Šta obilježavamo Prvog maja: Radnici se borili za “tri osmice”, a ne za roštilj

Prvog maja obilježava se Međunarodni praznik rada kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta iskazuju solidarnost radništva i obilježavaju sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.

Međunarodnim praznikom rada je proglašen sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Čikagu.Prvog maja obilježava se Međunarodni praznik rada kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta iskazuju solidarnost radništva i obilježavaju sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.

U znak mučeništva ubijenih u Čikagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen je crveni karanfil.

Ilustracija protesta u Čikagu, 1886. godine

Zamah prve industrijske revolucije i industrijalizacije u 19. vijeku obilježio je nemilosrdno iskorištavanje radnika i radnica od strane vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad od 12 do čak 18 sati, iskorištavanje dječije radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtjevali dostojniji uvjeti rada i života. Najveći zamah radnički pokreti su doživjeli u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD.

Vrhunac se dogodio u Čikagu, maja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je demonstranata uhvaćeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Borba za prava radnika

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

Prošlo je nekoliko decenija dok su se radnici i radnice, prvestveno u zapadnim demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za nešto veća prava sporazumijevajući se sa poslodavcima uz posredovanje države, tako da su se vremenom smirile socijalne tenzije.

Nakon boljševičke revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR, a potom i u drugim nastalim jednopartijskim državama, kojima je političko-programski uzor bio SSSR, te je u njima dan vremenom izgubio svoje izvorno značenje i svoju izvornu svrhu. U jednopartijskim režimima i nerazvijenim državama radnički pokret je bio zaštićen samo deklarativno, a u stvarnosti je bio dirigovan i kontroliran za boljitak birokratske elite.

Kasnije je povezivan sa jednopartijskim sistemom i boljševičkim komunizmom, pa su Sjedinjene Američke Države pomjerile proslavu 1. maja na septembar.  Nakon pada bloka jednopartijskih režima Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti. 

Radnici u Sarajevi

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta. Antikapitalizam kao široka politička filozofija okuplja različite političke struje kao što su socijaldemokratija, demokratski socijalizam, marksizam različitih struja i anarhizam različitih struja.

Radnici u Sarajevu su 1905. godine od austrougarske vlasti tražili dozvolu za obilježavanje 1. maja. Zahtjev je odbijen, ali uporni radnici su se izborili za prvi radni ugovor u Sarajevu koji je podrazumijevao desetosatno radno vrijeme (do tada je radno vrijeme bilo 12 do 14 sati) i povišicu nadnice. U Sarajevu su u maju 1906. godine radnici stupili u generalni štrajk, koji je zatvorio čaršiju, predstavljajući najsnažniju i najmasovniju radničku akciju pod austrougarskom upravom. Od prvog maja 1907. godine, radnici u Sarajevu i ostatku zemlje su slavili Međunarodni praznik rada.

Prvi maj danas

Danas se Prvi maj, u manjoj mjeri obilježava kroz različite vidove demonstracija i akcija kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika i svake radnice ili jednostavno kao dan borbe za prava na život dostojan čovjeka. 

Borba za radna i ljudska prava, koja može da podrazumijeva borbu za dalje skraćivanje radnog vremena, veće plate, veću zaštitu na radu i dalje razvijanje pravednijeg radnog zakonodavstva još traje.

Na prostoru zapadnog Balkana obilježavanje Prvog maja više se veže uz roštilj i slavlje u prirodi, a manje za historijsko sjećanje na dostignuća svjetskog radničkog pokreta, demonstracije i borbu za radna prava.

Avaz