Sva bol svijeta slila se na Durakoviće: Hajro moj, Adise moj, Harise moj…

Već deset dana Kemal Duraković iz Bugojna s javnošću dijeli neopisivu bol koja je zadesila njegovu porodicu nakon smrti svojih najmilijih. Corona virus prvo je pokosio njegovog starijeg brata Hajrudina (66), a potom Hajrudinovog sina Adisa (42), da bi prekjučer bitku za život od iste bolesti izgubio i drugi sin Haris (41).

Srce se slama i danas nad fotografijom tri tek zakopana mezara prekrivena cvijećem, koju je Kemal Duraković objavio na svom Facebook profilu uz posvetu pod naslovom „Hajro moj…. Adise moj…. Harise moj“. Otkako je u razmaku od samo sedmicu dana ostao bez brata koga je zvao drugim ocem i dvojice bratića, Kemal Duraković ne prestaje ih čekati na jutarnjim kafama, i pitati se kako majci koja je, također, zaražena Coronom leži u bolnici, reći da su joj nakon supruga preminula i dva sina. Na Kemalove riječi ni danas niko ne može ostati ravnodušan.

-Nema ih na jutarnjoj kafi, očekujem ih, zagledam odakle će se pojaviti. Nema ih i ne doaze. U jednoj sekundi moj Hajro pred očima, u drugoj Adis pa Haris i sve tako u krug. Pošto ih nema, odlazim ja kod njih na jutarnju kafu… Zovem i prozivam ih na groblju: „Hajro moj.. Adise moj… Harise moj“, nekoliko puta.

Niko mi se od njih ne javlja, grobna tišina, a srce hoće da iskoči. Čak i želim da iskoči. Ovaj i ovakav život je surov. Mnogi kvaziportali, mediji, tzv. novinarčici pišu i izmišljaju posljedice i razloge njihovog nestanka. Razloge gdje i kako su se zarazili od te proklete Corone. Porodica Duraković zaista ne zna gdje, kako, ko i na koji način su dobili tu bolest. Gdje i ko je je prvi pokupio. To će zauvjek ostati, nažalost, nepoznato.Ovom prilikom “hvala” kvazimedijima, kvaziportalima i tzv. novinarčićima koji znaju “istinu”.

Za mlađeg brata Muhameda Muju znamo na koji se način zarazio. Zarazio se od rahmetli Harisa u odlasku-povratku za Novu Bilu idući u posjetu. Mujo svome bratu Hajri, a Haris svome tati. Bili su tri sata zajedno u neposrednom kontaktu. I Muhamed je od prije tri dana u Bugojanskoj bolnici. Još prije sedam dana prozivam telefonom svu porodicu pojedinačno da se izoliraju maksimalno 14 dana. Slušaju me i hvala Bogu niko više nema nikakve simptome od mnogobrojne porodice jer sam svaki dan sa svima u telefonskom kontaktu. I neće je ni imati više, ako Bog da. Ovo samo prevencije radi jer smo vezani i bili svakodnevno zajedno.

Jučer je u Bugojnu bio Dan žalosti. Hvala vam dragi sugrađani što ste jučer bili svi “Durakovići”. Hvala navijačkoj skupini Vandali na iskazanoj podršci. Hvala svima na podršci iz BiH, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i zemalja EU. U ušima samo odzvanja „bašum sagosum-iskrena sućut-moje saucesce“… Hvala Vam svima.

Nevjestu Emiru koja je još u bugojanskoj bolnici i pored nekoliko pokušaja i drhtanja ruku nisam nazvao dva dana. Jučer ujutro, na dan Harisove dženaze, čujem se sa mojim bratom Mujom i on izvoljeva šta voli pojesti. Supruga mu pravi po željama. I neka izvoljeva-ljubi ga brat. Kad već pravi njemu smognem snage i nju nazvati. “Kako si mi (iako imam sve informacije od doktora). Jesi dobro? Šta voliš pojesti”. – „Imam svega Kemo, ne treba“.

Insistiram na priči samo o hrani i konačno reče šta bi voljela, te me pita što je nisam zvao. Kaže samo me moj Džemal zove, a Emir mi je otišao za Austriju, ne zovu me Adis i Haris… trenutni tajac, u trenu se priberem pa joj slažem da je to na preporuku doktora, da je telefonski ne opterećujemo i da smo se tako dogovorili da je samo Đemica i ja ponekad nazovemo.

Zavrsim na brzinu taj razgovor, suza suzu goni. Nosim im doručak u bolnicu. Majka Emira ne zna za svoje sinove da leže pored svoga babe. Ko, kako i na koji način joj reći?????? Neka nam u potpunosti ozdravi, pa će za žalosnu istinu morati čuti od svog sina Đemala. Ovaj post teška srca sam morao napisati iako mi nije do istoga. Ali morao sam i zbog istine, a i zahvalnosti svima Vama koji ste uz porodicu Duraković – objavio je danas Kemal Duraković uz fotografiju tri svježe humke.

Brat Kemal otkako se sva bol svijeta spustila na njegovu porodicu svako jutro čeka svog Hajrudina i njegove sinove ka kafi, ali oni više nikada doći neće.

Hajrudin i Kemal Duraković: Rahmetli brat mu je bio drugi otac

„Nema moga Hajre na kafu, a nema ni njegovih i mojih očiju da nas razveseljavanju i “provociraju”. Koga će amidža sada “kupati” čašom vode. Nema ih na kafu, nema ih, a majka pita kako su joj sinovi“, riječi su koje Kemal Duraković ovih dana stalno ponavlja.

Njegov najstariji brat Hajrudin (od njih sedam braće i jedne sestre) i njegova supruga Emira koja leži u bugojanskoj bolnici izrodili su petero divne djece: Adisa, Harisa, Emira i blizance Džemala i Raziju. Kemal je svako jutro sa svojim

Svako jutro sa svojim bratom Hajrom, kako su ha svi odmilja zvali, kemal je pio sam kafu u restoranu obližnjeg bugojanskog hotela. Pomiriti se sa gorkom istinom ne može.

Prisjeća se Kemal kako se svako jutro na toj kafi pojavljivao i bratić Adis da vidi oca i amidžu.

-“Baci” bi nam neku svoju za*ebanciju i nasmij bi nas. Često bi ga amidža “okupao” čašom vode koja bi bila na stolu, a on bi onda u sprintu pobjegao od nas da ne bude “okupan”. Nema ni njega više… pisao je Kemal dok se Haris na KCUS-u u Sarajevu još borio život.

Krizu je preprodio Džemal i pušten na kućnu izolaciju, Emir se vratio u Austriju gdje živi i radi, a sestra Raza u Švicarsku.

-Ljubi ih amidža. Muku svoju muče. Ponosni smo bili na svoju veliku porodicu jer nemamo nikoga da ide pogrešnim putem – pisao je Kemal, oplakujući brata i moleći Boga da Adis i Haris prežive. Nažalost, nisu.

Majci Emiri smogli su snage reći da joj je suprug Hajro umro.

-Odgovorila je: “Znam, bio je on sinoć ovdje kod mene na krevetu. Ispričali smo se dugo. Halalili smo jedno drugom i zadužio me da čuvam djecu.” Usnila je njegovu smrt. Jutros je zovem da vidim jeli dobila limunadu- kaze da jeste i da se fino osvježila, a onda me pita: „Kemo kako su mi djeca.“ Slagao sam – gorke su riječi Kemala Durakovića,  inače, u bh. javnosti poznatog borca za prava korisnika famoznih kredita u „švicarcima“.

Azra.ba