Svetlana Ceca Bojković iz Beograda: U Jugoslaviji smo još vjerovali u bolji život, nismo znali šta nas čeka

Ko se još ne sjeća „Boljeg života“ i zgoda i nezgoda porodice Popadić, koja je postala sinonim za neka ljepša vremena. Pa i mlađe generacije pomno su pratile repriziranje ovih epizoda.

A legendarna jugoslavenska glumica Svetlana Ceca Bojković maestralno je odigrala Emiliju, ulogu koja je i danas prati kroz život. Bojković je nedavno uplašila kompletan region kada je u javnost procurila informacija da je završila u bolnici zbog koronavirusa.
Tegobe s disanjem

Na svu sreću, 73-godišnja glumica uspješno se oporavila, a, kako je rekla za “Avaz”, tek protekle srijede prvi put je izašla iz kuće.

– Dobro se osjećam, hvala Bogu. Prošlo je već neko vrijeme, prije otprilike dvije sedmice sam izašla iz bolnice, a završila sam i s kućnom izolacijom poslije. Počela sam jučer izlaziti iz kuće, ne zamaram se mnogo. Mada, sve je to individualno, kod nekih oporavak traje sporije, kod nekih duže. Kod mene je sve zajedno otpilike mjesec trajalo – kazala nam je Bojković.

Dodaje da će još sačekati što se tiče vakcinacije, koja je u susjednoj Srbiji uveliko u toku.

– To je jedan proces, ne mogu baš sada odmah da se vakcinišem, ali ako su se napravila antitijela, onda sam jedno vrijeme sigurna. U ponedjeljak idem na skener pluća, mada mislim da je sve prošlo, nagutala sam se antibiotika i probiotika, intravenozno i tako dalje. Nisam, hvala Bogu, imala tegobe s disanjem, čak ni temperaturu, osim dva ili tri dana, ali sam imala upalu pluća, što je skener pokazao. Mislim da je to sve iza mene, jer se sada vrlo dobro osjećam.

Vidno raspoložena ova legendarna glumica kaže kako joj se snaga vratila napokon.

– Cijelu prošlu godinu svi možemo baciti jednostavno. Ništa se te godine, osim korone, nije dešavalo, nažalost. To je bio jedan potpuno nenormalan život, koji smo preživjeli, a dosta smo i trpjeli. Najgore je bilo kada su počeli ljudi umirati i to oni vama bliski i poznati – kaže Bojković.

Nije se, kaže, uplašila, jer je poštivala mjere od prvog dana.

– Ali sam snimala. Međutim, nisam se na snimanju zarazila, što je interesantno, a gdje sam se zarazila Boga pitaj kada nigdje drugo nisam išla. To mi nije jasno. Na snimanju je cijela ekipa. Sada se snima veoma mnogo serija, nikada se ovoliko nije snimalo. A pozorišta, uglavnom, ne rade, mislim rijetko. Ali na snimanju cijela ekipa nas, glumaca, nosi maske i pazimo se. Ako se neko slučajno razboli, odmah se svi testiraju, snimanje se prekida i tako – govori nam Bojković.

Sa ovom legendarnom glumicom, koja važi za istinsku divu svijeta glume, uvijek je ugodno razgovarati i skoro je pa nemoguće ne dotaći se nekih tema, koje se tiču prošlih vremena, onih boljih, kako sama kaže.

Priznaje da je iznenadio odjek u javnosti o njenoj bolesti.

– Nisam čak ni prijateljima govorila, dok sam bila kod kuće. Upravo zbog toga, što ne volim tolike gužve oko toga. Međutim, ipak, to procuri, poslije to nisam ni pratila jer sam bila u bolnici. Nisam ni moje viđala, ni kćerku ni muža, oni mi samo donesu ono što mi treba. I kući sam bila izolirana, niko nam ne dolazi, samo muž i ja. Hvala Bogu, on se nije zarazio od mene – govori nam glumica.

Na snimanje serije, čije emitiranje treba uskoro početi na Prvoj TV, vratit će se oko 24. februara.

– Dogovorila sam da mi malo uspore tempo, da ne radim odmah, ono što bi rekli – punom parom. Nego prve dvije sedmice po četiri sata, a onda tri puta sedmično po osam sati. Dobro, to, srećom, zaista nije fizički naporno, znate. I uvjeti su dobri. U prvih 16 epizoda igra Seka Sablić, a ja igram njenu sestru, koja se pojavljuje u 17. epizodi, jer lik koji igra Seka je otputovao. Onda se ja tu pojavljujem, a vratit će se i ona – otkriva nam Bojković.

Mjesečni prihod

Kaže da se serija još piše, a zove se „Tri muškarca i tetka“ te da je riječ o komediji.

