STRAVA U KUĆI U KALESIJI: Mještani ušli u trošni objekat gdje već 20 godina izolirano žive dvije sestre

---

Cjelodnevna drama odvijala se u ponedjeljak u Kikačima kod Kalesije, a okončana je oko 19,30 sati kada su sestre Mina (1955) i Džemila (1959) Sakić sanitetskim vozilom prevezene u Dom zdravlja Kalesija, a kasnije i u UKC Tuzla.

Bolesne sestre iz trošne kuće, u kojoj nema ni vode ni struje, izvukle su komšije. Tokom cijelog dana desetine komšija pokušavale su stupiti u kontakt sa sestrama, koje duže od 20 godina žive u potpunoj izolaciji od ostatka sela, a posljednjih dana su doslovno bile zabarikadirane u kući.

Sumnjalo se da su obje mrtve, pa su se čekale naredbe Općinskog suda Kalesija i Tužilaštva Tuzlanskog kantona. No kada su komšije, uz pomoć ljestvi uspjele da zavire u unutrašnjost kuće vidjeli su jednu sestru kako leži na podu, ali daje znakove života, dok se druga krila od njihovih pogleda.

Na kraju je nekolicina komšija kroz prozor ušla u trošnu kuću, koja samo što se nije srušila. Jednu od sestara, za koju se sumnja da je još prije nekoliko dana doživjela moždani udar su iznijeli do saniteta, dok su drugu uspjeli nagovoriti da sama izađe.

Priča, ustvari, počinje prije više od 20 godina, kada sestrama Sakić umire otac. Od tada, one žive u samoizolaciji, ne kontaktiraju sa bilo kime, odbijaju bilo kakvu pomoć.

– Najmanji je problem bio da im se pomogne, da im se napravi kuća, uvede struja… Ali one su odbijale svaku vrstu pomoći, čak i onu simboličnu, odbijajući da uopće pričaju s nekim od nas, kazao je za Bportal.ba mjesni imam Muamer ef. Fazlić.

Ibrahim Sakić dodaje da je bilo nemoguće uspostaviti bilo kakav kontakt s Minom i Džemilom.

– Bilo je primjera da im u prodavnici nisu željeli naplatiti ono što kupe, pa bi one napravile dramu od toga, ne želeći bilo kakvu pomoć. Nisu nikome išle, što bi se reklo ni na svadbe ni na dženaze, jednostavno su bile izolirane. Nismo sigurni ni da li imaju lične dokumente, niti je ikome jasno kako su uopće preživljavale, kaže Ibrahim, koji je zajedno sa rođakom i komšijom Hidajetom alarmirao ostatak komšiluka.

U posljednjih desetak dana komšije su viđale samo jednu od sestara. Sumnjajući da je druga bolesna, supruga imama Fazlića i još jedna komšinica u nedjelju su krenule u posjetu, da vide kako mogu pomoći. Međutim, otjerane su s vrata uz povike.

Od ponedjeljka ujutro nijedna sestra se nije pojavljivala, komšije su posumnjale ili da su teško bolesne ili da su mrtve. Nekolicina njih je dozivalo, lupalo na vrata koja su bila zaključana, penjalo se do prozora koji su bili zamračeni, ali se iz kuće niko nije javljao.

Obavijestili su policiju koja je došla na mjesto događaja. S obzirom da se sumnjalo da su žene mrtve, trebalo je obezbijediti sudsku naredbu za ulazak u kuću. No takva naredba nije stigla do kraja radnog vremena. Igra gluhih telefona na relaciji sud-tužilaštvo stvarala je dodatnu nervozu kod mještana. U cijeli slučaj uključio se i kalesijski načelnik Rasim Omerović insistirajući na bržoj reakciji pravosudnih institucija.

Iz Tužilaštva je stigla informacija da bi tužilac tek sutra (utorak, op.prir.) mogao doći na uviđaj(!?). Mnogi od mještana su negodovali i pitali se: Šta ako su žene žive, a ne mogu da se jave? Zar zbog čekanja da se uradi administrativni dio posla treba pustiti da neko umre? Policiji na terenu ruke su, praktično, bile vezane.

Oko 19 sati komšije su se ponovo popele na ljestve i jedan od njih je uspio da vidi da su sestre žive. Ponovo zbrka oko toga smije li se ući u kuću bez naredbe, šta ko treba da radi. Na kraju, mještani su odlučili da uđu u kuću, koja je neosvijetljena izgledala kao da je iz nekog filma strave i užasa.

Sestre su prevezene u bolnicu. Kakva će biti njihova sudbina, hoće li obje preživjeti, gdje će biti smještene, hoće li im se moći pomoći, samo su neka od pitanja na koja se čeka odgovor.

Izvor: Bportal.ba