Svjedočenje iz ukrajinske šume: Zatočeništvo i mučenje u jami pod komandom Srbina iz BiH

Detektor donosi svjedočenje Mykole iz Ukrajine, koji tvrdi da je sedam dana bio zatočen u jami u ukrajinskoj šumi, gdje su ga tukli, prijetili mu smrću i tjerali na rad.

Njegov iskaz i istraživanje mjesta zatočenja doveli su ukrajinsko pravosuđe do Davora Savičića, državljanina Bosne i Hercegovine i Rusije koji je optužen za ratne zločine a kojeg su ranije novinari Detektora otkrili kada su se infiltrirali u privatni Telegram kanal za regrutaciju boraca u ruskoj vojsci. Za njim je u BiH raspisana potjernica. Nakon što se nije pojavio na ročištu u septembru u Ukrajini, novo ročište je zakazano za novembar, kada će biti razmatrano i suđenje u odsustvu.

Granatiranje mjesta Fadorvike je za Mykolu značilo početak invazije, kao i dolazak ruskih vojnika.

“Među njima nisu bili samo Rusi. Bilo je različitih vojnika. Ali osoba koja im je komandovala, kako sam kasnije saznao, bila je Srbin”, započinje svoju priču Mykola, prisjećajući se prvih dana ruske invazije.

Zarobljen je dan poslije rođendana, u mjestu Šibeno, nadomak Kijeva, gdje je došao posjetiti porodicu.

Mykola, čije pravo ime i identitet štitimo, kaže da su mu vojnici prekrili oči i vezali ruke, a zatim ga odveli u šumu, gdje je boravio u jami dubine 90 centimetara i bio mučen. Oko njega su hodali štakori, koje nije smio da ubije jer su mu vojnici prijetili da će onda oni njega ubiti.

Svojih sedam dana zarobljeništva u ovoj šumi opisuje kao strah i neizvjesnost da li će preživjeti ili umrijeti. Zima i niske temperature bile su za njega još veći izazov.

“Sa sedmog na osmi mart napadalo je snijega. Osmog se otopilo i jama u kojoj sam sjedio, napunila se vodom. Noću je bilo minus jedanaest”, prisjeća se Mykola.

Tokom zatočeništva tjeran je da se snima za propagandne videe, od kojih je jedan emitovan na sankcionisanom ruskom kanalu, a on predstavljen kao pripadnik ukrajinske sigurnosne službe. Dok mu ekipa Detektora prikazuje ovaj snimak, modrica na oku podsjeća ga na zadobijene udarce vojničkom čizmom. Snimak je, smatra on, ujedno i razlog što je ostao živ.

https://youtube.com/watch?v=4C9CS7U-jTo%3Fsi%3D8lilW8q_yIQ4hdie

Detektor nije mogao nezavisno potvrditi detalje iz svjedočanstva Mykole, ali istraživači ukrajinske Medijske inicijative za ljudska prava (MIHR) koji su kasnije obišli šumu procijenili su da su u nekim jamama istovremeno držane dvije osobe zajedno. Lidiia Tarash iz ove organizacije je sa Mykolom u martu 2025. godine obišla šumu.

“To je područje između sela Šibene i Krasni Rog. Gospodin Mykola nam je pokazao direktno lokacije gdje je boravio. Iako su prošle tri godine od deokupacije, na tom mjestu su i dalje ostali tragovi ruskog prisustva“, kaže za Detektor.

Na istoj lokaciji ranije je obavljena ekshumacija jedne ubijene osobe, a istraživanje se poslije proširilo i na druge zatvorenike s kojima je razgovarala ova organizacija, te na objekte u samom Šibenom. Tada su identifikovane druge šume, šumarija, škola i medicinski punkt kao mjesta na kojima su zatvarani i držani civili.

“Samo po Šibenom, o kojem je riječ, utvrdili smo četrdeset tri slučaja zarobljavanja ljudi”, objašnjava Tarash.

Dokumenti i iskazi Mykole i drugih svjedoka otkrili su ukrajinskim organizacijama da su među naoružanim pripadnicima ruskih formacija bili ljudi koji su se predstavljali kao Srbi. Godinama poslije, ukrajinske vlasti optužile su Davora Savičića, državljanina Rusije i BiH, rodom iz Banovića, za učešće u zarobljavanju, zlostavljanju i ispitivanju civila.

Mykola gleda njegovu fotografiju i potvrđuje identitet Savičića.

“Hodao je po selu i dijelio slatkiše djeci. To je definitivno on. Rekao je svima: ‘Došao sam iz Srbije da vas oslobodim’”, nastavlja.

Savičića je u međuvremenu mogao da prepozna i po glasu, ispričao je.

“I dok sam bio zadržan u onim jamama, bilo je isto. On je komandovao. Svaki dan je donošena municija i on je sve usmjeravao. Do tada sam ih mogao prepoznati po glasovima. Kada sjediš tamo i slušaš sve, naučiš svaki glas. Znaš ko dolazi, ko će te tući, a ko ne”, kaže Mykola.

U februaru ove godine Detektor je objavio ispovijest Zeničanina Selvera Hrustića, prvog zarobljenog državljanina BiH s kojim smo razgovarali u ukrajinskom zatvoru. Hrustić je opisao put iz Njemačke preko Moskve do ruske vojske, potpisivanje ugovora i obuku, koju je smatrao nedovoljnom.

Hrustić je tada objašnjavao da se nakon dolaska u Rusiju provjeravaju dokumenti, a potom odlazi na mjesto potpisivanja ugovora. Između obećanja o službi i stvarnosti ratišta, priča, ostao je veliki raskorak. Govorio je o slaboj organizaciji i nedostatku vode, ali i o upozorenjima koje je ranije dobio da rat nije igra.

