U BiH iza zatvorenih vrata: Ko brine o starima kada djeca odu iz zemlje?

WHO upozorava da socijalna izolacija i usamljenost imaju ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje, kvalitet života pa čak i životni vijek.

U Bosni i Hercegovini sve je više starijih ljudi koji dane provode sami, bez razgovora, društva i osjećaja da nekome zaista pripadaju. Dok se javnost uglavnom bavi ekonomskim problemima, političkim krizama i odlaskom mladih, jedna tiha i gotovo nevidljiva kriza raste iza zatvorenih vrata stanova, kuća i napuštenih sela, a to je usamljenost starih osoba.

Riječ je o problemu koji stručnjaci već godinama nazivaju ozbiljnim društvenim i zdravstvenim pitanjem, ali koji u bh. društvu i dalje ostaje na margini.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), oko 16 posto ljudi u svijetu osjeća usamljenost, dok je među starijim osobama taj problem posebno izražen. WHO upozorava da socijalna izolacija i usamljenost imaju ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje, kvalitet života pa čak i životni vijek.

Starenje stanovništva i prazni domovi

Bosna i Hercegovina već godinama spada među zemlje sa sve starijim stanovništvom. Prema podacima Worldometera, prosječna starost stanovnika BiH u 2026. godini iznosi 46,1 godinu, što zemlju svrstava među demografski najstarije države Evrope.

Istovremeno, veliki broj mladih ljudi napustio je zemlju u potrazi za poslom i sigurnijim životom. Posljedica toga su hiljade starijih osoba koje ostaju same, često bez svakodnevne pomoći porodice i bez redovnog kontakta s drugima.

Demografi već godinama upozoravaju da BiH prolazi kroz ubrzano starenje stanovništva, uz smanjenje broja mladih i rast broja samačkih domaćinstava među starijom populacijom.

U manjim sredinama problem je još vidljiviji. Brojna sela ostaju gotovo prazna, dok u njima žive uglavnom stariji ljudi čija djeca rade u inostranstvu ili u većim gradovima. Za mnoge od njih televizor ili radio postaju jedini “glas” koji čuju tokom dana.

Usamljenost je i zdravstveni rizik

Stručnjaci upozoravaju da usamljenost nije samo prolazni osjećaj tuge. Sve više istraživanja pokazuje da dugotrajna socijalna izolacija može povećati rizik od depresije, anksioznosti, srčanih bolesti i problema sa pamćenjem.

WHO navodi da kvalitetne društvene veze imaju ključnu ulogu za mentalno i fizičko zdravlje ljudi svih generacija, posebno starijih osoba.

Evropski centar za socijalnu politiku i istraživanja navodi da stariji ljudi danas žive duže nego ranije, ali istovremeno češće žive sami i osjećaju se društveno izolirano.

Dodatni problem u Bosni i Hercegovini predstavlja činjenica da veliki broj starijih osoba nema pristup organizovanim društvenim aktivnostima, psihološkoj podršci ili centrima za dnevni boravak. U mnogim lokalnim zajednicama briga o starijima uglavnom se svodi na osnovnu socijalnu pomoć, dok se emocionalno stanje gotovo i ne spominje.

Društvo koje se starijih sjeti povremeno

O starijim osobama u BiH najčešće se govori tokom praznika, humanitarnih akcija ili kada se raspravlja o visini penzija. Međutim, pitanje njihove svakodnevne usamljenosti rijetko postaje tema ozbiljne javne rasprave.

Socijalni radnici i organizacije koje rade sa starijima upozoravaju da mnogi penzioneri dane provode bez ijednog razgovora sa drugom osobom. Neki od njih sedmicama ne izlaze iz kuće, dok drugi zavise od pomoći komšija ili povremenih poziva porodice iz inostranstva.

U razvijenim evropskim zemljama sve više se govori o programima međugeneracijskog druženja, volonterskim posjetama starijim osobama i lokalnim centrima koji pomažu ljudima treće životne dobi da ostanu društveno aktivni. Stručnjaci smatraju da bi slični modeli mogli pomoći i u Bosni i Hercegovini.

Jer usamljenost starih osoba govori mnogo o društvu u kojem živimo i o tome koliko smo spremni primijetiti ljude koji polako postaju nevidljivi.