AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

U 103. godini burnog života umro je najstariji hrvatski partizan, legendarni Juraj Đuka Hrženjak.

Otišao je mali veliki čovjek, mirno i samozatajno, kako je i živio. Rodio se prevratničke 1917. godine u “šusterskoj”, radničkoj porodici u Negovcu kod Vrbovca, u danima Prvog svjetskog rata, nekoliko dana nakon što je pao ruski car Nikolaj II., na drugi mandat stupio američki predsjednik Woodrow Wilson, a prvi pokušaj proboja Solunskog fronta kod Bitole nije uspio.

Svojim životom potvrdio je da je vršnjak 20. stoljeća, koje je obilježio svojom stalnom borbom i bio je sudionik mnogih velikih i ključnih događaja hrvatske historije, piše Jutarnji list.

“Prošao sam zaista puno toga, i sreće i straha sam se “nauživao”, odrastao, učio se i stjecao iskustvo u možda najgorim vremenima, koja su bila istodobno i velika i mizerna. Gledao ljudsku hrabrost i ljudski šljam. Često se pogledam u ogledalo i pitam ono što me mnogi pitaju: “Đuka, je li ti to sve trebalo? Je li ti nečega žao?” I odgovaram: “Ne, ne bih mijenjao svoj život, premda mi bude teško kada vidim što se danas događa i kako se želi promijeniti povijest i činjenice. I najgore mi je kad vidim kako se pljuje po djedovskim grobovima i naporima”, rekao je na proslavi svog 102. rođendana – zagrebački ilegalac, koji je čak neko vrijeme kao obavještajac radio u uredu tadašnjeg ustaškog ministra Joze Dumančića, partizanski borac, sudionik ZAVNOH-a, organizacije koja je temelj današnje slobodne Hrvatske, a potom i sudija Ustavnog suda SR Hrvatske, suborac takvih legendarnih velikana poput Ivana ŠiblaVece HoljevcaAndrije HebrangaKate Pejnović, ali i Franje Tuđmana, kojeg je još znao otprije Drugog svjetskog rata, kad su se susretali na ilegalnim sastancima.

Kazat će tada da mu teško pada kada vidi kako nas žele omalovažiti našu borbu, pa i nazvati nas nepodobnima, još sam ponosniji na nas partizane, na ilegalce koji su stavljali život na kocku za slobodu i pravednost, premda mi je nekad žao što sam, eto, morao to doživjeti.

Juraj Đuka Hrženjak - undefined
Twitter: Juraj Đuka Hrženjak

Odan svojim idealima, Đuka Hrženjak ostao im je vjeran do kraja svog života. Nije, poput mnogih, zaboravio ni svoju prošlost ni svoje suborce, niti je promijenio kaput i prelakirao svoju prošlost..

Dosljedan i svoj, što je u ovim našim vremenima naglih izdaja i lakonskog odbacivanja vlastitih uvjerenja, posebna odlika, Đuka Hrženjak ostao je vjeran sebi do kraja svog dugog, plodnog i uzbudljivog života. Živio je u Zagrebu u dvosobnom stanu ustavnog suca, na četvrtom katu u zgradi bez lifta, odakle se svaki dan volio prošetati do Dolca i tamo popričati s kumicama te kupiti nešto povrća i mesa za ručak. Uvijek je bio veseo i bistra uma, s vječnom cigaretom u istima.

“Kaj da radim, pušim od svoje osme godine”, smijao se na podbadanja da prestane pušiti u svojoj stotoj godini, a volio je drmnuti i omiljeni mu vinjak Cezar.

Uvijek je rado prepričavao legendarnu priču, kako je baš on “odgovoran” za brak Josipa Broza i Jovanke Budisavljević.

Naime, pričao je, u Lici, gdje je bio u partizanima u II. ličkoj, postojala je “ženska četa” i bila je, priča, među njima i Jovanka.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE