TV lice Nemanja Vujičić o slavnim sagovornicima i planovima za budućnost: Poslije Madone i Lejdi Gage, Bekam je na mojoj listi želja

Na terenu se najbolje snalazim. To je moja teritorija, poručio je Vujičić

Jedno od prepoznatljivih lica emisije „Premijera – Vikend specijal“, novinar i voditelj Nemanja Vujičić, već godinama je prisutan na regionalnoj medijskoj sceni. Tokom karijere razgovarao je s brojnim velikim zvijezdama iz regiona i svijeta, a iza sebe ima desetine hiljada izjava, ekskluzivnih intervjua i reportaža. Za „Dnevni avaz“ govori o karijeri, radu na terenu, najpoznatijim sagovornicima, promjenama u medijima, ali i planovima za budućnost.

Gledaoci Vas godinama prepoznaju kao jedno od zaštitnih lica emisije „Premijera – Vikend specijal“. Šta Vas i danas najviše pokreće u ovom poslu?

– Kada tako kažete, to zaista u meni budi najljepša sjećanja. Na Pink sam došao prije 16 godina, a u samoj „Premijeri“ sam od početka. Pokreće me želja koju sam, da budem iskren, već ispunio. Odmalena sam želio da se bavim ovim poslom, nakon toga sam diplomirao novinarstvo, mnogo se usavršavao i, korak po korak, stigao do svakog cilja koji sam sebi postavio. Danas me pokreće želja da svakoga dana budem bolji. Mediji se, na moju žalost, dosta mijenjaju, ali trudim se da ostanem dosljedan sebi i svemu onome što sam kroz godine naučio.

Veliki dio Vašeg posla odvija se na terenu. Koliko je izazovno biti uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme?

– Na terenu se najbolje snalazim. To je moja teritorija. Ako ste dobar novinar na terenu, sve ostale novinarske zadatke mnogo ćete lakše podnijeti. Ovaj posao je izazov i, ako ga istinski ne volite, ne možete biti dobri u njemu. Morate mu se predati do posljednjeg atoma. To učim i sve mlade ljude koji dođu kod mene na obuku. Tehnika se nauči, ali energija, želja i odnos prema poslu moraju da postoje u vama.

Vaši intervjui često nastaju u veoma dinamičnim okolnostima – na koncertima, premijerama, festivalima i velikim događajima. Koliko je teško u takvim uslovima napraviti razgovor koji će publika pamtiti?

– Lako je. Sagovornici mi vjeruju, a već godinama mnogi od njih provode sa mnom više vremena nego sa svojim najbližima. Uvijek se trudim da svaka izjava, čak i poslije toliko godina, bude zanimljiva i drugačija. Ne želim da uzmem izjavu samo da bih je imao. Važno mi je da iz svakog razgovora izvučem nešto što će biti zanimljivo publici.

Da li postoji intervju za koji ste se morali posebno izboriti i koji Vam je zbog toga ostao u posebnom sjećanju?

– Moje ime je stajalo iza desetina hiljada izjava. Zaista ih je bilo mnogo. Svaka velika ekskluziva koja je bila moja nosi svoju anegdotu i svoju dozu težine ili „mučenja“. Iza svake takve priče stoji mnogo rada, pripreme, čekanja, razgovora i povjerenja. Publika vidi nekoliko minuta emitovanog materijala, a iza toga često stoje sati i dani rada.

Najveće zvijezde

Tokom godina razgovarali ste s najvećim zvijezdama regiona, ali i svjetskim imenima. Ko Vas je najviše iznenadio privatno, a ko je potpuno nadmašio Vaša očekivanja?

– Imao sam zaista priliku da izvještavam iz svih krajeva svijeta i da intervjuišem neke od najvećih svjetskih imena, poput Lejdi Gage (Lady), Robija Vilijamsa (Robbie Williams), Ronaldinja (Ronaldinho), Nejmara (Neymar), Monike Beluči (Monica Bellucci), Enrikea Iglesijasa (Enrique Iglesias), Roberta Bađa (Baggio), Paris Hilton, Naomi Kembel (Campbell), Madone (Madonna) i mnogih drugih. Od domaćih imena, Zdravko Čolić za mene ima najveći značaj. Svakako da sam imao priliku da intervjuišem gotovo sve poznate ličnosti s naše scene. Mnoge priče iz poštovanja nisam objavio, mnogi su me iznenadili van kamera, dok se, kada se upali ona lampica, uglavnom plaše mojih pitanja. (smijeh)

Koliko je važna priprema za ekskluzivan intervju, a koliko uspjeh zavisi od trenutka i spontane reakcije?

– Ako mene pitate, mislim da sam ja jedna od posljednjih generacija koja je učena da je priprema najvažnija i u tome nastojim biti dosljedan i u svojoj redakciji. Tokom svih ovih godina kroz nju su prošla mnoga mlada imena koja su danas postala poznata, ali sam uvijek nastojao da, kako kod njih tako i kod sebe, priprema bude važan temelj. Samo tako sagovornik ne može osjetiti vašu nesigurnost i nespremnost. Spontane reakcije su dobre, ali bez dobre pripreme nema dobre izjave. Sagovornik ne smije osjetiti da ne znate dovoljno o njemu. Vi ste ti koji morate voditi razgovor.

