Portal 072info

Svira po rastavama: “Kad sam se razveo, pjevao sam na fešti” (VIDEO)

“Ne vidim u tome ništa sporno, puno ljudi iako više ne živi zajedno i dalje ima zajedničke interese poput djece ili posla. Nema smisla da se posvađaju tako da više ne razgovaraju, pa je onda u redu i da svoj papirnati razlaz proslave na kulturan način. Kad sam se prije 12 godina razveo od prve supruge, i ja sam organizovao feštu na kojoj sam pjevao”, objašnjava Damir Šoić (49) iz hrvatskog Samobora.

Kod repertoara za rastavu, ističe, mora pažljivo birati repertoar kako se niti jedna strana ne bi osjetila povrijeđenom, piše “24sata“…

“Ako uvrijedim njega, on mi neće platiti. Ako uvrijedim nju, neće ni ona. Zato su to uglavnom pjesme tipa: Prolazi sve, Ja se opraštam, Cigani sa vama i slično. To uglavnom nisu fešte koje traju cijelu noć, nego bude svojevrsni oproštajni ručak koji traje nekoliko sati.

Kad druga strana ode, onda se naručuju i one smjelije pjesme tipa: Da Bog da te voda odnijela – smije se on dodajući da su češće stranke žene jer one više slave razvode. Za sebe voli reći da je “one man band”, a ima više od 30 godina muzičkog staža koje je proveo na različitim feštama. U posljednje vrijeme razvodi su popularni od svadbi, ali promijenila se i slavljenička slika Hrvatske.

Bakšiši su sve rjeđi

“Nekad je bilo puno velikih svadbi, danas su sve češće skromnije svadbe na kojima su samo kumovi i roditelji. Isto tako, sve češće mi se javljaju ljudi koji istovremeno imaju vjenčanje te krštenje za svoje dijete. Ljudi su bez novca i pokušavaju smanjiti troškove što više, pa je onda u redu dvije fešte pretvoriti u jednu”, nastavlja dalje dodajući da je nekad bilo i više novca.

“Prije su ljudi znali ostavljati bakšiš, pa bih dogovorio svirku za 200 maraka, a kući otišao s 1.000 maraka u džepu. Danas imate dogovorenu fiksnu cijenu i to je to, rijetko se dogodi da dobijete bakšiš. Imao sam jedanput situaciju kad mi je na fešti prišao muškarac, inače mesar, i stisnuo mi 100 eura na čelo tražeći da sviram: Divan je Žumberak kraj. No kako je on snažan i nema dojam o svojoj snazi, ošamutio me da sam zateturao i skoro pao. No brzo sam se pribrao. A najveći bakšiš koju sam dobio bio je u jednom restoranu u Samoboru. Konobar koji me poznavao nazvao me i rekao da ima dvoje gostiju koji su tu već nekoliko sati i poželjeli su se zabaviti uz živu muziku. Pitao me jesam li slobodan i voljan doći. Došao sam, svirao samo za njih dvoje i dobio honorar od oko 17.000 kuna (cca. 2.000 eura), smije se on govoreći kako su anegdote svakodnevica u njegovom životu.

“Pamtim jednu feštu iz davnih dana, bila smo četvorica muzičara. Žena je tek kupila nove štikle, a mi smo pili vino samo iz tih njezinih štikli. Do jutra su se raspale. U drugom navratu zove me oko tri u noći čovjek i moli da dođem njegovom tati odsvirati pjesmu “U mom selu najbjedniji to sam ja“. Pristanem, a čovjek me odvede na groblje pa sam svirao na groblju. Inače, zanimljivo je na tim feštama vidjeti da žene piju puno više od muških. Muški se zadrže za šankom uz pivo, a one deru žesticama. Također, na svadbama je bilo svega – od mlade koja s fešte ide u rodilište, do nezgodnih situacija gdje su mladoženju ili mladu uhvatili s drugim na samoj svadbi. Imao sam jedanput i situaciju da mi je čovjek umro.

Grupa penzionera organizovala je ples i pozvali su me da sviram. Tokom svirke jedan od penzionera koji je plesao naglo se stropoštao i umro na mjestu. Stali smo sa svirkom i organizatori su riješili tu situaciju. No mimo ove priče, penzioneri se znaju najbolje zabavljati”, prisjeća se on dodajući i kako se zbog svoje brzopletosti na jednoj svadbi mladenac posvađao s kumom i izgubio prijatelja i vrijedan dar. Naime, kum je bio imućan i mladoženja je očekivao veliki dar, no on se pojavio s kutijom muškog parfema umotanom u celofan.