– To je jedan život današnje porodice koja je malo otkačena i, uglavnom, svi nešto tamo, što bi se reklo, muvaju i lažu. Snalaze se u sadašnjem trenutku – kroz smijeh je rekla Bojković.

Priznaje da je u današnje vrijeme sve ubrzano te da su i snimanja nekada bila mnogo komotnija i udobnija.

– Prosto se ubrzano i mnogo radi. Prije se nije toliko proizvodilo ni serija. Sada imate glumce, koji istovremeno igraju u tri serije, trče s jednog snimanja na drugo. Ni to neće, vjerovatno, trajati dovijeka, ali hajde, ko vele ljudi da iskoriste i da zarade neki dinar, jer tu ima dosta slobodnih umjetnika i mladog svijeta, koji nemaju stalnog zaposlenja. Vode se kao slobodnjaci i, ako ne rade, nemaju nikakav osiguran mjesečni prihod – ističe glumica.

U karijeri je imala brojne zapažene uloge, ali, ipak, uloga Emilije iz „Boljeg života“ je ona po kojoj će ovu glumicu uvijek pamtiti.

– Ne smeta mi. Shvatam da je to bilo jedno drugo vrijeme, mnogo veći prostor, koji je cijela nekadašnja zemlja Jugoslavija gledala, bilo je jedinstveno tržište. I to je pripadalo, prosto, jednom drugom vremenu kojeg više nema. Jer, bukvalno, „Boljim životom“, prestankom njegovog emitiranja počeo je raspad Jugoslavije. Mi nismo više ta zemlja koja je nekada postojala, to ima i neku, možda, i nostalgičnu notu. Tada smo još vjerovali. Nismo znali šta nas čeka, niko nije znao to, niko – sjetno govori Bojković.
Ne sekirati se

Na naše pitanje kako bi vidjela Emiliju u današnjem svijetu, ako bi se nastavilo snimanje „Boljeg života“, Bojković ističe da bi to bila jedna sasvim druga priča.

– Neki su čak govorili o nastavku „Boljeg života“. Ma, ne, to ne bi trebalo nikako nastaviti. Ono je zabilježeno i utisnuto kao neki fosilni ostatak onog vremena, koji je lijep, naravno, i kultura za sebe. Sve se promijenilo. Sve te stvari, i serije, i pozorišta, sve se mijenja. Svašta se od onda izdešavalo, tragičnih stvari, smrti, ratova, svega, tako da više te čednosti, koja je postojala prije toga, nema. Uvijek volim kazati da je s boljim životom gotovo zauvijek. U figurativnom smislu – ističe Bojković.

Nekad misli da ne vrijedi razmišljati o tom prošlom životu.

– Žao mi je što je taj bolji život prestao, ali ne vrijedi. To više nije pitanje našeg izbora i želje. Možemo se sjećati nekog mirnijeg, ljepšeg, stabilnijeg vremena, ali s tim je gotovo. I čovjek dok živi dužan je da svoj život nekako osmisli, da ga iskreira da bude što bolji u datim uvjetima. Izbjegavam misliti o neizvjesnoj budućnosti unaprijed, da se ne bih potresala. Kako bude bilo, bit će. Izbjegavam anksiozne situacije koliko god mogu. Ne vrijedi sekirati se unaprijed i plašiti se. Samo sebi zagorčavate život – zaključila je Bojković.

Bila sam u situaciji da presiječem

Glumačka diva osvrnula se i na slučaj Milene Radulović, glumice, koja je prijavila profesora Miroslava Aleksića za seksualno zlostavljanje.

– Naravno da podržavam, prije svega, te hrabre djevojke, s obzirom na to da sam vidjela da se, zaista, pokrenuta lavina, očekujem da to, prosto, ne zamre, već da oslobodi mnoge djevojke i žene, koje su doživljavale bilo koju vrstu nasilja da se oglase, jer je to jedini način da se tome stane na put – kazala je glumica.

Kaže kako je i tokom svoje karijere primijetila neumjesna ponašanja.

– Ne mnogo puta. Ali ja sam nekako bila u situaciji da to odmah presiječem. Tada sam već bila glumica i nisam bila tako mlada kao što su bile ove djevojke. To se dešava na poslovima bilo koje vrste – istakla je Bojković.
Željna sam putovanja

– Život se ubrzao, ne samo naš rad, već se sve ubrzalo. Željna sam putovanja, posebno što pripadamo toj generaciji 65+, nekoliko sedmica nismo ni iz stana izašli, a kamoli da se ode negdje van Beograda. I to mi baš nedostaje – kaže Bojković.

Mnogo ljudi je umrlo

– Mnogo je ljekara i sestara preminulo. Tu, gdje sam ja bila u bolnici, maltene svaki treći medicinski radnik ili ljekar je preležao koronu. A imali su sreću da se dobro završi, međutim ima mnogo i onih koji su umrli, nažalost – rekla je Bojković.