Tri mjeseca nisam smio nogom kročiti iz klupskog kampa, a čak 10 mjeseci nisam bio kod kuće

Teško je pronaći sličan primjer da jedan trener koji je tako uspješno radio u klubu i sa svojim igračima nizao pobjedu za pobjedom odjednom odluči otići. A baš se na takav potez odlučio Zoran Zekić nakon četrnaest uzastopnih pobjeda u prvenstvu Moldavije sa svojim Šerifom.

Dugo razmišljao

– Nije da je baš iznenada i bez prethodnog dugog razmišljanja. Već sam dosta dugo razmišljao da napustim klub. Nakupilo se puno toga, a ponajviše zamora materijala. I u Moldaviji je velika neizvjesnost zbog koronavirusa. Moj je klub, i ja s igračima, praktički tri mjeseca proveo u potpunoj izolaciji, karantinu klupskog kampa. Nismo nogom iz njega kročili, a ni kući u Hrvatsku nisam mogao čak deset mjeseci. Jednostavno rečeno, nije to bio normalan život. Makar znam da ni doma nije sve kao što je inače bilo, ta pandemija je toliko toga poremetila. A ja se, eto, vraćam, baš sam izabrao trenutak kada ću to učiniti – kazao je Zekić za zagrebačke Sporteke novosti.

Kao i u prvom mandatu koji je proveo na klupi Šerifa, i ovaj put nakon godinu i pol provedenih dana u Moldaviji ovaj je stručnjak opet iza sebe ostavio vrijedne rezultate. Njegova je momčad na vrhu tablice moldavskog prvenstva s devet bodova prednosti nad drugoplasiranim Petrocubom. Od kako je prvenstvo počelo, a u Moldaviji je deset klubova u ligi i igra se četverokružno, Šerif je sa Zekićem ostvario do njegova odlaska maksimalni učinak od četrnaest pobjeda.

– Praktički smo već prvaci, ali dolazi zima i vrijeme u kojem bi me dočekao novi izazov slaganja ekipe, praktički potpuno nove, a to je težak, nimalo jednostavan posao poglavito što ta pandemija vlada i zbog čega više ništa nije normalno. Dugo sam odsutan iz Hrvatske, poželio sam se obitelji, shrvalo me sve to i osjetio sam nedostatak motiva za daljnji rad u Šerifu – o razlozima svog odlaska je izjavio Zekić.

Uvijek je spreman i na šalu, u društvu u kojem je donosi i dobro raspoloženje, pa je i ovaj puta ponudio nešto u tom stilu.

– Eto, zar nisam pravi gospodin!? Otišao sam iz Šerifa kada sam s momčadi srušio rekord, jer nikad još u Moldaviji nitko nije imao niz od četrnaest ostvarenih pobjeda – rekao je Zekić.

Sve je to psihološki iscrpljujuće

Kad slobodan postane trener koji iza sebe ima sjajne rezultate, kad se takav kao što je on nađe u poziciji bez trenutačnog angažmana, mnogima proradi mašta. Neki su uvjereni da nije povukao potez odlaska iz Šerifa a da u džepu nema novu ponudu, onu koja se ne odbija. Jednom su ga nagovarali, zvali i nudili mu treniranje Hajduka. Ta je priča, čim je obznanio povratak u Hrvatsku, iznova zaživjela.

– Ne, nikakva ponuda mi ni od koga nije došla i to ne čini motive mog napuštanja Šerifa. Jedini mi je sada cilj biti uz porodicu, sačuvati zdravlje i odmoriti se. Raditi u sadašnjim okolnostima nije lako, ko zna kako će se sve odvijati zbog te pandemije. Čini mi se da nitko ne može ni garantovati da će se sezona završiti. Pitanje je onda koliko to sve skupa ima i smisla kad baš ništa ne možeš planirati zbog nesigurnosti hoće li se uopće igrati iduća utakmica. Sve je to psihološki iscrpljujuće a, velim opet, obitelj, odmor i zdravlje su mi u ovom trenutku na prvom mjestu – izjavio je Zoran Zekić.

Nakon polijetanja iz Minska, pa preko Varšave vratio doma u Zagreb.

– Sin mi ima 27. ovog mjeseca rođendan, eto, ovaj put ću biti s njim i obitelji. Jedva čekam dane koje ćemo zajedno provoditi – veli Zekić. 

A novi posao, novi angažman, možda uskoro…

– Ništa nemam u planu, ništa osim odmora. Vjerujte, ponovit ću, moj rastanak sa Šerifom nije zato što imam neku drugu ponudu, što me zove neki drugi klub. Kad sam odlazio iz Osijeka bilo je ponuda, zvalo me je dosta njih, ali sada iskreno nemam ništa. Imam volje za rad, želje i energije, ali pričekat ću i vrijeme će pokazati svoje – zaključio je Zekić, nekadašnji napadač Sarajeva, nakon definitivnog napuštanja Šerifa iz Tiraspola.

Avaz