SUDBINA BH. DIPLOMCA: Imam diplomu, ali kome da je dam??!

U Gradskoj areni u Zenici, jučer je upriličena Svečanost dodjela diploma za 678 završenika I ciklusa studija, te magistarskih zvanja za 21 magistra nauka i 21 magistra struke.

Ne može se prisustvovati manifestaciji ovog tipa, a ne ostati pod pozitivnim dojmom. Polaganje zakletve, tradicionalno bacanje kapa u zrak i slatka zamisao utopijske budućnosti čija vrata otvara Diploma. Zvuči odlično, ali zvuči li realno?

U nekim boljim vremenima znalo se – sa diplomom ideš pravo na posao, a danas se podrazumijeva – sa diplomom ideš pravo na biro. Sve što odstupa od ovog šablona produkt je, ili nevjerovatnog zalaganja tokom studija (no ni to nije garancija), ili potezanja veza po stranci, po očevima i stričevima.

Na, nedavno raspisani, Javni poziv poslodavcima Zeničko-dobojskog kantona za podsticaj zapošljavanja mladih nezaposlenih osoba bez radnog iskustva prijavu neće podnijeti poduzeća poput Zeničke industrije mlijeka ZIM, te Metaluškog Instituta “Kemal Kapetanović”. Mnoga druga potencijalna radna mjesta za diplomce ostaće zatvorena radi nečijih neizmirenih dugova ili nevoljkog primanja pripravnika. I ono malo pripravnika što bude primljeno, primaće se po raznoraznim „ključevima“. Zamislite samo situaciju gdje predajete molbu za sticanje pripravničkog staža na protokol jednog renomiranog poduzeća, potkrjepljujući svoj bogati cv riječima kako imate veoma visok prosjek, a odgovor koji dobijete glasi „Prosjek tu ne igra nikakvu ulogu.“. Pa šta onda igra, ili bolje rečeno KO onda igra?!! Zašto nas tako uporno ohrabruju da napredujemo isti oni koji nam postavljaju kamen spoticanja kad smo na korak do uspjeha? Dvostruki standardi ili bojaznost da se ljubljena stolica ne izmakne?

Dok god nam slatkorječivi političari hvale naše školovanjem ispolirane vještine, a ne ulažu poseban napor da djelima opečate svoje riječi, ne preostaje nam ništa drugo do biti izgubljena, obeshrabrena i demotivirana omladina, ne?

Dakle, jasno je da smo prepušteni sami sebi. Stoga, sve što možemo učiniti ogleda se u: podnošenju prijave u Kantonalnu službu za zapošljavanje, te svakodnevnoj provjeri novoobjavljenih konkursa za posao. Uz dovoljno interesovanja za napredak u karijeri, otvaraju se vrata master-studija. Veoma ambiciozni i veoma rezignirani tretmanom svoje struke na tržištu rada, upisuju i drugi fakultet. Intelektualni napredak, svakako, prati učenje novog stranog jezika (jer engleski jezik svaki poslodavac doživljava kao drugi maternji). Također, veoma je bitan angažman na polju nevladinih organizacija i volonterski rad. Tako se stiče vrijedno radno iskustvo i važna poznanstva.

Ništa nije garancija da ćemo brzo i lako pronaći posao, ali ništa nije garancija ni da nećemo. Činjenica je da nam niko ništa neće pokloniti, osim riječi ohrabrenja. To će nam i oni kojima je najmanje u interesu da uspijemo veoma rado darovati. Za sve što želimo u životu valja se izboriti, a iskustvo koje pritom stičemo od neprocjenjive je vrijednosti.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE