Šta stoji iza rekordnih cijena plina?

Globalne cijene plina nekontrolirano rastu mjesecima: Povećana potražnja u Aziji i sve oskudnija skladišta plina u Europi dodatno povećavaju cijene. I opet je Nordstream 2 u fokusu.

Cijene su porasle otkako su se ekonomije najvažnijih industrijskih nacija ponovno pokrenule nakon zastoja zbog korone 2020. Globalna glad za robama i uslugama mjesecima je povećavala proizvođačke cijene, a potrošačke su cijene sa zakašnjenjem također značajno porasle. Međunarodni lanci opskrbe su opterećeni, na globalnim trgovačkim rutama nedostaje brodova i transportnih kontejnera. U mnogim zemljama – i ne samo u Britaniji Borisa Johnsona nakon Brexita – nestale su i stotine hiljada vozača kamiona, piše DW.

No, prije svega rastuće cijene energije katapultiraju cijene za proizvođače i potrošače do vrtoglavih visina. Rast cijena prirodnog plina osobito je visok. Samo od siječnja 2020. cijena na terminskim tržištima naglo je porasla. Na jednom od najvažnijih tržišta, virtualnoj trgovačkoj platformi Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj, cijena prirodnog plina po megavat satu (MWh) izbačena je sa nešto manje od 17 eura 4. siječnja 2021. na više od 72 eura u posljednje vrijeme. To je bio rekordan porast od više od 320 posto. Za usporedbu: cijena za jedan MWh obično se kreće između 15 i 20 eura u dugoročnom prosjeku.

Mnoge računske osnove

Međutim, usporedbe s prirodnim plinom prilično su škakljive. Budući da je na tržištima novca, gdje prirodni plin mijenja vlasnika u kratkom roku, povećanje cijena manje dramatično: ovdje je cijena prirodnog plina više nego udvostručena između siječnja i kolovoza. Plus zvuči manje zabrinjavajuće od rasta cijene dionica, koja je u godinu dana porasla za oko 450 posto.

Bez obzira na osnovu na kojoj se trguje prirodnim plinom, izračunata je njegova vrijednost i uspoređen razvoj cijena: Očigledno će biti znatno skuplje za industrijske i privatne kupce i svako daljnje povećanje ruši nove rekorde.

„Nikada nije bilo tako naglog poskupljenja plina u tako dugom razdoblju”, piše Handelsblatt koji citira stručnjaka za energetsko tržište Fabiana Hunekea iz konzultantske tvrtke Energy Brainpool. Prema zagovornicima potrošača, privatna se kućanstva suočavaju s dodatnim troškovima od 150 do 200 eura ako u nadolazećoj zimi moraju zagrijati svoje domove prirodnim plinom.

Industrija gladuje za energijom i rastućim cijenama CO2

Industrijski kupci koji se oslanjaju na prirodni plin imaju veći problem. Samo kemijska industrija troši velike količine fosilnih goriva. Taj sektor čini više od trećine industrijske potrošnje. Osim toga, postoje proizvođači čelika koji se oslanjaju na plin za proizvodnju posebnog čelika.

“Čak i dugoročno gledano, potrošači će morati biti spremni na činjenicu da će grijanje na naftu i plin poskupjeti u Njemačkoj, jer će se nacionalna cijena CO2 na fosilna goriva u sljedećim godinama više nego udvostručiti”, upozorava energetska stručnjak Thorsten Storck s portala za usporedbu Verivox. “Dobavljači plina prenose te troškove na svoje kupce.”

Potrošači trpe, Putin ima koristi

Glavni razlog za galopirajuće cijene plina je velika potražnja iz Azije, gdje se nije samo kinesko gospodarstvo ponovno ubrzalo nakon pandemije. U međuvremenu, brodovi s američkim prirodnim plinom (LNG) također bi radije krenuli prema Šangaju ili Osaki. Tamo se više plaća za “Freedom Gas” koji je tako snažno reklamirao bivši predsjednik Donald Trump nego u Europi.

Ovaka razvoj odgovara ruskom plinskom divu Gazpromu i njegovim političkim saveznicima u Kremlju. Gotovo nijedna druga zemlja ne profitira toliko od rasta cijena plina kao ogromno carstvo Vladimira Putina. A u Moskvi, političar Zelenih Oliver Krischer također vidi jedan od glavnih razloga visokih cijena plina. Rusija ove godine u Njemačku izvozi 20 posto manje plina nego 2019., kritizira on. Čini se da je to “umjetna nestašica” jer se mali izvoz u Njemačku kompenzira rekordnim isporukama u Tursku i Kinu. Tome se dodaje velika potražnja iz Njemačke, posebno iz industrije i elektrana na plin.

“Najmanje polovicu povećane cijene plina duguju Gazpromu i Vladimiru Putinu. To je ujedno i taktička igra za potiskivanje odobrenja za plinovod Sjeverni tok 2”, objašnjava Krischer.

Skladišta manje puna nego inače

S dobivanjem dozvola za naftovod, Njemačka klizi u situaciju s potencijalom za ucjenu. Normalno, opskrba je zajamčena zimi s postojećim cjevovodima, čak i ako su skladišta plina puna. Ove godine, međutim, skladišni prostori nisu puni.

Konkretno, njemački skladišni objekti pod kontrolom Gazproma, koji čine 25 posto kapaciteta, jednako su prazni – “i nema znakova da će se stvari promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci”, objašnjava Krischer. “Ako u veljači postane jako hladno, važna skladišta su prazna, a Sjeverni tok 2 nije pušten u rad, mogu se pojaviti regionalna uska grla. Tada stanovi ostaju hladni, a elektrane na plin moraju se isključiti”, upozorava.

Stručnjakinja za energetiku Kirsten Westphal iz Zaklade za znanost i politiku (SWP) ulogu Moskve vidi diferencirano: “Situacija je definitivno kritična. Međutim, upozoravam da se odgovornost za to ne prebacuje samo na Rusiju. Umjesto toga, tržište sada funkcionira na potpuno isti način na koji je to oduvijek htjela Komisija EU-a “, rekao je Westphal za Handelsblatt.

Skladišta za plin u EU-u trenutno su popunjena oko 71 posto, prema podacima krovne organizacije Gas Infrastructure Europe (GIE). U Njemačkoj je iskorištenost plinskih silosa oko 64 posto. Potrošnja plina nastavit će se povećavati s povećanjem gospodarske aktivnosti i hladnijim temperaturama zimi. No kako bi dosegli uobičajenu razinu od više od 90 posto, operatori skladišta plina morat će u sljedećim sedmicama – na vrijeme prije sezone grijanja – kupiti skuplji plin. Pritom oni podižu krivulju globalno željenog izvora energije prema gore.