamo da je do nas. Ne samo političara, već i sluđenih naroda. Nema sumnje da će „haška prašina“ nastaviti da se kovitla Balkanom u godinama pred nama. Vrata Tribunala se zatvaraju, ali se otvaraju arhivi.

Imat ćemo redovno nova i nova „otkrića“ koja će samo produbljivati rane na tijelima žrtava.

Od prošlosti se ne živi, ali se na greškama ne uči!

Hoćemo li sada više razmišljati kako u novom razaranju i klanju ne ponoviti greške zbog kojih smo osuđeni ili tražiti načine da izvučemo najbolje iz spoznaja da nas ne na putu napretka pregazila, sve zajedno, na primjer, jedna Rumunija. A i Bugarska!

U proteklih nekoliko sedmica više je energije i vremena potrošeno na „zauzimanju busija“ zbog haških presuda, nego na bilo čemu drugome. Da se, dao Bog, dio tog vremena u Sarajevu iskoristio za odgovore na upitnik, već bi smo od Brisela očekivali kandidatski status.

Beograd bi sigurno odgovorio barem na pitanja iz jednog od poglavlja na putu prema EU, a Zagreb bi lagodno mogao zbirnuti nekoliko mladih porodica koje su otišle u pravi Zapad!

Balkan proizvodi previše historije koju ne može „provariti“ – ustanovio je davno kancelar Bizmark.

Sud historije

Da li smo se u svom stalnom promišljanju o prošlosti ikada zapitali da će historija suditi i nama, a ne samo onima koje mrzimo?

Nismo!

Pred cijelim regionom sve se jasnije definira pitanje: kuda dalje.

Odgovor na njega opredijelit će desetine i desetine hiljada mladih ljekara regiona, na primjer, da li im je ipak bolje ostati ovdje i liječiti nas ili je pametnije otići i za pristojnu platu čistiti zapadne stražnjice.

Stotine miliona leže neiskorišteno

I dok imamo hiperprodukciju prošlosti, stotine miliona leže neiskorišteno. Najmanje od tog novca odnosi se na kredite, mada je ta priča najgora.

Ne plaćamo samo kamate na posuđene pare, već i penale što ih ne trošimo. Mnogo je gora priča kada su po srijedi evropski fondovi. Baš tu leže stotine miliona maraka koje mi ne umijemo uzeti i uložiti.

avaz.ba