Svjetsko prvenstvo u fudbalu, barem što se naše reprezentacije tiče, je završeno

Svjetsko prvenstvo u fudbalu, barem što se naše reprezentacije tiče, je završeno
Foto: Adis Alić/072info

Svjetsko prvenstvo u fudbalu, barem što se naše reprezentacije tiče, je završeno. Smjenjuju se osjećaji ponosa što smo se plasirali, s nezadovoljstvom rezultatima i prikazanom igrom. Kompromisi u odnosima unutar ekipe i saveza skupo su plaćeni. Mnogo toga je bilo sporno. I još uvijek je.

Osvrt Nedima Hasića.

Izgubili smo se na Svjetskom prvenstvu. Zbog kompromisa koje pobjednici ne prave. Zbog priprema u Sarajevu koje su ličile na izlet osnovaca na Vrelo Bosne. Zbog toga što se nakon rekreacije u Hrasnici pijančilo po narodnjačkim klubovima u Sarajevu i Mostaru. Što su se nakon prijateljskih utakmica neki u hotel vraćali autobusom, a neki svojim bijesnim vozilima. Zbog toga što igrači već odavno ne žele trenirati u centru u Zenici, a niko u Nogometnom savezu nema hrabrosti da ih pošalje tamo gdje im je mjesto.

Hrvatski selektor Niko Kovač tražio je da mu centralni dio priprema bude svakodnevni boravak u sauni kako bi se igrači pripremili na brazilsku klimu. Zenica ima saunu, ima terene, ima centar izolovan od navijača i pritiska. Ali igračima se tamo ne ide. Jer se tamo u pola noći ne mogu iskradati iz hotela na Ilidži kako bi izašli van.

Izgubili smo se na Svjetskom prvenstvu. Jer su pripremne utakmice već odavno postale samo teferič za dijasporu kojeg Nogometni savez organizira radi punjenja kase. Izgubili smo se u brazilskoj prašumi. Jer se podilazilo onoj dvojici koji misle da su iznad dvadeset jednog. Da su važniji i veći od reprezentacije. Jer se dopuštalo očevima da šakama i psovkama budu selektori umjesto selektora. Jer je Savez umjesto izolacije, tridesetak soba u brazilskoj bazi platio rođacima, zaslužnima, menadžerima, prijateljima. Jer je u Nogometnom savezu uvedena diktatura. Tu svako ko misli drugačije bude suspendiran. Poput Ervina Zukanovića kojem je uskraćena viza za Ameriku. A posao dužnosnika Saveza bio je da mu tu vizu obezbijede. Pa su, umjesto igrača koji je tako nedostajao, u Brazil putovali drugi. Valjda puno zaslužniji od Ervina.

Kazali smo to u martu. Ponovićemo to još jednom. Detonator svih problema u reprezentaciji, pa tako i ranog povratka iz Brazila, jeste ponašanje Emira Spahića. Kapiten koji to nije. Kazali smo to u martu, kazat ćemo još jednom. Na travnjaku je sve nemoćniji i sve teže stiže protivničke napadače. Onako neodgovorno kako je igrao protiv Francuske u Parizu, takav je bio i na terenu protiv Nigerije. Sušićeva je taktika na toj utakmici bila očajna i nejasna. No, postavka tima Spahića ne amnestira od još očajnije igre u utakmici koja je trebala biti najvažnija u Brazilu.

Kazali smo to u martu, ponovit ćemo još jednom. Spahić sebi dozvoljava puno više no što smije. U Brazilu je određivao ko smije ući u hotel reprezentacije, a ko ne. U isto vrijeme, njegov se brat šetkao po terenu s akreditacijom Nogometnog saveza oko vrata. Emir Spahić je taj koji je nakon utakmice s Iranom psovao bh. novinare rječnikom koji nije za eter. On je taj koji je 2011. godine tjerao iz reprezentacije golmana Asmira Begovića da bi branio njegov jaran Kenan Hasagić. On je taj koji na novinare huška polusvijet iz ovdašnjeg podzemlja.

Oni koje kupi svojim potezima na manje važnim utakmicama u martu su govorili kako se protiv Spahića priča iz nekih ličnih razloga, kako za to nema dokaza. A ima dokaza, itekako ih ima. Evo jednog od njih. Prekršajna prijava protiv S. E. koju je zenička policija izdala 11. oktobra prošle godine. Tada je S. E. napao policajca koji nije propustio autobus reprezentacije na mjesto na kojem je S. E. želio da bude.

S. E i Dž. E. su, umjesto na terenu, pričali na društvenim mrežama. No, ta je priča već odavno šuplja i pročitana. Onaj dunum trave je jedino mjesto gdje trebaju i imaju što za reći. Na tom dunumu pobjeđuju oni koji imaju srce i želju. I koji sa njega izađu krvavih i znojnih dresova. To u Brazilu nismo vidjeli. Sada je vrijeme za promjene. I to suštinske.

Safet Sušić je dobar čovjek. Veoma dobar čovjek. Nažalost, iz te je njegove dobrote nastao golem dio problema. Safetu Sušiću se u Brazilu srušio svijet. Ali sam je kriv. Kriv je što je davno izgubio autoritet, što je ispustio konce iz ruku. Što je dopustio da njime gospodare lične sujete drugih. Što je dopuštao da mu igrači tokom kvalifikacija na pripreme dolaze kad hoće, što je spisak za Brazil pravio radi lažnog mira, umjesto da možda njime nagradi nekog od mladića iz domaćeg prvenstva. Što je dopustio postojanje klana iz kojeg mu je zabijen nož u leđa.

Kriv je zbog čudne taktike protiv Nigerije. Kriv je što nije postavio granice igračke slobode. Zbog politike nezamjeranja, zbog truhlih kompromisa sada će mu biti pokazana vrata. Dva puta je već bio na izlazu, oba puta ga je od otkaza spasio Ivica Osim. No, ako ode, Sušić ne smije otići sam. Ovaj je tim zreo za remont, u ovom timu više ne smije biti mjesta za igrače koji su svoju drčnost, umjesto na terenu, pokazivali u miks zoni ili na fejsbuku. Ukoliko ode, Sušića može zamijeniti samo jedan od dva već odavno etablirana trenera Hercegovca. A niti jedan od njih dvojice ne preziva se Barbarez.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE