Portal 072info

Tarik Filipović za “Avaz”: Malo mi za sreću treba, evo Čelik dobio licencu

Tarik Filipović (47) istinska je zvijezda, ali prije svega veliki profesionalac, što je dokazao i time da je svoju pauzu „žrtvovao“ zbog intervjua za „Dnevni avaz“. Ovaj Zeničanin sa zagrebačkom adresom, zbog TV transfera godine, jedna je od najtraženijih ličnosti za intervju u posljednje vrijeme. 

Filipović se iz iznimno gledanog kviza „Potjera“ vratio u kultni „Tko želi biti milijunaš“, koji ga je svojevremeno i vinuo u zvijezde.

Sjajan kao komandant grada Sarajeva Štumbafirer Šiling u „Konaku kod Hilmije“, Ćiro na pozorišnim daskama… u intrevjuu najavljuje i nove glumačke projekte. Ipak, krenuli smo do „Milijunaša“

Magija i publika

Kako doživljavate povratak u „Milijunaša“. Vjerovatno za Vas to nije samo profesionalni potez, ima sigurno tu i emocija.

– Naravno. „Milijunaš“ je bio streloviti početak TV karijere i s velikim uzbuđenjem mu se vraćam. Bilo mi je veoma teško što se „Milijunaš“ vraća dok „Potjera“ još ide, tako da sam bio prisiljen odabrati stranu. „Potjera“ je, prema meni, najsavršeniji kviz koji sam radio, ali „Milijunaš“ ima neku svoju magiju. Poželio sam se publike u studiju… Možda malo i promjene. Mada mi je teško ostaviti „Potjeru“, koja je veoma gledana i to na dnevnoj bazi u cijelom regionu.

Radite novu seriju, najavljujete novu saradnju s Reneom Bitorajcem. Šta se, ustvari, dešava?

– Serija „Nestali“ snima se u produkciji HTV-a, a ja igram svodnika u ratnom periodu. Veoma dobar scenarij, ima sve preduvjete da bude super. A s Reneom za jesen obnavljamo „Spektakluk“ u Đurinoj i Reneovoj „Ludoj kući“. Bit će redizajniran potpuno i tako ćemo ga nekako i nasloviti. Radim paralelno i autorsku predstavu, s „Ćirom“ imam puno zakazanih termina širom svijeta.

 I pored zaista mnogo posla, stječe se dojam da ste postigli dobar balans. Koliko radite, isto toliko i uživate u životu.

– Čovjek se trudi napraviti ravnotežu, koliko ti stvarno duša i srce traži, i ženi, djeci. Osnovni naš cilj je biti sretni i zadovoljni i trudimo se ispunjavati svoje male i nešto veće želje.

 Sudeći prema društvenim mrežama, Vi ste i sretni i zadovoljni.

– Malo mi za sreću treba. Evo Čelik dobio licencu i ja sam sretan. Vatreni sam navijač ovog kluba. To je ljubav koja ne može i neće proći. Nadam se da dolazi neko naše vrijeme. Zenica i Čelik zaslužuju još bolju atmosferu oko kluba. Sve preduvjete imamo – od infrastrukture do navijača. Zenica zaslužuje Čelik u Evropi.

 Idemo raditi

 Kao roditelj, sigurno se pitate u kakvom svijetu rastu Vaša djeca?

– Mi od 1992. imamo status quo. BiH je neprovjetrena soba. Mislio sam da će se kroz ekonomiju, umjetnost, sport stanje normalizirati, da će ljudi početi normalno živjeti. Da uđemo u Evropsku uniju, bilo bi drugačije. I ljudima bi u glavama olakšalo neke stvari. Nema granica, idemo raditi, sarađivati, družiti se. I ono što ja uvijek kažem: „Ne moramo se voljeti, haj’mo se poštovati“.

Halid Bešlić u jednom intervjuu mi je rekao da je na terenu slika potpuno drugačija od one koja nam se predstavlja na televiziji.

– Naravno. U vijestima bi čovjek rekao katastrofa, a gdje god dođeš, situacija je puno drugačija, opuštenija i normalnija. Ljudi su ipak samo ljudi. Malo nam treba da počnemo živjeti lijepo s poštovanjem i pogledom u budućnost.

Svakom je para draga, ali ne određuje sreću

 Šta je za Vas milionski dobitak, džekpot?

– Novci definitivno nisu. Premda kažu da se oko novca i seksa vrti cijeli svijet. Ja i moje okruženje nismo takvi. Svakom je para draga, ali nije kategorija koja određuje nečiju sreću. Ja sam idealista, volio bih da svi ljudi imaju barem dovoljno. Da ničiju kreativnost ne ubija pomisao šta ću danas jesti.

 Poludio bih…

 Posao i privatni život Vam odlično idu. Narušava li stanje u regionu Vaš duševni mir?

– Ja nalazim svoje kanale, jer čovjek bi poludio da razmišlja. Počevši od BiH pa nadalje. Tu je toliko nepravde i stvari koji nisu dobri. Ali, ja godinama pronalazim kanale povezanosti s pozitivom. Unatoč svemu, optimističan sam da će pozitivna energija konačno zapljusnuti i ovaj dio svijeta. Da je drugačije, poludio bih.

Bosna, Istra, Dubrovnik – to je naše ljeto i odigrat ću nekoliko predstava, tek toliko da ostanem u formi

Avaz.ba

Podijelite članak
  • 196
    Shares