“Mladoženja mu je kazao da je od njega očekivao puno više, a kum je dodao da ga je valjda tražio zato što su dobri prijatelji, a ne zbog novca. Porječkali su se, kum se razljutio, uzeo kutijicu s parfemom i otišao. Kasnije se otkrilo da je u kutijici bio ključ novog auta kojeg je ovaj naručio za mladence”, ispričao je Damir.

Ljudi vole pjesmu, a na svadbama se uglavnom sviraju zagorske, dalmatinske i slavonske melodije. Svatovi najradije plešu na Thompsonovu Lijepa li si te na Mišu Kovača.

“Uglavnom svi muzičari imaju jako sličan repertoar. Možete odsvirati oko 120 pjesama po svadbi te paziti da svi budu jednako zadovoljni i da slučajno koga ne uvrijedite. Zato mi je drago što kod nema zahtjeva da se sviraju neumjesne melodije poput Evo zore i slično. Ja sviram harmoniku i klavijature te pjevam, a po potrebi zovem i druge kolege muzičare.

Svadba ponekad zna potrajati cijeli dan i do sljedećeg jutra

“Ide se po mladoženju, pa po mladu, pa u crkvu, pa u restoran. Moj posao je već ujutro pripremiti sve za instrumente – kablove, zvučnike i slično, a po završetku fešte kad svi odu oko četiri ujutro ostajem još barem sat vremena da to raspremim”, opisuje Damir dodajući kako njegov posao uključuje i iznenadne pozive. Naime, dio parova unaprijed rezervira termin, ali ima i onih koji zovu i pitaju je li slobodan sada i bi li mogao doći kroz sat vremena. Zato uvijek u autu ima kofer sa odjećom, jer postoji mogućnost da će taj dan završiti u Celju, Dubrovniku ili na Pagu.

“Kad sam bio mlađi mogao sam provesti cijeli tjedan na fešti i nije mi teško padalo, a sad ako dvije noći za redom ne spavam, gotov sam. No ovo je specifičan posao u koji kad jednom uđete više nema odustajanja. Ako odbijem dvije – tri gaže, više me nitko neće zvati. Isto tako, nema tu osobnih emocija. Moj posao je donijeti drugima veselje i zato me plaćaju. Tako mi je prije dvije godine preminula baka, a to su mi javili baš dok sam imao svirku. Morao sam dovršiti feštu, a tek se onda prepustiti tugovanju. Moja bol je osobna i ne mogu je prenijeti na ljude koji mi plaćaju da budem veseo. Puno sam puta svirao i prehlađen, pod gripom, s temperaturom… Nema odustajanja”, kaže on.

Zbog posla mu je patio i porodični život

“Imam četiri kćeri, po dvije iz svakog braka. Stare su 23, 18, 10 i pet godina. Razveo sam se od prve supruge prije 12 godina. Znate, ovaj naš posao je ipak posao samotnjaka i uvijek je netko drugi iznad i prije obitelji. Kad vas zovu, idete. A na to vam rijetko koja žena može pristati i uvijek bude rasprava o tome zašto mi je sve drugo bitnije od nje”, iskren je Damir.

Kaže kako kćerima sigurno neće svirati na svadbama jer želi u njima uživati, ali će svakako primiti mikrofon i otpjevati ili odsvirati jednu za dušu. Pjesme uvijek dirnu ljude, smatra on, jer se neki pronađu u stihovima a drugi vole melodiju. Pravi klik se dogodi kad se oba ta sastojka spoje. Iako najčešće dolazi s harmonikom, bilo je i onih koji su tražili da svira ZZ top ili slične izvođače. Zato je nabavio posebnu, vrhunsku harmoniku koja ima mogućnost projekcije mp.3 formata.

“Zato na repertoaru imam i Gangnam style. Baš sam nedavno svirao na jednoj fešti i pustio to. Eto, otkrivam malu tajnu zanata – ljudi nemaju pojma da to ne sviram ja jer se namjestim tako da izgleda kao da je sve pravo i samo otvaram usta. Uglavnom, na toj svadbi su bila i tri čovjeka iz Koreje koji su bili oduševljeni što razumiju stihove i nisu uopće otkrili da nisam pjevao ni svirao”, kazao je. Kaže da će se baviti ovim poslom koliko mu bude dopuštala snaga. No kako se ne može živjeti samo od glazbe, cijelo vrijeme ima i stalan posao. Radi u mjernom laboratoriju za Plivu.

“Može se uskladiti jer sam cijeli život radio posao u jutarnjoj smjeni, a gaže su mi bile uvečer i noću te vikendom. Sve se može kad se hoće”, zaključio je.

Podijelite članak