Portal 072info

Transrodne i interspolne osobe u BiH i regiji su formalno prisiljene biti nešto što nisu

Dokumenti se u BiH trenutno mogu promijeniti samo ukoliko se izvrši potpuna prilagodba spola. S druge strane, ne postoji medicinski tim koji može uraditi i gornju i donju operaciju, a zdravstveni sistem ne pokriva troškove operacije u drugoj državi. Upravo zbog neregulisanog pravnog i zdravstvenog sistema u ovom slučaju, transrodne i interspolne osobe žele mogućnot promjene dokumenata bez obzira da li su uradili potpunu promjenu spola. U suprotnom slučaju potrebno je osposobiti medicinski tim u svakoj državi ili omogućiti refundiranje troškova operacije u nekoj drugoj. Problem s nedostakom sluha i razumijevanja imaju i građani Srbije i Crne Gore.

Iako njihovo zalaganje do sada nije urodilo plodom ne gube nadu da će njihova borba u budućnosti dovesti do zvaničnog prepoznavanja uvođenja opcije treće oznake spola u ličnim dokumentima.

Priča o oznaci “D”

Gayten-LGBT organizacija iz Srbije je 2013. godine izradila drugi, napredniji model Zakona o rodnom identitetu koji omogućava zakonsko priznanje rodnog identiteta, brzu i pojednostavljenu proceduru promjene svih ličnih dokumenata odmah po ustanovljenju trans identiteta nezavisno od daljih medicinskih procedura. Njihov model prvi put spominje i problem s kojim se susreću interseksualne osobe, kao što je izlaganje nepotrebnim medicinskim i hirurškim intervencijama bez njihovog pristanka koje često proizvode nepovratne posljedice tjelesni i psihološki razvoj interspolnih osoba, zbog čega je svoju zabrinutost izrazio i Komitet UN-a za zaštitu prava djeteta.

“Imajući to u vidu, odredbama člana 11a ovog modela zakona predviđeno je da roditelji djeteta rođenog sa neodređenim genitalijama imaju pravo da se u matičnoj knjizi rođenih, u rubrici oznaka spola, spol djeteta označi neutralno, terminom ‘drugo’. Ovim modelom, predviđeno je da u roku od tri godine od dana stjecanja punoljetstva, dijete ima pravo da se u rubrici oznaka spola, spol označi kao muški ili ženski, s tim što može zadržati i oznaku ‘drugo'”, kazala nam je Jovanka Todorović iz Gaytena.

S obzirom da uvođenje treće oznake spola još uvijek nije podržano ni u pravnom sistemu Crne Gore i Queer Montenegro je predstavio prijedlog Zakona o rodnom i spolnom identitetu, koji započinje priču o oznaci “D”, kao mogućnosti oznake spola za interspolne osobe.

Ova odredba na pragu je sličnih zakonskih rješenja u zemljama EU koje ostavljaju mogućnost roditeljima interspolne djece kao zakonskim zastupnicima da, recimo, nakon rođenja djeteta u rodni list ne upisuju oznaku spol djeteta do navršene treće godine života kao što je slučaj u Francuskoj. Finska i Portugal su ostavili mogućnost da se oznaka spola djeteta uopće ne upisuje, odnosno zakon ne daje nikakvu vremenske odrednicu za upis oznake spola u slučajevima kada se spol novorođenčeta ne može jasno utvrditi. U Njemačkoj je praksa da se u izvodu iz matične knjige rođenih pored oznake spola za muškarca ili ženu odluče za treću opciju kao novi status za spol djeteta, “neodređen”, “blank” sex category ili “beides”. Luksemburg i Malta također ostavljaju mogućnost da se u izvod iz matične knjige rođenih ne upiše oznaka za spol djeteta odmah nakon rođenja, već se ta odluka može donijeti i kasnije. Danska od 2014. godine u svom Zakonu o rodnom identitetu omogućava osobama starijim od 18 godina da izvrši promjenu spola u ličnim dokumentima samo na osnovu njene/njegove izjave o spolu, bez potrebe za bilo kakvim zvaničnim dokumentom. Države kao što su Australija, Malezija, Nepal, Novi Zeland i Južna Afrika već godinama imaju “X” kao oznaku za treći spol, dok u Indiji u pasošima pored oznaka za muški i ženski spol postoji i polje za oznaku “drugi” – “other”.

Sloboda samoodređivanja

Todorović ističe da bi uvođenje ovakvih mogućnosti u Srbiji i zemljama regije omogućilo trans i interspolnim osobama dostojanstven, ispunjen život, u skladu s onim kako se osjećaju i slobodu da sami sebe određuju, što je trend u razvoju ljudskih prava LGBTI osoba u svijetu.

“Uvođenje treće oznake spola bi otvorilo prostor za prepoznavanje različitih rodnih identiteta izvan dosadašnje standardizovane binarne kategorije te samim tim olakšalo trans i interspolnim osobama da žive život u skladu s identitetom koji nadilazi ‘muške’ i ‘ženske’ kutije. U Crnoj Gori još uvijek imamo problem nepostojanja mogućnosti samoodređenja te postojanje raznih preduslova radi priznavanja rodnog identiteta koji jeste muški ili ženski, a o nebinarnim identitetima još uvijek nema ni govora u javnom diskursu, osim unutar LGBTIQ zajednice, kao i raznih aktivnosti podizanja vidljivosti trans i inter osoba sprovedenih od strane LGBTIQ zajednice”, kaže Jovan Džoli Ulićević, koordinator programa za zaštitu i promociju ljudskih prava trans osoba Queer Montenegro.

Problem su, ističu naši sagovornici, neznanje, nerazumijevanje, tradicionalizam i pozivanje na općeuvriježene “porodične vrijednosti”.

“Prava trans i interseks osoba nisu samo političko već i općedruštveno pitanje. Ogroman je jaz opće populacije prema LGBTI osobama u Srbiji. Blizu 80 posto ljudi ne želi LGBTI osobu u svom okruženju, pokazalo je posljednje istraživanje Povjerenika za zaštitu ravnopravnosti i zato je potrebno još mnogo priče, mnogo aktivizma u ovoj oblasti. Trebalo bi da postoji i veće interesovanje onih koji mogu promijeniti stvari. O tome govori i činjenica da se samo 5 od 11 kandidata na predsjedničkim izborima u Srbiji izjasnilo o LGBTI osobama i načinu na koji će se baviti ljudskim pravima ove populacije. Postoji ograničena podrška opozicionih lidera”, navodi Jovanka Todorović.

Ulićević tvrdi da u Crnoj Gori postoji interesovanje institucija za probleme transrodnih i interspolnih osoba, zavisno od situacije i aspekta teme.

“Međutim, kad su u pitanju interspolne osobe, ovo je relativno novootvorena tema u Crnoj Gori koja se još uvijek posmatra isključivo kroz medikalizujuću prizmu, a ne kroz kontekst ljudskih prava zbog čega je potrebno mnogo aktivnosti na podizanju vidljivosti interspolnih osoba i prepoznavanju problema sa kojima se susreću, a koje mogu riješiti institucije i oni koji donose odluke”, kaže Ulićević.

Ipak, nada uvijek postoji, a naši sagovornici vjeruju da će s većim stepenom edukacije doći i veća podrška, kao i prepoznavanje važnosti mijenjanja legislative na ovom polju u cilju osiguranja osnovnih ljudskih prava i jednakog tretmana za sve.

Klix.ba

Podijelite članak