Turska: Sa njom teško, bez nje se ne može

Politika balansiranja između Rusije i Zapada je rizična, međutim Turska smatra kako joj je cijena skočila usljed rata u Ukrajini, koji je započeo 24. februara, te da samim tim nije mudro ni Zapadu ni Rusiji da je otuđe, ističe Vuk Vuksanović za “Vijesti”, viši istraživač Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.

Vuksanović smatra kako je rijetko koji lider uspio da okrene trenutne geopolitičke tenzije u svoju korist onako kako je to uradio predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan). Seriju diplomatskih uspjeha zaokružio je rusko-ukrajinskim sporazumom o izvozu žita iz ukrajinskih luka, koji je potpisan uz posredovanje Turske i Ujedinjenih nacija.

Erdoanov sastanak sa Putinom

Erdoan je prošle sedmice nakon sastanak sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom rekao kako Turska prolazi kroz najsnažniji period politički, vojno i diplomatski.

– Predsjednici Turske i Rusije imaju komplikovane odnose sa uzajamnim koristima, a izazovi sa kojima su obojica suočeni približili su ih više nego ikad. Turskoj je potreban ruski novac, gas i biznis, a Rusiji prijatelji da pokuša da izbjegne sankcije Zapada. Nakon četvorosatnog sastanka u Sočiju, zapadne prijestonice su izrazile zabrinutost da on produbljuje veze sa Moskvom dok njegovi NATO partneri čine suprotno – navodi Vuksanović.

Na pitanje koliko je rizična ta Erdoanova dvostruka igra, Vuksanović navodi:

– Politika balansiranja uvijek nosi potencijalne rizike za zemlju koja vodi takvu politiku. Međutim, u ovom stadijumu Ankara smatra da joj je cijena skočila usljed rata u Ukrajini, i da samim tim ni Zapadu ni Rusiji nije mudro da otuđe Tursku.

Strategija za izbornu kampanju

Na pitanje da li je isticanje diplomatskih trijumfa Erdoanova strategija za predizbornu kampanju, Vuksanović kaže:

– Prije rata u Ukrajini, stvari nisu izgledale dobro po Erdoana, ako se uzmu u obzir ekonomski problemi, i pandemija koronavirusa. Međutim, Erdoan će svakako pokušati da iskoristi rat u Ukrajini i spoljnopolitičke benefite koje je Turska ostvarila da profitira i na domaćem terenu. Tako nešto smo vidjeli i nedaleko od Turske, sa dva lidera koji su bliski sa Erdoanom i imaju sličnost sa njim, Vučić (Aleksandar) u Srbiji i Orban (Viktor) u Mađarskoj.

Vuksanović ističe da je u obje zemlje rat u Ukrajini progutao cijelu izbornu kampanju, omogućavajući Vučiću i Orbanu da profitiraju tako što su se predstavljali glasačima kao jaki, iskusni lideri koji su jedini u stanju da garantuju stabilnost u trenutku globalne neizvjesnosti.

– Ako je takva taktika obavila posao Orbanu i Vučiću, ne vidim zašto ne bi i Erdoanu – dodao je on.

Napetost između Erdoana i Putina izazivali su prije svega različiti prioriteti u sukobu u Siriji. U ratu u Ukrajini, Ankara je navukla bijes Moskve time što je snagama Kijeva obezbijedila dronove “Bajraktar”. Turska, međutim, nije usvojila sankcije SAD i EU protiv Moskve, kupuje rusku naftu i gas kao i obično i nije zatvorila nebo za ruske komercijalne avione zbog unosnog ruskog turizma.

– Turskoj je potrebno diplomatsko partnerstvo sa Rusijom u našem komšiluku, imajući u vidu krizu u oblastima poput Sirije ili Nagorno-Karabaha, tako da ona nema luksuz da izoluje Rusiju – rekao je Sinan Ulgen, direktor Centra za ekonomske i spoljnopolitičke studije u Istanbulu (EDAM) – istakao je Vuksanović i dodao kako je Turska uspjela da bude protuukrajinska, a da istovremeno nije antiruska.

Strateški značaj Turske

Nije poznato šta su se tačno dogovorili Erdoan i Putin u Sočiju. U zajedničkom saopćenju se govorilo o jačanju veza u oblasti trgovine i energetike i o dubljoj saradnji u sektorima saobraćaja, industrije, finansije, građevine.

Kasnije su prenesene izjave turskog predsjdenika da će pet turskih banaka usvojiti ruski sistem plaćanja Mir, što je blagodet za ruske turiste u Turskoj pošto su Viza i Masterkard suspendovali ruske operacije.

Zapadne države brinu da bi Mir veza mogla biti iskorištena i za izbjegavanje sankcija, iako nema dokaza da je Erdoan prihvatio navodne ruske predloge za dublju bankarsku i energetsku saradnju koja bi mogla pomoći Moskvi da zaobiđe zapadne restrikcije.

Jedan visoki zapadni zvaničnik je rekao da bi zapadne zemlje mogle pozvati kompanije i banke da se povuku iz Turske ako Erdoan sprovede namjere koja je signalizirao u Sočiju, prenio je “Financial Times”. Međutim, Turska je prosto previše važna geopolitički i za zapadne kompanije. Evropa strepi zbog sposobnosti Turske da preplavi kontinent sa 3,7 miliona izbjeglica iz Sirije i drugih država koje je primila.

– Izlazak iz NATO bi trebalo staviti na dnevni red kao alternativu. Ne postojimo zahvaljujući NATO-u i nećemo nestati bez NATO-a – rekao je nedavno Devlet Bahčeli, lider nacionalističke stranke u Erdoanovoj koaliciji.

Turska je vrlo komplikovan saveznik, ali se, s obzirom na njen strateški značaj, dovodi se u pitanje smislenost komentara koji se ponovo mogu čuti na Zapadu u Turskoj o njenom razlazu sa NATO.

– Turska maksimalno koristi novonastalu situaciju. To se vidjelo po tome kako je uslovljavala članstvo Finske i Švedske u NATO-u, i uopšte nije isključeno da neće opet to uraditi. Formalno pravno, nije moguće isključiti državu članicu iz NATO-a, niti suspendovati njeno članstvo, ali moguće je da ostale države članice uskrate pomoć članici koja se smatra nelojalnom – kaže Vuksanović za “Vijesti”.

Turska vrijedi više od Švedske i Finske zajedno

On dodaje da se i 2016 i 2019. godine govorilo o isključenju Turske iz NATO-a. Međutim, usljed svog položaja i veličine populacije i vojske, Turska vrijedi više i od Švedske i Finske zajedno. Ukoliko bi se prekinule veze Zapada sa Turskom, kako neki zagovaraju, Rusija i Iran bi bili oduševljeni, a dugoročno i Kina.

Turska je na liniji fronta rata u Siriji i blizu drugih sukoba na Bliskom istoku. Ona kontroliše pristup Crnom moru, koji je bio od ključnog značaja za sve nedavne ratove Rusije. I služi kao koridor za trgovinu između centralne Azije i Evrope, posebno za energente.

Turska također nema interes da se odrekne moći odvraćanja koje nudi članstvo u NATO-u, naročito u svjetlu rata u Ukrajini.

– Ne vjerujem da će se to ikad desiti – rekao je Tačan Ildem, bivši stalni predstavnik Turske u NATO-u. On kaže da ne postoji vjerodostojna alternativa.

Turska će vjerovatno i dalje zadavati glavobolju Alijansi, čak i kada Erdoan siđe s vlasti. Ali to je glavobolja sa kojom će NATO morati da živi.

– U političkom smislu, Turska je najveća muslimanska članica NATO i može biti koristan sagovornik sa arapskim i persijskim svijetom – kaže Ivo Dalder, bivši američki ambasador u NATO.

– Njena diplomatija može biti remetilačka, ali njene tijesne veze sa toliko ključnih igrača daju joj politički uticaj, kao što je naglasilo nedavno zaključenje sporazuma o ukrajinskom žitu – dodao je, prenose Vijesti.