Tatu i mamu smo tražile 24 sata

Podijelite vijest

Posljednje što smo čule bilo je tatino „čuvajte se” dok smo u čamcu napuštale poplavljenu kuću. Otišle smo, a nismo znale da li je živ.

Tako započinje priču Nikolina (13) koja je sa sestrom Marijom (10) kroz poplavljeni Obrenovac hrabro tražila oca i majku. Nikolinu i njenu sestru sačuvali su pripadnici Vojske. One su sa njima provele 24 sata ne znajući da li im je iko od porodice ostao živ. A onda su čule očev glas.

“Napokon smo ga dozvale kad smo našle domet i napunile baterije. Ispostavilo se da smo se mimoišli i da su nas poslije evakuacije odveli na različita mjesta. Ipak, nismo mogli da ga vidimo sve dok nismo stigli u Beograd”, kaže Nikolina dok se prisjeća teških trenutaka.

Tog dana kada je poplava krenula, njihove komšije već su bile evakuisane, međutim, po njih još niko nije došao.

Provele su noć bez struje, vode i hrane.
“Otac je pozvao komšinice čije su kuće potonule da dođu kod nas. Sve nas je spasio. Prolazili su helikopteri, čamci, kanui, ali oni su samo bili osmatrači. Svim silama trudili smo se da ih dozovemo. I vidjeli su nas”, objašnjava Nikolina, koja je uz oca bila hladne glave.

Međutim, njihov otac Roland Matić insistirao je da spasioci prvo izbave djevojčice, ne znajući kada ni da li će neko doći po njega i njegovih prijatelje.
“Nisam se brinula za sebe. Znala sam da ćemo mi biti dobro. Najviše me plašilo to što ne znam gdje su mi otac i majka i kako će se oni snaći”, dodaje ona, a mlađa Marija je grli dok sjede na klupici u Studentskom gradu.

djevojcice

Tek kasnije saznale su da su i njihova majka, mlađi brat i očuh na bezbijednom, također u Beogradu.

Kako djevojčice pričaju, sve dok se nisu spojile sa svojim najbližima, o njima su brinuli “potpukovnica Snežana i vojnik Božidar Gojković”.

“Kada su čuli da smo same, stalno su bili oko nas. Oni su tako divne osobe i vojnik nas je stalno zabavljao, baš je duhovit”, ističe Nikolina, i dodaje da želi da upiše Vojnu akademiju i postane kao “ova hrabra žena” koja se o njima brinula.

Pripadnici vojske su brinuli o djeci, ali su sve vrijeme tražili i oca. Na kraju su ga i pronašli u Beogradu.

“Po nas su došli mnogo kasnije, nisam znao gdje su mi djeca. Vječno ću im biti zahvalan što su ih sačuvali”, kaže Roland Matić, otac, dok kćerke opisuju susret sa njim poslije 24 sata razdvojenosti i neizvjesnosti.

“Nikad nisam bila sretnija u životu nego kad sam vidjela oca i majku”, naglašava Nikolina, dok Roland bojažljivo dodaje: “Mislile su da sam mrtav”.

blic.rs