Stefan osmislio prevaru i osvojio lutriju 14 puta: Uzeo milione, a evo kako je birao brojeve

Rumunski ekonomista, Stefan Mandel, 60-ih godina prošlog vijeka jedva je spajao kraj s krajem.

Tad je došao do neobičnog rešenja za svoje brige – osvojiće lutriju. Ipak, za ono što je za većinu ljudi bio san koji se bazira na sreći, Mandel je imao druge ideje. Matematički genije u slobodno vrijeme proučavao je Fibonačijeve teorije vjerovatnoće, a poslije godina mukotrpnog istraživanja osmislio je “algoritam za biranje brojeva”, koji je počivao na metodi nazvanoj kombinatorna kondenzacija.

Mandel se hvalio kako tom metodom može da predvidi pet od šest brojeva koji će pobijediti – što je broj mogućih kombinacija svelo na hiljade umjesto milione.

S grupom prijatelja kupio je veliki broj listića, koristeći sve moguće kombinacije. Osvojio je najveću nagradu, vrijednu više od 16.000 evra.

Kada je pokrio troškove, ostalo mu je dovoljno da podmiti koga je trebalo i pobjegne iz rumunskog komunističkog sistema i preseli se u Australiju, gdje je sa suprugom i dvoje djece započeo novi život. Pravi dobici su tek slijedili – lutriju je osvojio 14 puta, a da nije prekršio nijedan zakon.

Kada se smjestio u Australiji, Mandel je shvatio da je u nekim izvlačenjima cijena kupovanja listića svih mogućih kombinacija dosta manja od džekpota. Na primjer, ako je izvlačenje brojeva bilo od jedan do četrdeset, postojalo bi 3.838.380 mogućih kombinacija brojeva. Ako je džekpot bio deset miliona dolara, a listići svaki po jedan dolar, Mandel bi još uvijek dobro zaradio.

Naravno, uvijek je imao nekoliko prepreka – prikupiti kapital za listiće, a zatim kako ih fizički sve ispuniti. Tada je radio kao agent za prodaju osiguranja, a slobodno vreme koristio je kako bi uvjerio investitore da ulože zajedno i izgrade takozvani loto sindikat.

Takođe, izumio je sistem automatizacije s računarima i štampačima, koristeći algoritam za ispunjavanje listića automatski, koristeći sve kombinacije brojeva.

Tokom 80-ih, sindikat je čekao da džekpot naraste, prije nego što su kupili hiljade listića.

Grupa je osvojila 12 lutrija i stotine hiljada manjih nagrada širom Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, nije sve bilo toliko blistavo. Profiti nisu bili dovoljno visoki, a Australijanci su na kraju i shvatili njihov plan, pa su promijenili pravila – zabranili su štampane listiće i kupovinu velikog broja.

Mandel je u rukavu imao plan B. S profitima koje je već imao odlučio je da pronađe lutrije u Americi koje su imale džekpot najmanje tri puta veći od broja svih mogućih kombinacija.

Lutrija u Virdžiniji bila je idealna. Brojevi su bili samo od 1 do 44, što je značilo da je broj mogućih kombinacija bio milionima manji nego u drugim igrama. Tad je otvorio službenu firmu, “Pacific Financial Resources”, a pod njom razvio Loto fond. Hiljade investitora uvjerio je da ulože i prikupio milione dolara u procesu.

U februaru 1992. godine Virdžinija lutrija imala je džekpot od 27 miliona dolara. Mandel je u to vrijeme već imao 16 zaposlenih u skladištu u Melburnu, koji su tokom tri mjeseca odštampali sedam miliona listića i poštom ih poslali u SAD.

Sindikat je osvojio džekpot, uz još gotovo milion dolara sekundarnih nagrada.

I dok Mandelova metoda nije bila ilegalna, podigla je sumnju, pa se našao u četvorogodišnjoj legalnoj bici. Tokom tog vremena istraživale su ga brojne međunarodne agencije, među njima i CIA i FBI.

Na kraju je oslobođen bilo kakvih optužbi, međutim, dok je on osvojio milione, njegovi investitori dobili su tek 1400 dolara od 4000 dolara uloga – daleko od bogatstva koje im je obećano.

Mandel je 1995. godine otišao u bankrot, a u jednom trenu proveo je 20 mjeseci iza rešetaka u Izraelu zahvaljujući varanju investitora.

Živi u Vanuatuu, daleko od svjetla reflektora. U međuvremenu, sve američke države su zabranile korišćenje njegove strategije.

ATv