Treća industrijska revolucija se događa, a BiH žmiri

Dvije industrijske revolucije koje su iza nas napravile su i dvije velesile tog doba.

Točnije, države koje su na vrijeme prepoznale revoluciju u tehnologiji i nauci i države koje su odlučile implementirati novine u svoja industrijska postrojenja do danas su na vrhu svijeta, piše Bloomberg Adria.

U drugoj polovici 18. stoljeća Engleska je postala poprište revolucionarnih promjena u načinu proizvodnje zahvaljujući nizu tehničkih inovacija.

Ovaj novi sustav proizvodnje temeljito je preoblikovao društvene i gospodarske odnose ne samo unutar Engleske, već i diljem Europe.

Prvi tkalački stroj promijenio je način rada u Engleskoj, prebacivši tkanje iz ručnog u mehaničko.

To je označilo početak tvorničkog sustava rada. Parna energija pokretala je strojeve, označavajući početak teške industrije, a ugljen je postao glavni izvor energije sve do otkrića nafte.

Druga industrijska revolucija, također poznata kao Tehnološka revolucija, obuhvata period od kraja 19. stoljeća do početka 20. stoljeća.

Ovaj period karakteriziran je izgradnjom opsežne željezničke i telegrafske mreže, što je omogućilo brži transfer ljudi i ideja, te široku primjenu električne energije. Elektrifikacija je doprinijela razvoju modernih proizvodnih linija u tvornicama, što je rezultiralo velikim ekonomskim rastom i povećanom produktivnošću.

Tada Sjedinjene Američke Države preuzimaju prijestolje od Engleske.

Trenutna revolucija

“Treća industrijska revolucija je nova industrijska revolucija zasnovana na korištenju energije iz OIE, čiji je marginalni trošak proizvodnje gotovo jednak nuli, a “sirovine” svugdje lako dostupne i neiscrpne (solar, vjetar i djelimično voda), rekao je Damir Miljević”, predsjednik Centra za održivu energetsku tranziciju RESET.

“Slijedi treća industrijska revolucija gdje se sile bore tko će prije izvršiti dekarbonizaciju i preći na OIE”, dodao je.

Kina je u 2022. godini samo na krovove objekata instalirala jednu petinu svih instaliranih solarnih sustava u svijetu (55 GW od ukupno 268 GW), a u sklopu trogodišnjeg programa. Prema tom programu, do kraja 2023. godine 50 posto svih raspoloživih površina na vladinim objektima mora biti pod solarom, 40 posto na školama i bolnicama, 30 posto na industrijskim objektima i 20 posto ruralnim domaćinstvima.

“Od 510 GW novih instalacija OIE u svijetu u 2023. godini, više od 50 posto je instalirano u Kini”, dodaje Miljević.

“Svako treće novo prodano vozilo u Kini je električno vozilo. Ove godine u Kini će instalirane solarne i vjetroelektrane po proizvodnji preteći termoelektrane na ugalj (40 u odnosu na 37 posto).”, kaže. 

U međuvremenu, u 2022. godini u Europskoj uniji instalirano je tri milijuna toplotnih pumpi.

U 2023. godini u EU instalirano je dodatnih 55.900 MW solara.

“Prošle godine Bugarska, Rumunija i Slovenija prešle su 1.000 MW instaliranog solara.”, navodi.

U Holandiji 1,7 milijuna domaćinstava ima instaliran solar na krovu, a u Njemačkoj preko tri milijuna.

Bh. lobi

Trenutni stav koji se najčešće može čuti u javnosti je da javne elektroprivrede trebaju biti nosioci energetske tranzicije.

Na koji način će tri elektroprivrede sprovesti energetsku tranziciju kada grad Gračanica ima u pogonu više solara nego sve tri elektroprivrede u BiH.

“Imaju više od 5 MW, stavili su na fabrike solarne panele. Tri elektroprivrede nemaju 5 MW solara u pogonu”, ističe Miljević.

Termoelektrane u BiH, osim TE Stanari, rade s gubitkom, gledajući cijenu proizvodnje 1 MWh i cijene koju plaćaju domaćinstva.

Iz cijene u izvozu pravi se profit i nadoknađuju minusi iz domaće potrošnje.

“Naš odgovor na energetsku krizu za razliku od Kineza, Amerikanaca i Europljana bio je da nismo ugasili blokove Tuzla 4 i Kakanj 5, kao što smo trebali”, navodi Miljević.

U izvješću Energetske zajednice BiH je posljednja država po provođenju potrebnih reformi i jedina država bez tržišta električne energije.

Dva dana u 2023. godini cijena električne energije na burzama je bila negativna.

“Dogodit će se da će na europskim burzama cijena električne energije u ljetnom periodu biti negativna i doći će do kanibalizacije tržišta zbog velikog porasta OIE, odnosno solara, u Europi i svijetu”, dodaje Miljević.

Prioritet, odnosno no regret strategija, treba biti postavljanje solara na krovove gdje god je moguće, rekao je Samir Avdaković s Instituta za napredne tehnologije i sisteme Sarajevo. “Takvim pristupom bi se pokrilo otprilike 50 posto potrošnje u BiH.”

Kapaciteti prijenosne mreže i opterećenja u BiH nisu dostatni da bez velikih investicija mogu biti riješeni svi zahtjevi za priključenje.

“Postojeći kapaciteti trebaju biti u funkciji građana i privrede, a ne koridori za izvoz električne energije.Izvoz je najprimitivniji oblik potrošnje električne energije.”, dodao je.

“U međuvremenu, koncesije i koncesione naknade su različite po nivoima vlasti i odličan mehanizam vlasti za utjecaj i prikupljanje novca koji ne ide za razvoj mreže”, rekao je Avdaković.

“U 2022. godini, mi smo kao građani uplatili 25 milijuna i 800 tisuća maraka mrežarine. A oni su najbogatijim ljudima u ovoj državi od tog novca isplatili subvencije. Pitam se je li vrijeme da mi to promijenimo? Mreža je naša, potrošnja je naša, a fokus je potpuno na nekom drugom segmentu”, istakao je Avdaković te dodao da je mreža javno dobro.

Bloombergadria.com