Šta je najvažnije da sagovornik osjeti kako bi se otvorio pred kamerama?

– Iskrenost. Mislim da sam u karijeri imao najviše upravo tih velikih ispovijesti, kako u emisiji, tako i u podcastu koji radim – „Na liniji života sa Nemanjom“. Osim iskrenosti, mislim da su veoma važni i želja, ali i povjerenje. Čovjek mora osjetiti da zaista želite da ga saslušate, a ne samo da želite dobru izjavu.

Da li Vam se dogodilo da intervju krene u potpuno neplaniranom pravcu i na kraju postane mnogo bolji nego što ste očekivali?

– Mnogo puta, baš dosta puta. Nekada, kada sam umoran, imam utisak da nešto nije bilo dobro, a kada dođem u montažu, shvatim nešto sasvim drugačije. Ja sam veliki perfekcionista i jako sam zahtjevan kada je posao u pitanju – i kada radim ja, i kada rade ljudi iz mog tima. Smatram da je samo to put do velikog uspjeha. Nikada nisam volio da nešto uradimo samo da bismo završili posao. Kredibilitet koji steknete kod sagovornika nema cijenu.

Koliko su Vam iskustvo i godine provedene na terenu pomogle da danas lako procijenite kakav pristup treba da imate prema svakom sagovorniku?

– Baš mnogo. Iskustvo mi je ulilo neku novu dozu samopouzdanja, sigurnosti i smjelosti. Iskren da budem, dosta sam toga naučio na fakultetu, ali ono što sam naučio na terenu, ono sa čime sam se suočio i kroz šta sam prošao, nema cijenu. To je nešto što mi niko nikada ne može oduzeti – znanje i stečeno iskustvo. Zgriješim i ja u procjeni, ali baš rijetko. Desi mi se da ne želim uvidjeti sve zbog velike doze empatije i emocija, jer, koliko god nekada izgledao grubo, mnogo toga radim srcem.

Da li postoji neka velika zvijezda koju još niste intervjuisali, a koja je na Vašoj listi želja?

– Postoji. Ana Ivanović. To je od domaćih, a od stranih Dejvid Bekam (David Beckham).

U poslu često putujete i pratite najveće regionalne događaje. Koliko je teško uskladiti takav tempo s privatnim životom?

– Ja se zaista dosta dajem poslu. Mnogo sebe ostavljam u svakoj izjavi, ali tokom svih ovih godina uvijek sam se trudio da to ne utječe na moj privatni život. Iskren da budem, nisam uvijek uspijevao, ali sa ove tačke gledišta mislim da se sve isplatilo ili da će se isplatiti. Prijatelje nikada, ali nikada ne ostavljam i ne dozvoljavam da se osjećaju zapostavljeno. Oni su moja luka, bijeg i sigurnost.

Priprema i iskustvo

Publika Vas doživljava kao neposrednog i opuštenog sagovornika. Da li je to nešto što se gradi iskustvom ili je jednostavno dio Vaše prirode?

– Mislim da je to dio moje ličnosti. Svakako da sam dio toga izgradio iskustvom, ali smatram da je dio moje prirode, dio mene. Takav sam kakav sam. Vjerovatno je upravo zato ovaj posao toliko dugo i ostao dio mene.

Kako izgleda priprema za jedan veliki ekskluzivni intervju – od trenutka kada dobijete informaciju da će se razgovor dogoditi do uključenja kamere?

– Uvijek prvo u glavi postavim teze, želju kako želim da izgleda ta izjava i koji mi je cilj. Kada se kamere upale, to je znak da sam već uspio uraditi veliki dio posla i onda sam najjači. Tada znam da je sve u mojim rukama i da nema nazad. Mislim da sam u tim kriznim situacijama jako dobar. Iskustvo me naučilo da u takvim trenucima ne paničim, već da brzo procijenim situaciju i reagujem.

Da li Vam se nekada dogodilo da zbog ekskluzivne priče promijenite plan u posljednjem trenutku ili otputujete bez mnogo vremena za pripremu?

– Vjerujte mi da sam ja veoma siguran u svaki svoj postupak. Nisam čovjek iz afekta, iako nekada djeluje tako, ali kod mene afekat gotovo da ne postoji. Na hiljade situacija je iza mene, na desetine hiljada izjava, mnogo priprema i samo je potrebno da se upali lampica i tada dajem svoj maksimum. Čak i kada sam potpuno nepripremljen – a baš je to rijetko – takve izjave nekada ispadnu najbolje, jer se vodim iskustvom, stečenim znanjem, sigurnošću i željom da bude najbolje što znam.

Estradna scena se mijenja iz godine u godinu. Šta primjećujete da je danas drugačije u odnosu između poznatih ličnosti i medija?

– Mislim da nikada nije bilo gore. Poznati su sebi mnogo toga dozvolili, često zaboravljaju šta mi sve znamo o njima, a da zbog ljudskosti i neke empatije ne objavimo sve. S druge strane, mediji više nisu isti. Jako mi smeta što je naš zanat ukaljan, što se dogodilo da je dosta ljudi ušlo u posao bez dovoljno znanja i odgovornosti i što je naša profesija degradirana. Ovo je najljepše moguće zanimanje, ali mnogo loših stvari pokušava da unakazi nešto što je u suštini predivan posao. Mislim da je situacija teška. Ljudi su danas često surovi, a to mi, iskren da budem, jako smeta. Upravo zato mislim da je važno da mi koji smo dugo u ovom poslu čuvamo standarde profesije.

Koji intervju iz karijere biste izdvojili kao profesionalnu prekretnicu?

– Mislim da mi se to još nije dogodilo. Da ono najbolje, ma kako vam to zvučalo, tek dolazi. Znam da je svaka moja životna ispovijest koju sam uradio, bilo u lajv uključenju, bilo u nekoj od rubrika u sklopu „Premijere“ ili kroz moj podcast, dosta mijenjala sliku o meni. Mislim da se upravo u tim izjavama vide moja želja, talenat i profesionalnost. Zato vjerujem da još nisam rekao sve što imam.

Kada se kamere ugase, da li uspijevate napraviti distancu od posla ili Vam je novinarski instinkt stalno „uključen“?

– Pokušavam, ali nikako ne uspijevam. Mislim da mi koji istinski volimo ovu profesiju nikada ne možemo biti potpuno isključeni. Čudno je to, često i neobjašnjivo, ali je tako. Ljudi mi često kažu: „Nisi na poslu, polako“, ali taj adrenalin je kod mene stalno prisutan. Valjda je ovaj posao toliko postao dio mene da više ni ne znam gdje se završava posao, a počinje svakodnevni život.

Rad na sebi

Šta biste savjetovali mladim novinarima koji sanjaju da jednog dana rade upravo ono što Vi danas radite – da budu na terenu i razgovaraju s najvećim zvijezdama?

– Da nikada, ali nikada, nikada ne odustaju. Da se ne obaziru na maliciozne i ljubomorne ljude, da slijede svoje instinkte i da mnogo uče i rade na sebi, jer sve što ulože kad-tad će se isplatiti. Ništa nabrzinu i ništa odmah, jer samo temelji koje postave na početku mogu biti sigurni za dalje uspjehe. I još nešto – neka uče od najboljih, ali neka nikada ne pokušavaju biti neko drugi. U ovom poslu se autentičnost uvijek prepozna.

Poslije svih godina na terenu, postoji li još događaj ili intervju zbog kojeg biste i danas imali onu pozitivnu tremu kao na početku karijere?

– Postoji, vjerovali vi meni ili ne. Nikada nemam tremu, baš nikada, ali kad god je nešto novo, osjetim nešto čudno u stomaku. Mislim da je to jako važno, jer ako se to jednog dana ugasi, onda je to znak da je vrijeme da se povučem. Ja jako volim svoj posao, mnogo mu se dajem i sretan sam što radim ono što volim i što poslije svih ovih godina u meni i dalje postoji želja. Ono u šta sam siguran jeste da mi niko nikada ne može oduzeti znanje, iskustvo, nagrade i povjerenje koje sam dobio od publike. U ovom trenutku radim jednu od najdužih zabavnih emisija otkada postoji televizija. Mi sedmično proizvedemo šest sati zabavnog programa i svako ko iole zna šta je televizija danas čestitat će vam na tome. Ponosan sam što stojim iza ove emisije i najvećih uspjeha koje smo postigli. Rezultati govore da smo posljednjih nekoliko godina srušili sve rekorde gledanosti. Podsjećanja radi, za samo dva dana emitovali smo specijal posvećen Halidu Bešliću koji je trajao čak 13 sati. Neke rekorde je zaista teško nadmašiti, ali nastojat ću, dok god sam na čelu ove emisije, da ona zadrži nivo, ekskluzivnost i povjerenje publike, koliko god to bilo teško. To je ono što me pokreće i zbog čega svake sedmice imam tu pozitivnu tremu – da vidim kako će publika reagovati.

Svoj život želim posvetiti psima

Gdje vidite sebe u narednih deset godina – idalje na terenu, u autorskom formatu ili možda u nekoj potpuno novoj televizijskoj ulozi?

– Prestao sam praviti dugoročne planove. Sve je u Božijim rukama. Imam još nekoliko želja kada je televizija u pitanju i siguran sam da će mi se i one ostvariti. Ali kada sve profesionalne želje budem ostvario, želim se povući i svoj život posvetiti psima. Oni su moja najveća ljubav. Volio bih imati veliku odgajivačnicu pasa, jednu kuću pored vode i mnogo zelenila oko nje. To bi za mene bio neki potpuno drugačiji mir, nakon svih ovih godina adrenalina, kamera i terena. Vidjet ćemo šta će od svega toga biti.

Avaz.ba