Trenutna britanska politika prema BiH nije stihijska, ambicije Rusije godinama su analizirane

Trenutna britanska politika prema BiH nije stihijska, ambicije Rusije godinama su analizirane

U posljednjih nekoliko mjeseci primjetno je veće angažovanje Velike Britanije u Bosni i Hercegovini. Pojačano angažovanje se ogleda u pojačanoj diplomatskoj aktivnosti ali i u intenziviranju podrške sigurnosnim strukturama Bosne i Hercegovine.

Velika Britanija je krajem 2021. godine imenovala specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan, Stuarta Peacha koji je u više navrata boravio u Bosni i Hercegovini i poslao poruke podrške Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

Krajem maja Bosnu i Hercegovinu je posjetila ministrica vanjskih poslova Velike Britanije Liz Truss. Prilikom posjete Truss je poslala više jakih poruka u kojima je poručila da je podrška Velike Britanije Bosni i Hercegovini dugovječna te da će učinti sve da srpiječe ruski maligni uticaj u Bosni.

Nakon NATO samita u Madridu, Vlada Velike Britanije je donijela odluku po zahtjevu NATO štaba u Sarajevu da u Sarajevu budu raspoređeni vojni ekspert za borbu protiv dezinformacija i savjetnik za civilnu stratešku odbranu bit će raspoređeni za podršku i obuku Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Osim toga Velika Britanija je najavila i osiguravanje 750.000 funti za uspostavljanje centra za cyber sigurnost u okviru Univerziteta u Sarajevu.

Odluka Vlade

Velika Britanija šalje vojne stručnjake u BiH u cilju sprečavanja ruskog zloćudnog utjecaja

Tom prilikom je i premijer Boris Johnson poslao poruku da Velika Britanija neće dozvoliti da Zapadni Balkan postane još jedno igralište za Putinove pogubne potrage. Optužio je Rusiju da raspiruje vatru secesionizma i sektaštva u Bosni i Hercegovini.

Ovakve najave su jasan pokazatelj da Velika Britanija ima u Bosni i Hercegovini svoje strateške ciljeve, a to je historijski proces koji traje još od 19. stoljeća.

Profesor sa odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edin Radušić, koji je autor knjige Bosna i Hercegovina u britanskoj politici od 1857. do 1878. godine kaže kako je u 19. stoljeću Velika Britanija bosansko pitanje tretirala u okviru “Istočnog pitanja”, a da joj je glavni cilj bilo održavanje ravnoteže snaga u Evropi, držanje Rusije pod kontrolom i očuvanje sigurnog puta ka britanskoj Indiji.

“Glavni rival Velike Britanije u 19. stoljeću bila je Rusija pa tako i u Bosni i Hercegovini. Politički odnosi sa Austrijom/Austro-Ugarskom su se promijenili pred kraj Istočne krize 1878. godine. Do tada je Monarhija smatrana velikim protivnikom, ali će poslije San stefanskog mira (mart 1878.) Velika Britanija s ovom silom blisko sarađivati kako bi spriječila Rusiju da jednostrano rješava Istočno pitanje nakon njene pobjede u rusko- osmanskom ratu 1877-78. godine,” kaže Radušić.

Radušić pojašnjava kako se politika Velike Britanije u ovom periodu zasnivala na dva postulata. Prvi je očuvanja svojih interesa saradnjom s drugim silama, a drugi samostalno insistiranje na vlastitim prioritetnim ciljevima ukoliko se druge sile nisu slagale. Velika Britanija je uspjela da u 19. stoljeću očuva svoje prioritetne ciljeve na Balkanu.

Sa druge strane krajem 90-ih godina u vrijeme jugoslovenske krize britanska politika prema jugoslovenskom pitanju bila je okovana nesigurnošću.

