Surova svakodnevica: Zapošljavanje ‘podobnih’ bez javnih oglasa

Zapošljavanje rodbine, prijatelja i stranačkih kolega u javnoj upravi, institucijama i preduzećima u Bosni i Hercegovini pojava je na koju upozoravaju mnoga udruženja i građani. To uveliko omogućavaju pravilnici o zapošljavanju koje donose direktori i rukovoditelji, iako takvu praksu ne dozvoljavaju zakoni u toj zemlji.

Tako se takvim pravilnicima dopušta diskreciono pravo da se zapošljavaju osobe bez prethodnog raspisivanja javnog konkursa ili kandidati koji su imali najmanje bodova prilikom prijave za posao u javnim ustanovama ili preduzećima. U nekima čak stoji da se osoba može zaposliti ako je poznata.

Prema istraživanju Antikorupcijske mreže ACCOUNT, od 106 ispitanih javnih ustanova gotovo 50 posto njih u svojim pravilnicima nije imalo definiranu obavezu raspisivanja javnog oglasa.

“Problem nisu zakoni, već podzakonski akti kojima se pokušava legalizovati korupcija u zapošljavanju, dakle u pitanju su pravilnici o radu koji se tiču naših javnih ustanova i preduzeća koji omogućavaju zapošljavanje bez raspisivanja javnih oglasa i druge manipulacije, gdje ključni kriteriji prilikom zapošljavanja nisu kompetencija, stručnost i profesionalnost”, upozorava Ervin Turbić iz Udruženja građana Justicia u Srebreniku, u Tuzlanskom kantonu, gdje je taj problem naročito rasprostranjen.

Podsjeća da su takve pravilnike koristili mnoge ustanove i preduzeća čiji su rukovodioci i direktori osuđeni na zatvorske kazne.

Tako je u Tuzlanskom kantonu prije dva mjeseca Kantonalni sud osudio bivšeg direktora Kazneno-popravnog zavoda na sedam godina zatvora jer je dobio više od 93.000 eura za zapošljavanje određenih osoba, a sud je odlučio i da mu oduzme imovinu.

“Postoje mnogobrojni primjeri stranačkog i rodbinskog zapošljavanja u Tuzlanskom kantonu. Vrlo malo nezakonitih radnji se procesuira – četiri od stotine slučajeva”, objašnjava Turbić.

‘Pravilo da se može uposliti osoba ako je poznata’

Sabid Zekan, predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije u Skupštini Tuzlanskog kantona, kaže da u tom kantonu takve vrste zapošljavanja i, kako dodaje, vještačke sistematizacije radnih mjesta kojima se otvaraju nove, nepotrebne radne pozicije – idu na štetu budžeta i građana.

“Imate apsurd da su neka javna preduzeća pravila svoje pravilnike o zapošljavanju u kojima stoji da direktor može zaposliti osobu ako je poznata. Postavlja se pitanje kome osoba treba da bude poznata da bi bila zaposlena. To je katastrofalno. U suštini, direktori zapošljavaju pretežno svoju rodbinu, stranačku radnu snagu. To je jedan veliki vid diskriminacije. Takvih slučajeva imamo jako mnogo.”

Iz Antikorupcijske mreže ACCOUNT upozoravaju da je to problem prisutan u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Ta mreža je od augusta do septembra prošle godine radila istraživanje koje je obuhvatilo 300 organa javne uprave, 106 javnih ustanova i 77 javnih preduzeća na različitim nivoima vlasti.

“Obavezna konkursna procedura prilikom zapošljavanja postoji samo kod 34 posto javnih institucija, dok pravo na žalbu omogućava 32 posto institucija. Od ukupnog broja javnih ustanova gotovo 50 posto u svojim pravilnicima nema definisanu obavezu raspisivanja javnog oglasa. Slična je situacija i kada su u pitanju javna preduzeća”, navode u ACCOUNTU.

‘Zapošljavani otac, žena, sin…’

Oni su upozoravali i na slučaj Javne ustanove Centar za socijalni rad Srebrenik, gdje su prošle godine, kako je navedeno, bez objavljene oglasne procedure zaposlene tri socijalne radnice.

“Postoji odluka Općinskog vijeća Srebrenik o zabrani zapošljavanja bez raspisivanja javnih oglasa. Dakle, krši se, prije svega, odluka osnivača Centra za socijalni rad, zatim Zakon o radu koji propisuje zabranu diskriminacije lica koja traže zaposlenje, mnogobrojne odredbe Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, pa i sam Ustav”, kaže Turbić iz udruženja Justicia, koje je član mreže ACCOUNT.

“Prema nekim našim informacijama, pravilo je sljedeće – da jedan direktor zaposli dijete drugog direktora, a taj direktor zaposli dijete od tog direktora i tako dalje”, dodaje Zekan.

Navodi i primjer diskriminacije građana u tom kantonu kada je riječ o zapošljavanje u osnovnim i srednjim školama, gdje javni oglasi postoje, ali, kako kaže, podložni manipulaciji.

“U toku ljeta napravljen je novi pravilnik po kojem prednost ima boračka populacija, bez obzira na broj bodova koji se ostvari putem konkursa. U Bosni i Hercegovini imamo situaciju da je boračka populacija široko rasprostranjena i široko tretirana, a čak mi u Komisiji imamo informacije da su ti neki dokumenti i falsifikovani, da se borački staž praktično negdje i izmisli, sve da bi se zaposlilo po tom osnovu. Imamo informaciju da je zaposleno nešto više od 50 ljudi po tom osnovu, koji nisu imali dovoljan broj bodova”, tvrdi Zekan.

U junu ove godine u Tuzlanskom kantonu digla se prašina kada je sada već bivši ministar unutrašnjih poslova Alen Gadžo pred nevladinim organizacijama, parlamentarcima i medijima opisao kako su vršena zapošljavanja.

„Ministar unutarnjih poslova ili ja konkretno mogu izabrati čovjeka koji je 69-ti na listi. Znači onoga koji je najslabiji, ali ispunjava zakonske kriterije. MUP TK danas jako loše izgleda. To je primjer jednog klasičnog nepotizma koji je trajao godinama, gdje su zapošljavani prvi srodnici, otac, žena, sin”, rekao je tada Gadžo.

‘Koju moć ima neko ko odlučuje ko će se zaposliti’

Ipak, Zekan kaže da se, kada je riječ o tim problemima, ne može očekivati od tužilaštava i sudova da sve sami riješe.

Prema njegovom mišljenju, jedan od načina da se zaustavi praksa zapošljavanja bez konkursa i osoba koje ne zadovoljavaju kriterije jeste uvođenje interne kontrole u sva javna peduzeća i institucije.

“One su čak obavezne i po zakonima o budžetu. Međutim, nijedan institucija u Tuzlanskom kantonu nema tu kontrolu. One bi služile da mi neke stvari preduhitrimo prije tužilaštava, da poboljšamo prihode i inoviramo poslove, da bismo što bolje ispunili zadaću. Jedina veza sa vladom je direktor i upravni odbor, koji odgovaraju svojim strankama, i praktično nema kontrola.”

Prema riječima Turbića, sve je to “jedan zarobljen sistem u Bosni i Hercegovini” koji krši osnovna prava građana, kao i mnogobrojne zakone i konvencije.

“Trenutno je u Bosni i Hercegovini negdje oko 550.000 ljudi nezaposleno. Možete misliti koju moć ima neko ko odlučuje ko će se zaposliti, a ko neće. Javne ustanove, preduzeća i uprava ne pripada pojedincu i političkim strankama, nego svim građanima, te se trebaju zapošljavati kompetentne i stručne osobe.”

Ipak, naši sagovornici tvrde da je to posljednji kriterij koji se uzima u obzir.