Tri godine kćerka ubijenog vojnika čeka pečat za penziju

Prije tri godine, 18. novembra, Enes Omeragić ubio je vojnike Oružanih snaga BiH Armina Salkića i Nedeljka Radića. Taj zločin dogodio se stotinjak metara od kasarne u Rajlovcu.

Omeragić je poslije brutalnog smaknuća vojnika ispalio i hitac kojim se ubio.

Jedan pečat

Osim malonogometnog turnira koji organiziraju kolege poginulih vojnika u znak sjećanja na njih i porodičnih obilazaka mezara i groba i polaganja cvijeća, drugih događaja koji bi podsjetili na taj brutalni čin nema. Ništa ni od inicijativa da Radić i Salkić dobiju ulicu, trg ili neki park s njihovim imenima.

Ni porodice nastradalih nisu u fokusu vlasti. Tri godine poslije, odšteta supruzi i kćerki Nedeljka Radića nije isplaćena.

Radićeva supruga Alisa Lier i njihova petogodišnja kćerka Anastasija žive u Vogošći, u stanu njene majke.

Kada ih je ekipa „Dnevnog avaza“ posjetila, Alisa je odmah rekla da se sjeća svake sekunde kobnog dana.

– To jutro smo zajedno otišli na posao. Popodne sam se s Anstasijom vratila u stan, njega nije bilo. U večernjim satima vidjela sam na internetu da se nešto dogodilo u Rajlovcu i da ima mrtvih vojnika. Predosjećala sam da se mom Deki nešto dogodilo – prisjeća se Alisa.

Nova agonija

Kaže da su se njene crne slutnje obistinile nekoliko sati poslije.

– Saznala sam iz medija da je poginuo moj suprug. Tek kada sam krenula u Rajlovac, zvali su me i kazali da ne idem tamo, jer nemam šta vidjeti. Svu tu agoniju, taj stres morala sam ponovo prolaziti kada su mi iz Fonda PIO RS tražili da dostavim dokumentaciju kako bi Anastasija imala penziju – prisjeća se Alisa Lier.

Iz Ministarstva su joj, dodaje, dostavili policijski zapisnik u kojem je do u detalje bilo pisano kako je Nedeljko poginuo, kakve je rane imao.

– Anastazija ima 140 KM penzije, jer Ministarstvo odbrane nije završilo papirologiju kako treba. Samo je trebalo poslati službeni nalog Fondu PIO RS da bi djevojčica imala punu penziju, na šta apsolutno ima pravo. Zar je problem udariti jedan pečat i proslijediti papir, zar treba toliko vremena da se to uradi – kaže za Alisa Lier.

Dok sjedi u krilu svoje majke, Anastasija nam pokazuje vojničku kapu koju su joj poklonile kolege njenog oca.

– Jedan vojnik nije imao ovaj znak na svojoj kapi. A ja imam. I ovako se vojnici pozdravljaju – pokazuje Anastasija imitirajući vojničko salutiranje…

Semiha Borovac nikad nije pozvala 

Alisa se, kaže, obraćala i ministrici za ljudska prava i izbjeglice Semihi Borovac, da vidi kakva prava ima njeno dijete.

– Kazala mi je da će me pozvati, ali nije nikad – kaže Alisa Lier.

Porodica Salkić shrvana bolom

Ekipa “Dnevnog avaza” posjetila je i porodičnu kuću tragično stradalog Armina Salkića u Preočici kod Viteza. Bolom shrvana porodica nije mogla sakriti emocije. Niko nije skupio snage da govori o gubitku mladog Armina, ali gorke suze koje su padale niz njihova lica najbolje pokazuju da rane u njihovim srcima nikad neće zarasti.

– Nismo spremni razgovarati. Ne možemo. Teško je, nemojte… – jecajući je govorila Šefija, majka rahmetli Salkića.