Tri puta dao je otkaz da bi radio ono što voli: Mladić iz BiH zarađuje dok putuje, obišao gotovo 50 zemalja

Piše: Z.P. / 072INFO/22.03. u 18:20/Kategorija: Lifestyle, Zabava
Tri puta dao je otkaz da bi radio ono što voli: Mladić iz BiH zarađuje dok putuje, obišao gotovo 50 zemalja

Robert Dacešin, Banjalučanin je kojeg već prepoznaju ljudi širom regije. Ekonomista, stručnjak iz digitalnog marketinga, teniski sudija, poliglota… sve je to ovaj 29-godišnji mladić, ali ono šta ga čini posebnim jeste što nadahnjuje druge svojim pričama sa putovanja.

Spojivši ljubav prema putovanjima i digitalni marketing, Robert je uspio ostvariti ono što je oduvijek želio, a o čemu mnogi sanjaju – putovati i zarađivati. Do sada je obišao gotovo 50 zemalja svijeta, a na svom blogu RIO priče sa putovanja, koji proslavlja četiri godine postojanja, donosi najzanimljivije detalje svojih pustolovina.

– Mislim da su se dvije stvari poklopile. Prije svega, tu je moja ljubav prema putovanjima i pisanju. Ne sjećam se da sam tokom ove četiri godine naišao na period kada nisam imao motivacije ili želje da pišem. Bilo je naravno težih i lakših momenata, ali uvijek sam imao u glavi da želim da i drugi ljudi saznaju načine kako putovati jeftino i shvate da putovanja nisu samo za privilegovane i one sa dubljim džepom. Isto tako, činjenica da se bavim digitalnim marketingom, doprinijela je mnogo u svemu ovome, jer bez znanja, promovisanja sadržaja i njegovog plasiranja do ciljanih korisnika, sve bi išlo mnogo sporije. Ali, nekako sve se svodi na rad. Da nije bilo njega, i sati i sati provedenih da se nauči sve ovo, vjerovatno niko ne bi ni znao za moj blog danas – govori na početku razgovora za Faktor Dacešin.

Zahvaljujući digitalnom marketingu kojim se bavi, za posao ga ne drži mjesto, pa Banjalučanin zato koristi svaku priliku da putuje, a iz svakog dijela svijeta može da radi i zarađuje.

Tri otkaza za tri godine

– Trenutno nisam zaposlen niti u jednoj firmi, već radim kao freelancer za pojedine klijente. U prevodu, to znači da sve što mi treba za posao, je laptop i dobra internet konekcija. Oduvijek sam znao da posao od 8 do 16 nije za mene i da se ne pronalazim u tome. U samo tri godine, dao sam otkaz u tri firme, što je ubjedljivo najviše pogađalo moju mamu, koja nije mogla da se pomiri sa tim da dajem otkaz u stabilnim firmama. Onim gdje plata ne kasni i gdje je sve super. “Zašto se ne strpiš malo pa ne sačekaš kako će biti” govorila mi je. Ali jednostavno nisam uživao u tim poslovima i nisam želio da provedem godine života ustajeći, gledajući se u ogledalo dok se umivam i mrzeći dan koji je ispred mene.  Dao sam otkaz kada i nisam imao nekih opcija, ali to me je i natjeralo da više radim na sebi, te danas živim bolje nego ikada prije i nikada nisam bio sretniji nego sada dok ovo pišem, samo zato što sam odlučio da pokušam – priča mladić.

Vrijedni i zaista jedinstveni mladić ruši predrasude svih onih koji vjeruju da se putovati ne može bez mnogo novca.

