U BiH lakše osnovati političku partiju nego firmu ili nevladinu: Za lokalne izbore prijavljeno više od 100 stranaka

Jedna politička stranka na svakih 30.000 stanovnika u Bosni i Hercegovini – statisika je koja ovu zemlju svrstava u sami vrh liste država s najvećim brojem stranaka po broju stanovnika ne samo u regiji, nego i u Evropi. Političku partiju u Bosni i Hercegovini lakše je osnovati nego, naprimjer, firmu ili nevladinu organizaciju te ne čudi da se od jednopartijskog sistema došlo do gotovo 130 stranaka.

Prema zahtjevu Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, od 2009. do juna 2015. godine nadležni sudovi iz registra su izbrisali čak 151 političku stranku, zbog sumnje da ne obavljaju svoju djelatnost – od Stranke narodnog izmirenja, Božije stranke, Radikalnog otadžbinskog fronta, Stranke Jugoslavena i brojnih drugih, piše Al Jazeera.

Ipak, ne radi se o odrazu demokratije i političkog pluralizma, nego jednostavno o tome da je politika postala najpoželjnije zanimanje u Bosni i Hercegovini te da su mnogi vidjeli priliku uzeti dio svog izbornog plijena – gotovo 4.000 pozicija na lokalnim i općim izborima, tvrde sagovornici.

Tako će na predstojećim lokalnim izborima u oktobru učestvovati 103 političke stranke, 171 nezavisni kandidat, 58 kandidata predstavnika nacionalnih manjina, 106 koalicija i 17 listi nezavisnih kandidata… saopćeno je iz CIK-a. Dakle, ukupno 455 političkih subjekata na glasačkim listićima. To je 19 stranaka i 47 koalicija više u odnosnu na izbore 2012. godine.

Među njima su i stranke Povratak otpisanih, Tvoja i moja stranka u Bosni i Hercegovini, Složna narodna stranka, Stranka pravde i povjerenja, Stranka spas…”Naše analize pokazuju da je Bosna i Hercegovina rekorder u Evropi po broju političkih stranaka u odnosu na broj stanovnika, prvi smo ubjedljivo, jer na 30.000 stanovnika ide jedan politički subjekt”, ističe Dario Jovanović, direktor Koalicije Pod lupom, koja se bavi posmatranjem i unapređenjem izbornog procesa u Bosni i Hercegovini.

Jedan od razloga za to su i uvjeti za njihovu registraciju, koji su vrlo oskudni, a ne postoji jedno mjesto na kojem se registriraju politički subjekti, samim tim ni njihova jedinstvena baza.”Imate 16 okružnih i regionalnih sudova na kojima se mogu registrovati politički subjekti, što znači da ne postoji ni jedinstven registar”, kaže Jovanović.

U entitetu Federacija Bosne i Hercegovine stranke se osnivaju prema zakonu iz 1989. godine, prema kojem je potrebno 50 potpisa za njenu registraciju, a entitetu Republika Srpska zakon donesen prije nekoliko godina nalaže 500 potpisa.

“Kod nas je puno lakše osnovati političku stranku nego nevladinu organizaciju, jer da bi NVO funkcionisala na prostoru čitave države mora biti registrovana pri [državnom] Ministarstvu pravde. Za političke subjekte to nije slučaj. Naprimjer može se registrovati na sudu u Bijeljini, a podnositi kandidatske liste bilo gdje u državi.”

Zašto Bosna i Hercegovina ima toliko politički stranaka Jovanović ne vidi u političkom pluralizmu, nego podijeli izbornog plijena.”Kada pričamo o Bosni i Hercegovini, zbog kompleksnosti sistema, to znači gotovo 4.000 pozicija, koje su izborni plijen. Imate 3.100 vijećnika, 143 načelničke pozicije i, pored toga, 800 drugih pozicija, zastupnika u parlamentima, entitetskim, kantonalnim, državnim, zatim ministre u vladi i premijere. Naravno da to stimuliše veću prijavu i veći broj političkih subjekata, kako bi učestvali u izbornom plijenu.”

Politički analitičar iz Banje Luke Miloš Šolaja slaže se da veliki broj stranaka ne odražava demokratiju, nego praktičnost.”Jednostavno, politika je postala unosno zanimanje, a ne samo to, za mnoge je postala i način egzistencije, jer drugog posla nema. Ne vidim da nove stranke donose nove ideje, niti vidim da imaju neke nove političke okvire. Dakle, sve se vrti oko starih stranaka.”U Bosni i Hercegovini je lakše osnovati političku stranku nego firmu, navodi Šolaja, dodajući da neke od njih imaju veće, a neke manje interese.