“Svijest o neizbježnom slabljenju utjecaja Velike Britanije u svjetskoj politici do koje je došlo s krajem Hladnog rata povela je kreatore britanske vanjske politike na pogrešan put vođenja iste, dok su britanski državnici druge polovine 19. stoljeća, vremena kada je Velika Britanija stvarno bila primus inter pares među

evropskim silama u svjetskoj politici, pravovremeno reagirali na promjene u nekom regionu ili na globalnom planu i iz promjena izvlačili korist za svoju državu, nedovoljna snažna i u svoje stvarne kapacitete nesigurna Velika Britanija 90-ih godina 20. stoljeća, u želji da zadrži privid velike moći, ne reagira pravovremeno i ispravno na očigledne promjene i vodi politiku koja njoj ne donosi stvarnu korist, dok je istovremeno takva politika nanijela ogromnu štetu državama u procesu afirmacije, a posebno Bosni i Hercegovini, te doprinijela velikom broju nepotrebnih žrtava koje su se mogle izbjeći,” kazao je Radušić o britanskoj politici 90-ih godina.

Na kraju Radušić ističe kako se čini da je savremena britanska politika prema Bosni i Hercegovini odlučnija i aktivnija nego što je bila u većini vremena jugoslavenske krize 90-ih godina 20. stoljeća.

Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava na Regent’s Univerzitetu u Londonu te gostujući profesor na Univerzitetu u Bolonji za Klix.ba govori kako nakon imperijalne i evropske Britanije dolazi globalna Britanija koja je oličenje radikalnog prekida sa ranijom vanjskom britanskom politikom.

“Takva, radikalno promijenjena vanjska politika izgubila je brojne, ako ne sve, prijatelje u Evropskoj uniji i jasno iskazala namjeru da obnovi ili učvrsti prijateljstva u bivšim kolonijama i potencijalnim ekonomskim partnerima. Umjesto prirodnog geografskog fokusa na Evropu, ili ideološkog na ‘etičku vanjsku politiku’ koju je Blairova vlada najavila i potom odustala od nje, Johnsonova vlada se ne zamara etičkim elementima, kao ni sve prethodne vlade u Londonu. Prioriteti su ekonomske i bezbjednosne naravi. Jedina ideološka postavka vanjske politike ove vlade je njen snažan ne-evropski karakter,” okaraterisao je Anđelić odlazeću Johnsonovu vladu.

Anđelić naglašava kako je Velika Britanija ozbiljan sistem u kojem postoji kontinuitet u vođenju politike bez obzira ko činio trenutnu vlast.

“Velika Britanija, ma ko činio vladu, je sistem ozbiljnog upravljanja državom gdje državni službenici tehnički osiguravaju funkcionisanje dok ministri daju politički ton tom djelovanju. Stoga kontinuitet postoji i drzavni službenici često ekspertski usmjeravaju aktivnosti i analize. Tako je prisutnost ‘malignog ruskog utjecaja’ na Balkanu istražena, analizirana i predočena političarima još prije pet godina. Ovo što sada posmatramo dugo je pripremano i nije samo reakcija vec prevencija i osiguranje britanskih i zapadnih ciljeva u regiji Balkana,” govori Aneđelić za Klix.ba

Kaže kako je Velika Britanija u poziciji da brzo i odlučno djeluje pošto EU ima problema sa usklađivanjem zajedničke vanjske i bezbjednosne politike te da u ovom pogledu London više gleda šta se misli u Washingtonu nego u Briselu.

“U tom kontekstu treba sagledati neke britanske korake poput imenovanja specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan, utvrđivanje sankcija destruktivnim političarima, generalno politike koje Washington koristi niz godina. Ipak, fokus britanske politike je prema Rusiji i zbog toga Bosna i Hercegovina dobija na važnosti da se osujeti bilo kakvo potencijalno pogoršanje odnosa u zemlji i susjedstvu. Velika Britanija do sada nije iskazala prevelike ekonomske interese na Balkanu. Politički i bezbjednosno je do unazad pet ili nesto više godina to bilo područje koje nije izazivalo porast broja izbjeglica u Evropi, nije bilo čvrsto povezivano sa mogućim terorističkim prijetnjama i stoga je bilo rijetko raspravljano,” pojašnjava Anđelić.

Anđelić zaključuje kako je tokom vlade Therese May došlo do prvih promjena i povećanog poklanjanja pažnje Zapadnom Balkanu i da je Britanija konačno spremna da pomogne Bosnu i Hercegovinu na putu evropskih i bezbjednosnih integracija ukoliko postoji volja u BiH da se krene u tom smjeru.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE