Travničani uzvraćaju udarac: Zna se gdje su najbolji ćevapi u BiH!

Nakon što je najavljena moguća nominacija banjalučkog ćevapa na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa, reagirali su Travničani koji navode da, iako ima više recepata za ovu deliciju, uopće nemaju dilemu gdje se prave najbolji ćevapi u BiH i šire.

Različiti proizvodi 

Ako ne vjerujete, pitajte brojne goste i putnike namjernike koji svrate na jednu od ćevabdžinica na travničkoj Žitarnici ili u Konak i Dolac na Lašvi, saglasne su ćevabdžije.

Haris Hadžić Hari, koji je prvu ćevabdžinicu otvorio 1989. godine, ističe da nemaju travničke ćevabdžije udruženje, ali da se planiraju organizirati kako bi zaštitili ćevap kao brend.

– Trebamo to uraditi neovisno o banjalučkom i sarajevskom ćevapu. Moj stav je da bismo svi trebali posebno zaštititi svoj proizvod jer se razlikuje – mišljenja je Hadžić.

Rasim Karalić, vlasnik ćevabdžinice pored travničke Šarene džamije, također smatra da je neophodno zaštititi lokalni brend.

– Razlog je jednostavan. U Travniku se prave najbolji ćevapi. Oni se znatno razlikuju i od sarajevskih i od banjalučkih. Velika razlika je i u pitici, somunu, koji spravljaju travnički pekari. Ko je probao zna o čemu govorim – govori nam Karalić naglašavajući kako bi se ćevabdžije trebale organizirati ili bar imati sekciju u okviru nedavno osnovanog Udruženja ugostitelja.

I u porodici Tenić, koja se decenijama bavi ćevabdžijskim zanatom, smatraju da je ovaj specijalitet znatno drugačiji u Travniku u odnosu na ostatak BiH.

 Drugi recept

– Travnički ćevap treba zaštititi jer je receptura drugačija u odnosu na druge vrste, a posebna je i pitica, kako mi kažemo, ili somun u odnosu na druge dijelove BiH. Ovako se ćevapi i pitice ne spremaju nigdje u BiH – kaže Mirela Tenić.

„Velika“ je veća nego u drugim bh. gradovima

Za travnički ćevap koristi se više vrsta mesa u odnosu na sarajevski i banjalučki pa se stavlja junetina, teletina, bravetina i janjetina, sve u određenim procentima. Somun ili pitica deblja je u odnosu na druge, a proizvodi ih mali broj pekara u Travniku. A posebna priča su porcije jer u Travniku je pet ćevapa u pola lepine tzv. školska porcija. Deset ćevapa u pola pitice je mala porcija, a najčešće se naručuje „cijela i deset“, cijela pitica s deset ćevapa. Ako zatražite u Travniku srednju porciju, dobit ćete 15 ćevapa u cijeloj pitici, a velika porcija sadrži čak 20 ćevapa u cijeloj pitici.