– Ako gledamo svako putovanje, njegov trošak se najviše dijeli na dvije stvari: trošak prevoza i trošak smještaja. Naravno, tu su i troškovi na licu mjesta, ali ako minimiziramo ova prva dva, mi u stvari putujemo jeftino. Kako jeftino naći prevoz? Možete ići autostopom. Ne samo što putujete besplatno, već upoznajete i sjajne ljude i dobijate nevjerovatne priče. Za dalje destinacije, pratite akcije na stranicama kompanija kao što je Qatar Airways, gdje nerijetko možete da nađete karte za egzotična mjesta o kojima sanjate za 400-500 eura – ističe Robert.

Za jeftin smještaj preporučuje Couchsufring, preko kojeg je i stekao mnoga poznanstva i prijateljstva.

– To je stranica u neku ruku nalik na Facebook i ostale društvene mreže. Napravite svoj profil, stavite nekoliko slika, skuckate neki tekst o sebi, šta volite, šta ne volite, koju muziku slušate, koje filmove gledate, napišete gdje ste sve putovali, koliko imate prijatelja, koliko ljudi vas je preporučilo… Za one koji ne znaju, ideja Couchsurfinga, sastoji se u tome da ljudi potpuno besplatno mogu da noće kod drugih ljudi širom svijeta, kao i da ugošćavaju te ljude kod sebe. Neki od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao, pronašao sam upravo na Couchsurfingu. Kada bi me neko pitao koje je moje najbolje Couchsurfing iskustvo, teško bih našao odgovor. Možda je to bio boravak od šest dana u Istanbulu u kući kod mog sada dobrog prijatelja Mehmeta, ugošćavanje Nathana iz Brazila, Gabriela iz Argentine, Kingu i Ewelinu iz Poljske ili sjajno vrijeme sa Manuelom u Valensiji i Laurensom na Malti. Jednstavno, previše je dobrih momenata i trenutaka u mojoj Couchsurfing karijeri da bih izdvojio jedan najbolji – ističe Banjalučanin.

Robert ruši i stereotipe i uvriježena mišljenja mnogih Bosanaca da je “onaj ko putuje sam pomalo lud“.

– Solo putovanje, možda je i najbolji vid putovanja, jer si tada “priseljen” da budeš dio stvarnog svijeta. Da komuniciraš sa lokalcima i živiš njihovu svakodnevnicu. Nikada ne upoznaš više ljudi nego na solo putovanju, jer ljudi su ipak društvena bića i žele da budu dio nečega. Slažem se da nije lako izaći iz komforne zone, ali u njoj se nikada ništa nije desilo, zar ne? Ako ti se putuje na neku destinaciju, a nemaš sa kim da ideš, ne čekaj druge! Nisi ni svjestan koliko ćeš novih stvari doživjeti ako sam otputuješ – savjetuje Robert.

Upravo zbog toga je stekao nova prijateljstva, zbog kojih se danas osjeća dobrodošlim u mnoge dijelove svijeta.

– Uvijek kažem da su ljudi najbolji dio putovanja i da bez njih nema ništa. Imao sam zaista sreću da upoznam neke divne ljude putujući svijetom, a neki od njih su i danas moji dobri prijatelji, te se redovno čujemo. Imam osjećaj da u koji god dio svijeta da krenem, tamo imam kuću, a jel postoji nešto lijepše na svijetu? Pojedini od njih su već bili u BiH, a do sada sam preko Couchsurfinga ugostio više od 20 ljudi u svom stanu i pokazao im ljepote naše zemlje – priča Dacešin.

Pijete li u Bosni Colu?

Na pitanje koliko stranci poznaju Bosnu i Hercegovinu Robert se sjeća svakakvih pitanja koje je dobijao na putovanjima.

– U Brazilu su me pitali da li imamo Coca-Colu, u nekim zemljama da li koristimo kečap, a jedan Argentinac mi je pričao da su mu u njegovoj zemlji govorili da se čuva mnogobrojnih mina kod nas –prisjeća se, dodajući da strancima uvijek pokuša dočarati našu zemlju na najljepši način ističući “stvari, kojima se ponosimo između sebe, a koje želimo da i drugi čuju i vide“.

