Portal 072info

Tajne sretnih roditelja

Homepage crop

Vi ste mu roditelj, vi trebate da budete na nivou svog djeteta bez obzira na sve i ne treba da ga gledate sa nekog većeg nivoa.

Bilo kako bilo, morate pokušati da na svijet gledate kao na nešto novo, što tek treba otkriti, što je fascinirajuće, a možda i zastrašujuće. To znači da izgubite pojam o vremenu, i da pronađete radoznalost. Stručnjaci tvrde da takav pristup sigurno dovodi do boljeg odnosa sa djetetom, što za posljedicu ima i bolje vaspitano dijete, a i srećnije roditelje.

BUDITE UZ NjEGA ČAK I KAD JE TEŠKO

Djeca vole da smo im blizu, čak i kad nas tjeraju od sebe. Od nas očekuju da ostanemo pribrani, posebno kad su oni uznemireni, ili uplašeni. Da li to znači da uvijek treba da budemo popustljivi? Sigurno da ne.

Ali moramo da prihvatimo da su djeca ponekad dobra, a ponekad nisu. Važno je da znaju da su voljena čak i kad rade neke stvari koje nam se ne dopadaju.

 

VI STE GAZDA

Roditelji su ponekad zbunjeni. Maloj djeci su potrebna ograničenja, od nas očekuju da budemo autoritativni i da im ukažemo kada je “dosta”. Neki roditelji se plaše da će se dijete naljutiti na njih, i rade sve kako se to ne bi desilo. Ali, djeca neće moći da nauče kako da se izbore sa negativnim osjećanjima, ako ih vi stalno sprečavate da ih dožive.

 

USPOTAVITE RUTINU

To ne znači da treba da budete potpuno nesavitljivi. Važno je kod djeteta uspostaviti rutinu u svakodnevnim stvarima – kada je vrijeme za obrok, za kupanje, za čitanje, za spavanje, za igru…. Rutina ne znači stroga pravila.

Ona je potrebna da bi se dijete osjećalo sigurnije. Svaki put kad dođe do promjene ustaljenog rasporeda (zbog posjete babe i djede, zbog rođendana, Nove godine….) dijete se uči fleksibilnosti.

 

BUDITE REALNI

Čovjek vrlo lako zaboravi šta je realno što može očekivati od djeteta, pa pred njega stavlja nerealne zahtjeve. Pratite razvoj djeteta i u skladu sa tim mu postavljajte zadatke. Od dvogodišnjaka, na primjer, ne možete očekivati da svaku igračku vrati na svoje mjesto i da mu soba bude uredna “pod konac”, ali možete zajedno da vraćate igračke u kutiju.

Potrebno je da imate na umu još nešto: računajte na regresiju, to jest, da mališan u razvoju napravi dva koraka naprijed, a jedan nazad, bilo da je riječ o upotrebi wc šolje, prelasku iz kreveca u veći krevet, polazak u školu…) Oni će uvijek učiniti jedan korak nazad, kako bi vam pokazali da ste im potrebni. Djeca ne vole kada imaju potpunu slobodu da rade šta god hoće i kad hoće (iako se tako ponašaju!).

 

DJECA NISU NAŠA SLIKA I PRILIKA

Neki roditelji se zbune kada otkriju da se njihovo dijete razlikuje od njih po temperamentu i karakteru.

Američki pedijatar Tova P. Klajn opisuje slučaj majke koja je bila zabrinuta što njen 2-godišnji sin neće da se druži sa vršnjacima. On joj je predložio da ga zajedno posmatraju dok je u vrtiću sa drugom djecom.

“Dječak je stajao na jednoj strani prostorije, posmatrao drugu djecu kako se igraju, izgledao zainteresovano za to što rade, ali se držao na sigurnoj distanci. Meni je izgledalo kao da posmatra i upija stvari, i prati šta se dešava.” Ali, majka je imala sasvim drugačije mišljenje: “Je l’ vidite kako se plaši? Plaši se da niko neće htjeti da se igra sa njim.” Profesor je upitao majku zašto tako misli, a ona je odgovorila: “Poznat mi je taj osjećaj. Djeca nikad nisu htjela da se igraju sa mnom.”

Zapamtite: djeca NISU vi. Vi ste imali svoja iskustva, a ona imaju svoja.

Podijelite članak