Susret s Halidom u Nišu

Prišao sam mu u foajeu hotela, on je ustao i pozvao me za stol.U prijatnoj atmosferi uz kafu, rekao mi je da te večeri ima koncert u Niškoj banji.Došao je automobilom iz SarajevaJanuara 1988. Halida Bašlića sam iznenada vidio u foajeu hotela Ambasador u Nišu, gdje je sjedio sam.Premda se nismo poznavali, prišao sam mu, rekao da sam novinar iz Sarajeva, a on se obradovao i ustao i pozvao me da sjednem s njim za stol.U prijatnoj atmosferi uz kafu, pitao sam ga kojim povodom je u Nišu i on je odgovorio da te večeri ima koncert u Niškoj banji.Došao je automobilom iz Sarajeva i u hotelu je želio da se odmori od puta.Rekao sam da izvještavam sa suđenja u Vojnom sudu u Nišu, zbog zločina u paraćinskoj kasarni JNA, koji se dogodio u septembru 1987. godine.Vojnik Aziz Keljmendi tada je ubio četvoricu vojnika, petoricu je ranio, a potom izvršio samubojstvo, a sudilo se devotorici vojnika koji su mu pomogli u izvršenju krivičnog djela, osmorici Albanaca i jednom Bošnjaku.Bio sam jedini novinar iz Bosne i Hercegovine koji je izvještavao s ovog sudskog procesa. Pitao sam Halida, čija je pjevačka karijera tada tek bila na početku, da li se nada velikom odzivu publike?Vjerujem da me organizator ne bi ni zvao da pjevam da nije svjestan popularnosti moje pjesme “Neću neću dijamante” u Srbiji, koja je hit na svim radiostanicama, rekao je Bešlić, dodajući da, uz novokomponovane kompozicije, na koncertima pjeva i sevdalinke.Iako ga to nisam pitao, Halid mi je pričao i kako dogovara honorare za nastupe: “Brzo se dogovorimo, jer sam realan i ne ucjenjujem organizatore.Samo želim isti odnos koji organiazator ima prema kolegama iz Srbije ili Crne Gore, da ima i kad se sa mnom dogovara.Kad osjetim nekorektnost, prekidam razgovor.Ne trebaju mi nastupi po svaku cijenu.Najradije pjevam narodu u domovima kulture i domovima armije.Kad god sam pozvan da pjevam na humanitarnim koincertima, uvijek sam se odazvao, rado pomognem ljudima u nevolji.”Tko zna koliko bismo razgovarali da on u jednom trenutku nije pogledao na sat i rekao da treba ići u Nišku banju, konobaru je platio naše kafe i pozvao me da krenem s njim i budem njegov gost.Zahvalio sam i rekao da ne mogu, jer suđenje koje pratim počinje u 8 sati, a ja moram ranije stići u Dom JNA u Nišu, gdje je Vojni sud tada zasjedao.Poslije ovog susreta u Nišu s Halidom Bešlićem sam se ponovo sreo 2008. godine u Radiju Federacije BiH, gdje je s njim bio kolega Velid Džindo, također rodom iz Knežine.Halid mi je pružio ruku i pitao da li sam ja onaj novinar s kojim je razgovarao u niškom hotelu.Odgovorio sam potvrdno, a on me je zagrlio i rekao: “Mnogo cijenim one ljude koji su mi pružili podršku na početku moje karijere, a ti si mi prišao kad sam bio gotovo nepoznat.”Halid je bio veliki čovjek, vrstan pjevač i humanista i zbog toga ga cijeni narod u Bosni i Hercegovini i širom svijeta.Draga su mi ova dva susreta i razgovora koja sam imao s njim.