Šta nasilnici rade s AI fotografijama djece? Upozorenje

Vršnjačko nasilje među djecom i mladima sve je prisutnije, a pored fizičkog i psihičkog nasilja u školskom okruženju, sve veći problem predstavlja nasilje putem društvenih mreža i digitalnih platformi. Djeca postaju žrtve anonimnih počinilaca, ucjena i različitih oblika seksualnog iskorištavanja, upozorila je predsjednica Udruženja “Novi put” iz Mostara Abida Pehlić.

Istakla je da se nasilje ne odvija samo među učenicima istih razreda i škola, nego i putem interneta, gdje djeca često ne znaju ko se krije iza lažnih profila, zbog čega su prepoznavanje i prijavljivanje takvih slučajeva dodatno otežani.

Posebno zabrinjavajućim trendom Pehlić smatra zloupotrebu umjetne inteligencije za izradu lažnih eksplicitnih fotografija djece, koje se zatim koriste za ucjenjivanje i primoravanje na slanje stvarnih fotografija. Kako je za Fenu kazala, sve je više slučajeva u kojima se djeci šalju lažne eksplicitne fotografije uz prijetnju da će biti objavljene ako ne pošalju svoje prave fotografije. Djeca, posebno mlađeg uzrasta, često pristanu na takve zahtjeve, nakon čega počinju ucjene i dodatno uznemiravanje.

Dodala je da se digitalno nasilje često nastavlja i dugo nakon prvobitnog incidenta, jer uvredljive poruke, snimci i fotografije nastavljaju kružiti među vršnjacima, što ostavlja dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje djece.

Prema iskustvu Udruženja “Novi put”, najčešće žrtve vršnjačkog nasilja su djeca u dobi od 10 do 16 godina. Među oblicima nasilja prevladava psihičko, dok je fizičko manje zastupljeno u slučajevima s kojima se Udruženje susreće. Pehlić upozorava da se nasilje najčešće odvija u grupama, kada se više djece okomi na jednog učenika, dok dio djece u nasilju učestvuje zbog pritiska vršnjaka i potrebe da pripada određenoj grupi. Kako je rekla, postoje djeca koja ne žele učestvovati u nasilju nad drugom djecom, ali se ne mogu oduprijeti pritisku, pa i s njima treba raditi kako bi naučila zauzeti stav i ne pristajati na nasilje.

Kao posebno ranjivu grupu izdvojila je djecu koja nemaju odgovarajuću porodičnu podršku, djecu bez roditeljskog staranja i djecu iz porodica slabijeg imovinskog stanja, koja često postaju mete vršnjaka koji ih doživljavaju kao slabije i nezaštićene.

Posljedice nasilja ne moraju uvijek biti odmah vidljive. Među njima su povlačenje u sebe, nesanica, strah od susreta s vršnjacima, nervoza i gubitak samopouzdanja. Roditelji bi, ističe Pehlić, trebali obratiti pažnju na promjene u ponašanju djece, poput izbjegavanja odlaska u školu, povlačenja u sobu, slabijeg školskog uspjeha, uznemirenosti i izbjegavanja druženja.

Naglasila je da je važno da djeca svaki oblik nasilja odmah prijave roditeljima, nastavnicima, trenerima ili drugim osobama kojima vjeruju. Također je važno da se ne upuštaju u rasprave s anonimnim počiniocima i da ne šalju fotografije koje bi kasnije mogle biti zloupotrijebljene. Poručila je da djeca moraju znati da vrijede, da imaju svoje dostojanstvo i samopoštovanje te da nikome ne trebaju dozvoliti da ih maltretira.

Govoreći o radu Udruženja, Pehlić je navela da je tokom ove godine zabilježeno više od 500 poziva na liniju za pomoć, podršku i upućivanje. Građani im se obraćaju zbog različitih oblika nasilja, najčešće zbog nasilja u porodici, digitalnog nasilja i nasilja među djecom. Sve usluge Udruženja su besplatne, a žrtvama se nakon početnog razgovora i procjene potreba pruža individualna psihosocijalna i psihoterapijska podrška. Udruženje ima stručni tim psihologa, pedagoga, socijalnih radnika i certificiranih psihoterapeuta, a pomoć pruža kroz savjetovalište u Mostaru, mobilne timove na području Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona te putem online savjetovanja, pokrenutog zbog velikog broja osoba koje nemaju pristup odgovarajućim uslugama u svojim sredinama. Pehlić je istakla dobru saradnju sa školama i nadležnim institucijama u oba kantona, koje često i same upućuju djecu na programe podrške.

Građani kojima je potrebna pomoć mogu se obratiti Udruženju “Novi put” na SOS telefon 060 315 5663.

Pehlić smatra da je, pored pomoći žrtvama, posebno važno ulagati u prevenciju, edukaciju i razvijanje empatije kod djece od najranije dobi. Kao društvo, poručila je, moramo promovirati nultu stopu tolerancije na nasilje, a djecu odmalena učiti da se ne smiju udarati ni životinje ni druga djeca. Djeca često preuzimaju obrasce ponašanja kojima svjedoče u porodici i svojoj okolini.