Travnik: Emir Tica, otac čije je pismo kćerki nakon svadbe obišlo svijet

Odlaziš iz gnijezda u samostalni život… I nemam ti ništa novo reći što već nisam rekao, ali mogu da ponovim neke stvari… Kada sljedeći put padneš, možda neću biti blizu da ti pružim ruku, ali stisni zube i ustani… I ne sijeci krivine, nikad ne sijeci krivine. Nikad kraći put nije bio brži…

Emir Tica iz Travnika, koji je kćerki na dan vjenčanja napisao emotivno pismo u kojem joj je ukratko, onako kako “stari” zna, napisao nekoliko rečenica kako bi je posavjetovao i zamolio da se “sjeti ponekad starog i mame”.

Emir je saobraćajne struke, a svom zanatu naučio je i svoju prvu mezimicu dvadesetjednogodišnju Armelu Ćipović, koja se ljetos udala i otišla u drugu državu, koja mu, kako kaže, nije daleko jer kad god poželi da je vidi “eto ga u Crnoj Gori za koji sat”.

“Tolika medijska pažnja nije bila planirana, jer mi zaista nismo ništa posebno, iako imamo poseban odnos. Ona je nekako uvijek bila tatin sin, iako je veoma vezana i za majku, koja joj je najbolja prijateljica”, priča Tica.

Budući da mu je kćerka na dan svadbe zaprijetila da je ne smije rasplakati, on je odlučio da joj napiše pismo koje je čitala na putu do novog doma.

“Dva dana nakon što me tata ispratio skupila sam hrabrosti da ga pročitam. Pročitala sam samo nekoliko riječi, a suze su kapale. Muž je bio uz mene i tješio me. Svi mi idemo za svojom srećom, ali je mnogo teško otići od svojih roditelja”, priča Armela.

S tatom je, kaže, imala odnos kakav bi poželjela svakoj kćerki da ima sa svojim ocem.

“Ono što ću najviše pamtiti jesu naša zajednička putovanja s dva auta. On vozi jedno, a ja drugo i komuniciramo putem CB stanica koje smo ugradili u automobile. To je bio njegov način da me nauči voziti i da bude siguran kad odem sama negdje autom. Na granicama su nas čudno gledali”, prisjeća se Armela.

“Kad si ono u svojoj prvoj haljinici pala ispred zgrade i razbila koljena… Malo si zaplakala, a ja sam te bodrio da ustaneš i ideš dalje… I kada sam ti obećao čokoladnu tortu na poklon ako uspiješ šutjeti dvije minute… A ti si onako ubjedljivo s razrogačenim očima nakon pola minute rekla da ne možeš da šutiš jer će ti oči iskočiti… Kad su ti u vrtiću dali lutku da te uslikaju s njom, a ti si je onako nevješto i nesigurno držala, znao sam da ćeš jednog dana kad odrasteš ipak biti vješta za neke druge stvari…”

A te stvari su auta i putovanja, pa je i razlog zašto tata Armelu zove sinom taj što je od malih nogu više voljela autiće i alate.

“Jednostavno se nisam znala igrati lutkama. To mi je ostalo do danas. Išli smo na druženja s ljubiteljima auta. Zajedno smo majstorisali. Planirali nova putovanja. Ispijali piva i smijali se“, dodaje Armela.

“I koliko su me svi mrzili kad su vidjeli da tebe, svoju kćerku šesnaestogodišnjakinju častim velikim točenim… A samo sam ti htio pokazati kako će te mangupi čekati u zasjedi sada kada si odrasla… I načekali su se, znam, ali te nisu ulovili… Ćaćina škola…”

Emir priznaje da put odgoja nije nimalo lak, ali je uz razgovor uspješno krotio tinejdžerski bunt, a bilo je i čarki koje se završe neriješeno.

“A što smo se svađali… Svađali smo se povremeno svih ovih godina i nikad pobjednika u toj svađi nije bilo, jer nekako su i moj jezik i tvoj jezik isto lajavi došli… Pa bi nas onda čudno svi gledali kad bismo sve te naše neriješene svađe smijehom završili shvativši da nismo isti, ali smo slični toliko da ponekad boli…”

Podržao ju je kad se zaljubila i odlučila otići svojim putem, ali joj je i dao do znanja da je porodica uvijek tu za nju onako kao što je to oduvijek i bilo.

“A s čovjekom kojeg si izabrala… Znaš već što ću ti reći… Razgovaraj… Uvijek i stalno… O svemu… Nikada nemoj ušutjeti s njim jer tišina nije sastavni dio ljubavi… Tišina je sastavni dio tuge… A ako nekad… Slučajno… Iz nekih nepoznatih razloga… Jednostavno ušutiš… Obavezno gledaj da šutite zajedno… I da kratko traje…”

Emir je oduvijek bio emotivan i volio to da iskazuje. Svojoj supruzi pisao je blog i napravio film, a s mlađom kćerkom takođe ima odličan odnos. Ne misli da je poseban tata zato što voli i to otvoreno pokazuje, jer svaki tata voli i nada se da ima mnogo očeva koji imaju toliko uspješan odnos.

“Idi dalje, sine… I sjeti se mame i starog ponekad…” I sjeti ga se Armela svaki dan, u eri komunikacija to nije teško, a i ta Crna Gora nije daleko, posebno za ‘tatinog vozača’.

“Moj Debeli je čovjek emocija. Ne mogu mu dovoljno zahvaliti što je bio najbolji tata i najbolji prijatelj”, zaključuje Armela.

Radiosarajevo.ba