Iako svaka od zemalja koju je obišao ima nešto posebno, iz Tanzanije nosi najdublje utiske.

– Mislim da sam tek tamo shvatio koliko sam sretan na životu koji imam ovdje i da je stvar koju najviše vučem iz Tanzanije zahvalnost. Zahvalnost za one male stvari na koje često i ne obraćam pažnju, ali za koje kasnije shvatiš da si jako privilegovan što ih imaš. Nekako podrazumijevaš da imaš vodu za piće, krov nad glavom i hranu koje te čeka na stolu, da si zdrav i da su tvoji oko tebe zdravi. Tamo vidiš koliki dio stanovništva živi uskraćen, za ono nama što je nama normalno da imamo. Afrika te baš dozove pameti – govori.

Foto: FACEBOOK

Robert se prisjetio i nekih zanimljivih anegdota koje obilježe svako njegovo putovanje.

– U Medeljinu sam na ulici sreo čovjeka iz Španije, kojeg sam sreo prije nekoliko dana u Bogoti i sa njim pričao. Ovo možda ne bi bilo čudno da Bogota nema devet miliona stanovnika, a Medeljin isto par miliona. U Brazilu sam boravio kod prijatelja koji zna više o Ex Yu i Titu, nego bilo ko od mojih drugara. Evo i video o njemu. U policijskoj stanici u Čileu nakon što su mi ukrali telefon, policajac mi je prvo počeo davati turistiške savjete šta da vidim u zemlji, da bi kasnije kada je uzeo da zavede to šta se desilo, rekao da na njegovom računaru ne postoji Bosna i Hercegovina kao zemlja i pitao me pod koju zemlju da me evidentira. Ništa to ne bi bilo čudno da se na listi zemalja koje ima ne nalaze, Burkina Faso, Burundi, Bocvana. U Ekvadoru se policija jednom ponudila da nas odveze do nekog mjesta, dok sam u Stockholmu u hostelu sreo drugara iz Banje Luke sa kojim često pijem kafu. U Gruziji smo drug i ja dobili mjesta na klupi za igrače i gledali finale gruzijskog kupa u košarci, nakon što smo rekli da smo novinari koji rade reportažu o utakmici. Na isti način smo ušli i na fudbalski stadion i sjedili do klupe za igrače, dok je 10.000 ljudi na tribinama posmatralo utakmicu – sjeća se naš sagovornik.

Uskoro izdaje knjigu

Svoje putešesvije i avanture iz Južne Amerike, u koju je zaljubljem, Robert je pretočio na papir, a njegove zanimljive dogodovštine uskoro će moći čitati građani BiH i regije.

– Knjiga priča o skoro tri mjeseca boravka u Brazilu, Boliviji, Čileu, Ekvadoru i Kolumbiji, o svim stvarima koje su se tamo dešavala, a nastoji i da pokaže neku realnu slika stanja u ovim zemljama. Tokom čitavog putovanja, boravio sam u kućama drugih ljudi, pa je i veliki dio onoga što se nalazi u knjizi, rezultat razgovora i priče sa njima. Pisao sam i o nekim momentima iz svog života, privatnim pričama o kojima nikada do sada nisam pisao na blogu, pa mislim da će ovo biti jedno vrlo neobično i prije svega motivirajuće štivo – navodi Dacešin.

Ovaj mladić sa samo 29 godina, može se pohvaliti i prvim modernim turističkim vodičem kojeg je napravio za svoj rodni grad i za njega dobio brojna priznanja, a trenutno priprema i društvenu igru koja će za cilj imati da edukuje djecu o pojedinim stvarima vezanim za Banju Luku. Zvat će se “Banjalučke priče“. Robert je također prošle godine osnovao i “Moju Digitalnu Akademiju”, kurs digitalnog marketinga koji drži sa dva prijatelja.

