Tihi odlazak zanatlija: Zašto ćemo uskoro moliti za vodoinstalatera i plaćati ih suhim zlatom?

Dok hiljade mladih s diplomama prava i ekonomije čekaju na biroima, Bosna i Hercegovina se suočava s paradoksom modernog doba: uskoro nećemo imati kome platiti da nam popravi osigurač, zamijeni cijev ili sazida zid. Majstori su postali nova „gospoda“, a njihove dnevnice polako dostižu njemačke standarde – ali ni to ih ne zadržava ovdje.

Kada vam danas u stanu pukne cijev ili otkaže bojler, u stomaku vam se vjerovatno javi onaj dobro poznati osjećaj panike. I to ne zbog poplave, već zbog pitanja: Koga, zaboga, nazvati, a da ne čekam tri sedmice?

Ono o čemu se godinama šaputalo kao o “mogućem problemu”, danas je surova realnost. Bosna i Hercegovina proživljava tihi, ali dramatičan egzodus zanatlija. Vodoinstalateri, električari, keramičari, varioci i zidari masovno pakuju kofere. Rezultat? Pronaći dobrog majstora u BiH danas je postalo teže nego zakazati pregled na magnetnoj rezonanci.

“Termin kod keramičara se čeka kao kod kardiologa”

Ako renovirate kupatilo, vjerovatno ste se već suočili s činjenicom da vrhunski keramičari imaju popunjene termine i po pola godine unaprijed. Cijene njihovih usluga skočile su u nebo.

“Prije nekoliko godina kvadrat lijepljenja pločica plaćao se 15 do 20 KM. Danas je to teško naći ispod 35 ili 40 KM, a u nekim gradovima i znatno više. I opet ih ne možete dobiti odmah. Ljudi ih mole, nude bonuse, samo da im dođu u kuću”, priča nam Edin, građevinski poduzetnik iz Sarajeva.

I neka se niko ne zavarava – plata dobrog zanatlije u BiH odavno je prešišala plate državnih službenika, profesora, pa čak i mnogih IT stručnjaka. Vrhunski majstor u BiH danas može bez problema zaraditi između 3.000 i 5.000 KM mjesečno. Pa ipak, i dalje odlaze. Zašto?

Zašto bježe ako ovdje imaju posla i novca?

Logično pitanje koje mnogi postavljaju jeste: ako mogu odlično zaraditi kod kuće, zašto idu u Minhen, Beč ili Ljubljanu? Odgovor leži u stvarima koje novac u BiH ne može kupiti:

 Pravna nesigurnost i sistem: Majstori, kao i svi drugi, žele stabilno zdravstvo za svoju djecu, školstvo bez korupcije i sistem u kojem ne moraju “imati vezu” za svaki papir.

 Penzioni sistem: Rad na crno ili prijavljivanje na minimalac (što je česta praksa kod domaćih privatnika) zanatlijama garantuje sirotinjsku penziju. Zapad im nudi transparentne ugovore i sigurnu starost.

 Odnos prema radu: U BiH se zanatski rad decenijama potcjenjivao. Fraza “Uči školu da ne bi morao raditi” obila nam se o glavu. Na Zapadu je dobar varioc ili električar cijenjen gospodin čiji se sat rada striktno poštuje i plaća bez cjenkanja.

Šta nas čeka u budućnosti?

Prognoze nisu optimistične. Nastavi li se ovaj trend, u narednih nekoliko godina doživjet ćemo potpuni kolaps uslužnih djelatnosti.

Za običnog građanina to znači dvije stvari:

1 Astronomski računi: Jednostavne popravke plaćaćemo “suhim zlatom”. Izlazak majstora na teren (samo da pogleda kvar) mogao bi postati luksuz koji sebi prosječan penzioner ili radnik na minimalcu neće moći priuštiti.

2 Sam svoj majstor (silom prilika): YouTube tutorijali postaće nam najbolji prijatelji. Moraćemo ponovo naučiti kako sami da zamijenimo gumicu na česmi, otčepimo sudoperu ili okrečimo stan, jer stručnjaka jednostavno – neće biti.