Povećanje izbornog, stranačkog praga od tri posto sigurno bi dovelo do toga da se smanji broj političkih partija, jer bi im bilo teže da uđu u vlast, kaže Jovanović.Vjerovatno bi se i koalicije formirale prije izbora u cilju osvajanja što većeg broja mandata, što bi poslije rezultiralo stabilinijm vladama i većinama u parlamentima, dodaje.’U isto vrijeme, najveća zamjerka jee da određene etničke skupine u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine ne bi imale šansu da participiraju, morale bi se uvesti zagarantovane kvote etničkih grupa i manjima.”Recimo, u entitetskom parlamentu RS-a za Bošnjake i Hrvate, ili u federalnom parlamentu u slučaju Srba, jer bi bila slaba mogućnost da oni uđu u parlamente ako se poveća stranačka kvota’, objašnjava Jovanović.

“Naše društvo ima vrlo nizak nivo političke kulture, neki ljudi rade za velike interese, to su ove već postojeće stranke i njihovi uski klanovski krugovi, a neki to rade za male interese, a ima i nekih koji misle da nešto mogu postići, ali nemaju neke prave ideje. Tako da ja ne vidim u Bosni i Hercegovini na ovim izborima nešto novo, pogotovo što su stare stranke vrlo vješte u preuzimanju nekih novih programskih ideja, tako da nove nemaju šanse”, zaključuje.

Rekorder u Bosni i Hercegovini po registriranom broju političkih subjekata je Kalesija s čak 18 stranaka i 30 kandidata, objavio je portal Istinomjer.ba, koji se, između ostalog, bavi i praćenjem ostvarivanja predizbornih obećanja političkih stranaka u Bosni i Hercegovini.

“S obzirom da u Kalesiji živi 35.990 ljudi, to znači da ova općina ima po jednog kandidata na 750 stanovnika. Poređenja radi, u Banjoj Luci, koja ima oko 200.000 stanovnika, registrirano je 28 stranaka i 19 kandidata, to jest jedan politički subjekt na 4.238 osobe”, navode izIstinomjera.

Postojanje velikog broja stranaka, nezavisnih kandidata i lokalnih subjekata često može dovesti i do manipuliranja voljom birača, pogotovo na općinskim izborima.”Mi imamo analize sa prošlih izbora i upozoravali smo više puta da se dešava stranačka trgovina u biračkim odborima dan prije izbora”, ističe Jovanović.

Svi članovi iz svih biračkih odbora su političke osobe, dodaje, koje nominiraju političke stranke.”Negdje 22.000 ljudi su članovi 5.500 biračkih odbora ispred stranaka. Onda se pojedini politički subjekti, svjesni da neće dobiti mandat, registruju zapravo samo zbog toga da bi dobili ta mjesta u biračkim odborima, s kojima trguju, da li direktnom razmjenom ili prodajom, što je zabranjeno u Izbornom zakonu, jer stranka ne bi smjela imati više od jedne osobe u odboru. Međutim, upravo zbog te trgovine dolaze u tu poziciju da imaju više ljudi, da dominiraju i stoga se baca sumnja na izborni proces.”

Ipak, iako raste broj političkih subjekata, zainteresiranost birača u Bosni i Hercegovini stagnira unazad četiri godine te je izlaznost Između 54 i 56 posto. Mladi ljudi, iako upućeni u politiku, jednostavno ne žele izaći na izbore.

“Jer im se politika gadi, ne žele učestvovati ni u potvrdi, ni u osporavanju nečijeg političkog legitimiteta”, objašnjava Jovanović, ali istovremeno upozorava da problem nastaje kada se završe izbori i dobiju rezultati.”U Bosni i Hercegovini obično pobjedničke političke partije osvoje oko 35 posto glasova biračkog tijela. Kada uzmete da je samo 50 posto ljudi izašlo na izbore, tada dobijete da je 17 posto ukupnog biračkog tijela njima dalo povjerenje. Kada uzmete da 20 posto ljudi nema pravo glasa jer nemaju 18 godina, dođete u situaciju da se to svede na to da stranka koja pobijedi na izborima ima 13 do 14 posto podrške populacije, dakle svake osme osobe. To nije vladavina većine, to je paradoks demokratije.”

S ovim se slaže i Šolaja, koji navodi da se na ovaj način ne dobija izraz demokratije.”To ćemo dobiti kada jednom neke političke odluke budu usmjeravane od strane najširih krugova ljudi, da li kroz javno mnijenje, izbore, medije… Ovako su to za sada samo mehanizmi za manipulaciju.”