– I to isto super ide. Ma sve je super sada – priča kroz osmijeh Dacešin, nadajući se uskoro i odlasku u Centralnu Ameriku ili povratku u Jugoističnu Aziju, koja ga je oduševila.

Kaže se da je bogat čovjek onaj koji putuje i koji govori više stranih jezika. Po tome, Robert je pravi bogataš i sretnik, a svih pet stranih jezik koje govori naučio je sam, na putovanjima, bez kurseva i škola.

-Jedan način učenja mi se pokazao kao vrlo efikasan. Ono što radim kada počnem da učim neki jezik je da svaki dan (osim nedjelje) naučim tri imenice, tri glagola i jedan pridjev. Ovo realno možete uraditi za pet minuta. Ako uzmemo da svaki dan naučimo tri imenice i tako šest dana, to je 18 imenica sedmično. Na mjesečnom nivou to je skoro 80 imenica i glagola, a sa ovim brojem glagola, već lagano možete da formirate rečenice. Na godišnjem nivou, usvojićete više od 2.000 novih riječi! Za samo pet minuta dnevno znat ćete više od 900 imenica za godinu dana i isti taj broj glagola! Iako ne volim matematiku, ovo je dobra matematika, zar ne?  Znate šta sve možete da radite sa ovoliko imenica i glagola? Čuda! –  pojašnjava Robert.

BiH ipak najljepša

Nakon toliko posjećenih zemalja, dijelova svijeta, novih poznanstava, susreta sa drugim kulturama i običajima, Robert je samo postao svjesniji koliko Bosna i Hercegovina vrijedi i koliko trebamo biti sretni.

– Mi nismo ni svjesni koliko je Bosna i Hercegovina lijepa. Mislim da se ne treba praviti pametan i izmišljati toplu vodu, već uzimati primjere dobrih praksi iz zemalja širom svijeta i raditi na tome. Banja Luka bi bila idealna lokacija za ekstremne sportove. Uz malo ulaganja u kanjonu Vrbasa se može napraviti 10 zip line pozicija, što bi bila odlična turistička atrakcija. Nigdje u regionu nema ništa slično, a sama implementacija ne bi trebalo ni mnogo da košta. Čitava Bosna je kao neka oaza zelenila i prirode, samo izgleda da nam trebaju drugi da nam to kažu. Nekada sam mislio da ću putujući svijetom, željeti sve više da živim na nekim drugim lokacijama, ali desilo se baš suprotno. Što više putujem, više cijenim ono što imamo i vidim da ipak ovdje nije najgore kao što se često predstavlja. Na primjer, u Kolumbiji narko gerila je dobila 10 mjesta u parlamentu, sadašnjeg predsjednika Brazila izboli su nožem samo par dana prije izbora. U pola Južne Amerike i Afrike ti ne preporučuju da izlaziš vani kada padne noć i ne smiješ telefon na ulici da izvadiš, jer je džeparenje normalna pojava. Ovdje toga nema. Nekako, čini ti se normalno da u tri ujutro šetaš po gradu, ali u pola svijeta to je nezamislivo, pa čak i u Americi. Naš “problem” je najviše činjenica da živimo previše blizu razvijenih zemalja i njih stalno uzimamo kao parametar. Konstantno se poredimo sa Njemačkom, Austrijom i sličnim uspješnim zemljama, a ispod nas čitav jedan kontinent živi gore nego mi – ističe.

– Ipak, ne tvrdim da je ovdje sve savršeno, jer ima million stvari koje mogu biti mnogo bolje. Mišljenja sam da ne treba uvijek tražiti samo negativnu stranu u svemu. Treba se posvetiti sebi, bliskom krugu ljudi oko sebe i raditi sve što možeš da vam bude bolje. Tada možeš živjeti u Bosni, Bangladešu ili Njemačkoj. Do tebe je u suštini – zaključuje Robert Dacešin.

Faktor.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE

rentacarZenica
✖