Sudbina bivših radnika Željezare Zenica: Plaćaju i stanove i kiriju

Deset bivših radnika Željezare koji su prešli u ArcelorMittal Zenica, a bili su u Armiji BiH tokom rata, sa porodicama duže od decenije čekaju na dobijanje stanova. Stanovi u koje trebaju useliti su u izgradnji, a zgrada koja se nalazi u Novoj Zenici, između ulica Nikole Tesle, Velikog sudije Građeše i Vatrogasnog puta, ostala je nedovršena. Izgradnju je počela Željezara Zenica, koja je otišla u stečaj.

Mito i korupcija

U toku su međusobna optuživanja na relaciji Grad Zenica – Željezara, predsjednik Komisije za dodjelu boračkih stanova u ArcelorMittalu je nepravomoćno osuđen zbog prevara, a Sindikat AMZ-a ne reaguje, jer se “mi nismo bavili podjelom boračkih stanova”. Prema mišljenju ljudi koji čekaju na stanove, od kojih je samo jedan pristao da govori o onome što ih je zadesilo, izgleda da se čeka da napuste ovaj svijet, jer se čuvaju stanovi za neke druge.

– Bilo je nekoliko kasina u opticaju da nas smjeste, međutim to se nije desilo jer su bili loši uslovi za stanovanje. Na kraju su srušili većinu tih kasina i gradili neke nove objekte. Za radnike ArcelorMittala, pripadnike boračke populacije, data je 131 stambena jedinica. Bio sam 72. na rang-listi, a nisam dobio stan. Nisu dijelili stanove po toj listi, već su očigledno uzimali novac od ljudi i dodjeljivali stanove kako su htjeli. Upozoravao sam u više navrata Nermina Sarvana, predsjednika Jedinstvene organizacije boraca AMZ-a i predsjednika Komisije za dodjelu boračkih stanova, da ne može raditi bez pravilnika. Dokaz tome je prvostepena presuda Općinskog suda u Zenici, kojom je Sarvan osuđen za zloupotrebu položaja zbog davanja stanova i primanja darova i novca, kaže nam 58-godišnji Sead Kajić, jedan od deset ljudi koji čeka useljenje u nedovršenu zgradu već deset godina.

Kajić tvrdi da mu je Sarvan tražio novac za stan, a kako nije dao novac, stan nije ni dobio.

– Nakon toga je postignut dogovor i potpisan ugovor između tadašnje Općine Zenica i načelnika Husejina Smajlovića, bivše pomoćnice načelnika za opću upravu i stambene poslove Arzemane Čeliković i Nermina Sarvana, da se sruši željezarska kasina i napravi zgrada u kojoj bi stanove dobilo deset najugroženijih porodica. Bio sam prvi pozvan od Sarvana da se izjasnim prihvatam li da dam 10.000 KM za stan. Pristao sam. Koji dan kasnije sam potpisao predugovor kod načelnika Zenice, a taj dan su i zakopani temelji zgrade. Nepuna dva mjeseca kasnije zvao me Sarvan uz objašnjenje da će se praviti stanovi od 42 kvadrata i da trebamo dati po 15.000 KM za njih, što sam pristao i potpisao i taj predugovor. Do danas nismo dobili te potpisane predugovore, ističe Kajić.

Smatra se izigranim i kao čovjek i kao radnik Željezare, a kasnije ArcelorMittala u kojem je na poslu prije mjesec i po doživio srčani udar, ali i kao demobilisani borac koji je 48 mjeseci bio učesnik rata.

– Je li ovo hvala meni i kolegama koji su i istoj poziciji za doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine? Ako jeste, onda aferim i državi i svima, govori Kajić.

U nekoliko navrata pokušao je doći do Fuada Kasumovića, ali nije uspio. Seadov sin Muamer Kajić priča nam da je čuo od jednog od portira Željezare kako će ova firma pokušati prodati neizgrađenu zgradu za 400.000 KM, da je to objavio na Facebooku, nakon čega je “Kasumović to stopirao”.

– Presuda od dvije i po godine zatvora Sarvanu za prevare i da vrati 6.600 KM državi je čista smijurija. Jedan čovjek kojeg poznajem dobio je od njega stan, a bio je 500. na rang-listi. Jedan od onih koji su dobili stan nije ni bio radnik Željezare niti Mittala. Ali, nije samo Sarvan kriv. Kriva je i Općina, ističe Sead Kajić.

Na naše pitanje šta je sa nedovršenom zgradom, Fuad Kasumović je izjavio da je Grad Zenica uložio nepunih 500.000 KM u nju, a da Željezara nije završila svoj dio posla.

– Pošto su zemljište i priključci i 400.000 KM, što je blizu pola miliona maraka, od Grada Zenice, obratio nam se stečajni upravnik Željezare uz obavještenje da povećava cijenu kvadrata po stambenoj jedinici na 1.350 KM, kako bi se završila izgradnja. U tom dopisu su dostavili i procjenu sudskog vještaka da taj objekat u sadašnjem stanju košta više od 850.000 maraka. Zakonski nam nije dozvoljeno da platimo njima koji su u stečaju. Gradska uprava je poslala dopis stečajnom upravniku Željezare da smo spremni po njihovoj procjeni da im prebacimo novac, da Grad preuzme vlasništvo, da raspišemo tender da se zgrada završi. Još čekamo odgovor, kaže Kasumović.

Prvi čovjek Zenice napominje da postoji novac u budžetu i da, ako dobiju pozitivan odgovor, mogu prebaciti pare.

– Želja nam je da im što prije uplatimo novac, da provedemo proceduru i riješimo stambeno pitanje sugrađana. Spisak sa 20 ljudi koji su trebali dobiti stanove postoji. Ne znam ko je na njemu. Ne znam nikog pojedinačno. Ali, oni su prioritet i oni moraju dobiti stanove, smatra Kasumović.

Izjavu gradonačelnika vezano za kasinu 3, koja je vlasništvo Željezare, a jednim dijelom namijenjena i za zbrinjavanje interno raseljenih osoba sa Kanala 92 u Zenici, Mirza Jarić, stečajni upravnik zeničke Željezare, nazvao je nepoštenom i populističkom.

Međusobna optuživanja

– Željezara i firma Neimar iz Šerića, certificirana firma u građevinarstvu, od juna 2019. čekaju odgovor iz Gradske uprave. Dakle, od juna bombardujemo Kasumovića podnescima, prijedlozima i traženjem razgovora s njim, upozoravajući ga da građevinska sezona protiče i da hitno treba odgovoriti. A sada ispada da se on bori za to. Naša strana, Željezara u stečaju i firma Neimari, osjetila je na sebi tu njegovu “borbu”. Željezara bi bila investitor, a Neimari izvođač radova i finansijer. Gradonačelnik je razvlačio ovaj slučaj, pa ga prebacivao na saradnike, tražio je od nas velika popuštanja što smo i činili, prihvatali sve što je predložio, a dva posljednja mjeseca nismo dobili ni odgovor na prijedlog ugovora, poručuje Jarić.

Kasumovića smatra krivim za nedovršetak zgrade. Da je, veli, prihvatio prijedlog u junu, “ljudi su mogli već useliti u domove”.

Mirza Dajić – Oslobođenje