Švicarski model ekonomije: Priča o tome kako su komšije stvorile velike kompanije

Kooperativni poslovni model prožima švicarsku ekonomiju i u korijenu je politike ove države. Skoro svi Švicarci kupuju namirnice u zadružnim trgovinama i mnogi od njih imaju račun u zadružnoj banci.

Najveći proizvođač stočne hrane, najveća kompanija za dijeljenje automobila (car-sharing), pa i dijelovi javnih medija su organizovani kao zadruge. Samo zadružne kompanije u Novom Zelandu stvaraju više radnih mjesta na 100 stanovnika nego u Švicarskoj.

Migros je organizovan kao zadružna kompanija. Ima skoro 100.000 radnika koji prave od pudera za bebe do pekarskih proizvoda, a koji se prodaju u supermarketima. No, šta je to što zadružne kompanije razlikuje od drugih kompanija?

U zadrugama je glas svakog člana jednak. Kao i u politici, primjenjuje se princip “jedan čovjek, jedan glas”. Zadrugarstvo podrazumijeva udruživanje onih koji imaju zajedničke ciljeve. Profit koje ostvaruju zadružne kompanije se ravnomjerno raspoređuje među njihovim članovima i investira se.

Pojedine zadružne inicijative, kao što je francuska poljoprivredna zadruga Longo Mai koja je formirana 70-ih godina prošlog stoljeća, prožimaju sva područja života.

Menadžeri i ostali uposlenici švicarskog lanca supermarketa Coop su praktično komšije i zadrugarstvo prožima sve aspekte njihovog života. Takav način života im se isplatio. Stambenim zadrugama se garantuju niske stanarine, zbog čega je stanovanje i dalje svrha mnogih zadruga. Cjenovno pristupačno stanovanje u poželjnim dijelovima urbanih područja, posebno u Cirihu, posljedica je zadrugarstva.

Korijen Švicarske

List Aargauer Zeitung je zadrugarstvo opisao kao “iskonskom supom” švicarske ekonomije. Osim toga, zadrugarstvo je korijen i političkog života ove zemlje. Prve zadruge bile su preteča današnje Švicarske.

Švicarskim pašnjacima i šumskim zemljištima se prije 700 godina upravljalo kroz zadružna društva i korporacije. Zadruge su bile začetak političke zajednice, tj. iz zadruga razvila su se sela i općine. Odgovornosti zadruga su se vremenom povećavale od vodosnabdijevanja do brige o siromašnima. Prema riječima historičara Hansa Stadlera, ljudi u zadrugama su živjeli direktnu demokratiju u njenom najčistijem obliku.

Farmeri, zanatlije i radnici su se u prvoj polovini 19. stoljeća udružili u “zajednice za hljeb i voće”. Švicarski zadružni pokret se kasnije razvijao na tragu međunarodnog zadružnog pokreta čije je porijeklo iz engleskog grada Rochdalea. Švicarskim zakonom se zadruga kao oblik preduzeća prepoznaje od 1881.

Međunarodni zadružni pokret

Delegati iz 13 država, među kojima i oni iz Švicarske, 1895. u Londonu su formirali Međunarodnu zadružnu alijansu (ICA). Zadrugarstvo u Švicarskoj razvilo se u poljoprivrednom, bankarskom i građevinskom sektoru.

Svjetski zadružni pokret se na samom početku 20. stoljeća razvio u pacifističku i internacionalističku snagu koja je, prema historičarki Riti Rhodens, uspjela da se tokom Prvog svjetskog rata drži podalje od zemalja koje su bile u ratu. Sjedište Međunarodne zadružne alijanse je od 1982. do 2013. bilo u Ženevi, a sada je u Belgiji. Odlukom Ujedinjenih nacija 1995. svakog 2. jula obilježava se Dan zadruga.

Spomenute švicarske zadrugarske kompanije Coop i Migros čine trećinu švicarskog tržišta maloprodaje hrane. Obje kompanije imaju svoju kulturu i političke ciljeve. No, prije svega je riječ o velikim kompanijama. Manji zadružni subjekti su još uvijek vođeni idealizmom. Među takvim firmama je trgovina Guter čiji se članovi zalažu za privrednu demokratizaciju, piše portal swissinfo.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE