Tuga na Drini: Obilježen završetak obnove 28 spomenika nastradalim migrantima

U srbijanskom gradu Loznica obilježen je završetak obnove i postavljanja 28 nadgrobnih spomenika izbjeglicama i migrantima koji su izgubili život u rijeci Drini, na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine. Riječ je o 19 grobova neidentificiranih osoba (NN) na Gradskom groblju, te devet nadgrobnih spomenika na Islamskom groblju za identificirane žrtve.Spomenici su podignuti u okviru zajedničke inicijative organizacija Djeluj.ba, SOS Balkanroute (Austrija) i Leave No One Behind (Njemačka), uz podršku donatora iz Austrije i Njemačke. Među sahranjenima nalaze se i djeca – desetogodišnji sirijski dječak Ahmadi Parwiz, kao i najmlađa žrtva, devetomjesečna beba Lana, koja je pokopana zajedno s majkom, dok je pored njih sahranjen i njihov otac.Podsjećamo, porodica je stradala 23. augusta 2024. godine, kada se tokom jedne noći u rijeci Drini utopilo 12 osoba. Petar Rosandić, predsjednik SOS Balkanroutea, izjavio je da Lanina smrt simbolizira krajnju ranjivost ljudi u bijegu i sistem koji ih ostavlja bez zaštite.Na Islamskom groblju pročitano je i potresno pismo Muhammeda Hilala, koji je u Drini izgubio brata, njegovu suprugu i njihovu bebu. U pismu je naveo da, iako je od tragedije prošlo gotovo godinu i po dana, bol je i dalje ista, kao da se sve dogodilo jučer.Komemoraciji su prisustvovali i gosti iz Italije, Austrije i Njemačke, kao i kardinal Ladislav Nemet, nadbiskup Beograda, te beogradski imam Tafa ef. Beriša. Kardinal Nemet je u svom obraćanju naglasio da dostojanstvo čovjeka ne smije zavisiti od granica, papira i administrativnih prepreka.Nemet je poručio da svaki čovjek ima neizmjernu vrijednost, te da bi Lana i ostali, da su rođeni na nekom drugom mjestu, mogli slobodno doći u Europu. Dodao je da je Bog daleko milosrdniji od svih naših zakona, propisa i granične policije, bez obzira da li ih nazivamo legalnim ili ilegalnim.Nihad Suljić iz Djeluj.ba i Petar Rosandić poručili su da se ovim činom želi vratiti ljudsko dostojanstvo onima koji su ga izgubili i na posljednjem putu. Cilj nije bio samo urediti grobna mjesta, nego sačuvati sjećanje i vratiti dostojanstvo ljudima koji ga nisu imali ni na svom posljednjem putu, kako bi imali dostojanstven život u smrti.Suljić je dodao i podatak da je prosječna starost stradalih svega 23 godine, ističući da su mnogi u Drinu ušli tražeći spas i šansu za život. Zaključio je da je njihov jedini ‘grijeh’ bio to što su imali preslab pasoš.