AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Regija / Vijesti

– Otkad znam za sebe obožavam automobile i sve vezano za njih. Brat i ja smo stalno sa tatom čačkali njegov automobil, a kasnije smo počeli sami. Jedva sam čekala da položim vožnju i sjednem za volan, a danas sa ponosom mogu da kažem da sam automehaničar – započinje priču Stanislava Staša Timotijević.
Drugačiji put

Iako je ljubav prema kolima oduvijek bila prisutna, nakon srednje škole izabrala je drugačiji put. Upisala je Fakultet organizacionih nauka i nedugo nakon završetka školovanja počela da radi u struci.

– Išla sam na posao regularno tokom radne sedmice, ali sam jedva čekala vikend da “čačkam” automobile. Jednog dana sam samo odlučila da presječem i počnem da radim ono u čemu zapravo uživam. Mnogi klijenti se začude kad dođu u servis i vide da žena popravlja auto, većina je čak i skeptična zbog toga, ali ih vrlo brzo razuvjerim – kaže Staša uz smijeh.

Prije nekoliko godina sa bratom je počela ozbiljnije da se bavi mehaničarskim radovima, a cijela priča dobila je još srećniji epilog, kada je upoznala svog sadašnjeg dečka, koji je također mehaničar.

– On nas je pokrenuo da otvorimo servis i sad smo trenutno u radovima, jer u dvorištu naše porodične kuće pravimo radionicu koja bi trebalo da bude gotova do kraja godine. Vođa radova je moj tata, koji me je oduvijek najviše podržavao u ovom poduhvatu i želji da popravka kola bude moj stalni posao – priča ova djevojka.
Ponosan otac

Njen otac ne krije sreću.

– Postoji anegdota, kad mene zove društvo da se nađemo negdje, a ja im kažem: “Samo sačekajte da mi Stanislava promijeni sajlu na kvačilu, crkla mi je. Onda se oni čude što mi kćerka popravlja auto, a ja samo dobacim: “Pa ko će drugi, ne mogu ja da zalažem pod kola.” Zaista mislim da žene mogu da rade sve poslove kao i muškarci, a u mnogim slučajevima čak i bolje od nas. Veoma sam ponosan što je moja ćerka automehaničar – iskren je on.