Ukrajinske službe zabilježile su državljane desetina država među zarobljenim pripadnicima ruskih snaga. Tamara Kuruškina, koja radi s ratnim zarobljenicima, navela je za Detektor da njihova evidencija sadrži lične podatke najmanje 200 ljudi s Balkana, ali da to nije konačan broj.

“Što se tiče osoba iz zemalja Balkanskog poluotoka u 2024. godini i zarobljenih osoba iz Grčke, također znamo osobne podatke najmanje 200 osoba iz balkanskih zemalja koje su se borile ili se bore u oružanim snagama Ruske Federacije”, objašnjava za Detektor Kuruškina.

Detektor je prije tačno godinu dana pratio kanale i poruke ljudi koji su tražili odlazak u rusku vojsku, infiltrirajući se u nekoliko Telegram grupa. Predstavljali smo se kao Igor Dimitrijević iz Bijeljine, razgovarali s regruterima i dobijali upute kakve dobija čovjek koji se zaista sprema otići na ratište. Govorili su nam o obuci, novcu i dolasku u Rusiju. A onda smo dobili i konkretnu instrukciju: da kupimo kartu za Moskvu i javimo kada slijećemo. U toj komunikaciji pojavilo se ime čovjeka koga ukrajinski svjedoci danas povezuju sa svojim zatočenjem – Davor Savičić.

“Igore, dobar dan, ovamo smo sve oformili, možete da krenete. Znači, kad kupite kartu, javite se ranije da ste kupili kartu i da dolazite da bi vas neko sačekao”, rekao nam je Dejan Berić.

Jedan od najpoznatijih proruskih blogera i ruski dobrovoljac, on je potom naveo da će nas na moskovskom aerodromu sačekati čovjek kojeg zovu Davor. Dan ranije poruke su stigle s naloga čija je fotografija prikazivala maskiranog muškarca u ruskoj uniformi. Regruter nije želio telefonom objašnjavati uslove ugovora, ali saznajemo da se radi o Savičiću.

Fotografija koja nam je stigla trebala je pomoći da prepoznamo čovjeka na aerodromu. Na njoj smo prepoznali Davora Savičića. Ali Igor Dimitrijević nije bio stvarni putnik – bio je identitet pod kojim smo vodili istraživanje. Zato se na Vnukovu niko od naših novinara nije pojavio. Savičić je slao poruke i pozive, a u posljednjoj poruci javio je da je otišao. Savičića je Velika Britanija 7. novembra 2024. stavila na listu sankcionisanih zbog njegovih aktivnosti povezanih s ruskom invazijom na Ukrajinu, a ranije se u Rusiji sastajao s Miloradom Dodikom i drugim zvaničnicima iz Republike Srpske, kao i pripadnicima Srpske pravoslavne crkve. On na posljednje pitanje Detektora nije odgovorio, a ranije je poslao glasovnu poruku sa psovkama i prijetnjama.

Ukrajinske vlasti ranije su objavile da Savičića sumnjiče za okrutno postupanje prema najmanje dvoje civila. Jedan od njih je Mykola. Savičića ukrajinske vlasti opisuju kao tadašnjeg komandanta jedinice “Vukovi”, u okviru privatne vojske pod nazivom “Redut”. Istovremeno, Detektoru je iz Tužilaštva BiH potvrđeno da je za njim raspisana potjernica.

Tužilaštvo BiH nije pristalo na razgovor s novinarima Detektora.

Advokat Dubravko Čampara, nekadašnji državni tužilac, kaže da je Tužilaštvo BiH očigledno prikupilo dovoljno dokaza da je moglo raspisati potjernicu.

“Sada za koje krivično djelo, ne možemo još uvijek znati, jer je to faza istrage. Vidjet ćemo za šta je raspisana potjernica. Ono što je bitno – kada se raspisuje, recimo, potjernica, on se može suditi samo za krivična djela za koja je raspisana potjernica po onom načelu specijaliteta”, kaže Čampara.

Prvo ročište u predmetu u Ukrajini održano je 2. septembra 2026. godine pred Okružnim sudom u Borodjanki. Savičić nije došao, pa je ročište odgođeno. Njegov branilac po službenoj dužnosti objasnio je da bi tužilaštvo, nakon eventualnog novog izostanka, moglo predložiti poseban postupak u odsustvu. Detektor je ranije pisao da Ukrajina vodi više od 1.000 suđenja za ratne zločine u odsustvu.

“Ne mogu reći da je to radost. Težimo pravdi, želimo da identifikujemo sve osobe koje su bile uključene u te ratne zločine. Ubijeno je mnogo ljudi, mnogo je stradalo od fizičkog i psihološkog nasilja. Dobro je što su materijali predati sudu. S druge strane, razumijemo da je ovo samo početak”, kaže Tarash.

Mykola kaže da su Savičić i njegova jedinica razlog zbog kojeg, ni nakon oslobađanja, nije mogao spavati. Prisjetio se kako se budio na svaki zvuk, te kako prvih dana nije smio napustiti kuću, čak ni kako bi otišao roditeljima javiti da je živ. Za ljude iz regiona koji su regrutovani u vojsku Rusije ima poruku:

“Nijedna količina novca nije vrijedna toga. Nema količine novca koja čini vrijednim dolazak u Ukrajinu radi nečega ovakvog. Čak ni konkretno Ukrajina. Jednostavno nije vrijedno raditi stvari koje su njihovi građani radili na ukrajinskoj teritoriji”, govori Mykola za Detektor.