Studentica s najboljim prosjekom u Zenici: Desetke ne želim pokloniti drugoj državi

Ajša Luković, studentica četvrte godine Pravnog fakulteta u Zenici, s ukupnim prosjekom ocjena 9,9 i ovogodišnja dobitnica Povelje dekana za prosjek 10, svojim znanjem i volonterskim radom želi graditi bolju Bosnu i Hercegvinu.

Od prvog razreda osnovne pa sve do završetka srednje škole uspjela je ostvariti maksimalan prosjek ocjena. Kako kaže, fakultet je pred nju postavio nove ciljeve i izazove koje i dalje uspjeva ispuniti.

S ekipom Anadolu Agency (AA) razgovarala je o uspjesima i planovima za budućnost.

“Kompletno osnovno i srednje obrazovanje završila sam maksimalnim uspjehom. Zatim sam upisala Pravni fakultet u Zenici i slična situacija se nastavila, desetke su se nizale jedna za drugom, a ove godine sam dobila i Povelju dekana za prosjek ocjena 10. Treća godina na pravu je, kako kažu, najteža, mada u mome slučaju ispostavilo se suprotno, jer sam zasijala u punom kapacitetu”, priča Ajša i dodaje:

“Kada u očevim i majčinim očima vidite suze i ponos zbog uspjeha koji ste postigli, to vas jednostavno tjera da budete još bolji, to je motiv i smisao ove povelje”, zaključila je.

U vrijeme kada sve veći broj mladih ljudi odlazi iz BiH, Ajša svoju karijeru planira graditi baš tu. Svjesna je da situacija nije sjajna, ali vjeruje da se uz znanje i veliku želju stvari mogu promijeniti. Poručila je da svoje desetke ne želi pokloniti drugoj državi.

“Ne živim u snovima i svjesna sam situacije u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ona je siva. Opet kažem, moj otac je ratni vojni invalid i sama činjenica da je dio svoga tijela žrtvovao za ovu državu, uz mnoge ljude koji su i svoje živote ostavili boreći se za ovaj komad zemlje, stvara obavezu prema meni da ostanem i sa svojim znanjem pokušam popraviti trenutnu situaciju”, naglašava Luković i dodaje kako je put do uspjeha trnovit:

“U potpunosti razumijem ljude koje odlaze, i ja se svakodnevno susrećem sa pitanjima zašto ne odem u inostranstvo i u potpunosti ne iskoristim svoj potencijal. Moj stav je jednostavan, ukoliko ovdje naučim hodati po trnju i na teži način ostvarim uspjeh, smatram da bih u inostranstvu sve to bilo isuviše jednostavno, za mene bi to bilo kao hod po pernatom dušeku. Ne želim svoje desetke pokloniti drugoj državi, ovdje imam besplatno obrazovanje koje nam u suštini nude poreski obveznici, ne mogu to da poklanjam nekome drugom. U Bosni i Hercegovini trebaju ostati ljudi koji znaju, žele i mogu da poprave stvari, to je jedan veliki izazov za sve nas.”

Svoje prve volonterske korake napravila je u šestom razredu osnovne, a službeno se priključila Crvenom križu u trećem razredu srednje škole. Tamo provodi mnogo vremena i volonterka Crvenog križa planira biti do duboke starosti. Očeva situacije je bila okidač za volonterski rad.

“Željela sam, baš kao moj otac, na neki način doprinijeti ovome društvu. Trenutna situacija je, hvala Bogu, takva da svojoj zajednici ne doprinosim kroz oružani sukob i to me mnogo raduje. Od trećeg razreda srednje škole sam aktivna članica Crvenog križa i jako sam ponosna na to. Volontiranje je definitivno jedan od najboljih načina da popravimo loše stvari koje nas okružuju”, zaključila je.

Dobrovoljni davalac krvi Ajša je od svoje 18. godine, a krv je dosada donirala osam puta.

“Imala sam enorman strah od igle, čak ni nalaze nikada nisam izvadila, ali imala sam čvrstu odluku koja je presudila. Do sada sam krv dala osam puta i planiram nastaviti, jer nevjerovatan je osjećaj kada znate da je ta doza vaše krvi spasila tri života. Pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da daruju krv i da budu svjesni da mogu spasiti ljudski život iako nisu ljekari”, naglašava Ajša.

Mladim poručuje da postanu više društveno odgovorni, jer velike promjene počinju sitnicama. Svoju društvenu odgovornost Ajša je dokazala i prije nekoliko godina kada je biblioteci svoje nekadašnje osnovne škole poklonila preko stotinu knjiga.

“Ne postoji bolji poklon od knjige, to je nešto trajno. Hiljade djece će proći kroz tu bibilioteku i obogatiti svoje znanje i, nadam se, postati društveno odgovorni. Generalno, imamo problem s građanskom odgovornošću, za sve nam je kriv neko drugi, a ključno je krenuti od sebe kao individue, jer sistem je loš koliko ga mi kvarimo. Za početak volontirajte, ne bacajte otpad i tako ćete doprinijeti društvu”, dodala je ona.