U Istanbulu ništa nije prepušteno slučaju: Magija i u vrijeme Corone

Koliko god puta bili u Istanbulu ili čuli bajkovitu priču o tom nadasve dinamičnom megapolisu, definitivno nimalo nije pretjerana niti je tek puki marketing legenda prema kojoj je veliki Napoleon Bonaparte u svoje vrijeme izjavio: “Da je cijeli svijet jedna zemlja, Istanbul bi bio njen glavni grad!” Čak i u vrijeme pandemije putovanje u nekadašnji Carigrad je uzbudljivo i nezaboravno iskustvo. Da i u Corona krizi ovaj jedinstveni grad na dva kontinenta s gotovo 14 miliona stanovnika diše punim plućima, uz pridržavanje svih najstrožijih mjera zaštite i svojih građana i turista, uvjerila se ekipa “Azre”.

Zahvaljujući Turskoj agenciji za promociju i razvoj turizma (TGA), grupa od desetak bh. novinara imala je priliku u ovo prekrasno pretpraznično i prednovogodišnje vrijeme obići najljepše džamije, kolosalne sultanske dvorce, najveće bazare, najvrjednije crkve i znamenitosti bizantijskog vremena, drevne građevine, rimske vijadukte, nepregledne parkove tulipana, uživati u odličnoj hrani. Agencija za promociju i razvoj turizma Turske kao organizator našeg putovanja, tokom kojeg smo se uvjerili da i u ova teška vremena turisti u čarobnom Stambolu na Bosforu imaju tretman VIP gostiju, predstavila nam je kako se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i turizma Republike Turske “certificira sigurni turizam“. Uz sigurnosne mjere na svakom koraku uvjerili smo se u sve ono što se može pročitati na internetskoj stranici https://tga.gov.tr/.

Strogo poštivanje 132 kriterija

Poznato je već godinama, naime, da je turizam u Turskoj jedna od najprofitabilnijih grana industrije i da je ova zemlja popularno odredište za odmor milionima stranih turista. Pandemija Corona virusa u velikoj mjeri je paralizirala ovaj industrijski sektor koji je, prema podacima iz turskog Ureda za statistiku (TÜIK), doživio nagli pad nakon zabrane letova u martu. Rezervacije smještaja u hotelima su pale za 55,2 posto u odnosu na prethodnu godinu, no,  turska vlada ubrzala je tempo, maksimalno koliko je to moguće konsolidirala turistički i realni sektor i sve snage usmjerila ka oživljavanju turizma. Prvo su otvoreni centri za testiranje na Corona virus na najprometnijim aerodromima u toj zemlji. Potom je razvijen program izdavanja certifikata za hotele i restorane koji moraju zadovoljiti stroge mjere. Donesena su čak 132 kriterija, od poštivanja higijenskih uvjeta do fizičke distance. Tako je,  među ostalim, ukinuto samoposluživanje hranom i pićem. Zaposleni u uslužnoj djelatosti prošli su obuku za sprečavanje širenja infekcije. Hoteli su dobili dozvolu za korištenje maksimalno 60 posto kapaciteta, a obavezni su dijeliti i maske gostima koji ih nemaju. Na ulazima u hotele strogo se provjerava tjelesna temperatura posjetiteljima, a na  svakom koraku su postavljene i jasne oznake za održavanje razmaka. Objavljen je i popis bolnica s njihovim kapacitetima u svim popularnim turističkim odredištima.

Da je sve zaista tako, uvjerili smo se od samog slijetanja na Istanbulski aerodrom, jedan od najvećih na svijetu, otvoren 2018. godine i osposobljen da primi više miliona ljudi u isto vrijeme. No, već pri samom izlasku iz aviona bilo je jasno koliko Turci vode računa o mjerama zaštite od COVID-a. Nemoguće je vidjeti ikoga bez zaštitne maske na licu, a posebno se svi pridržavaju držanja propisane razdaljine. Za svakog eventualnog prekršitelja odmah slijedi opomena od aerodromskog osoblja, koje non-stop patrolira.

S druge strane, turistima se maksimalno pokušava olakšati putovanje, od toga da nije potreban Corona test za ulazak u Tursku do uslužnosti policijskih službenika koji na svakom koraku brinu da niko nikoga zdravstveno ne ugrozi. Dezinfekcijska sredstva dostupna su u svakom prijevoznom sredstvu, a jedno sjedište pored putnika mora biti prazno. Oni koji se ogluše na upozorenja, ako ne nose masku ili se ne pridržavaju mjera distance, suočavaju se s novčanom kaznom od 900 turskih lira, što je nešto više od 100 eura.

Historijska lekcija o Beogradskoj šumi

Našu grupu novinara dočekali su ljubazni vodiči Said i Zekeriya i uputili do autobusa u koji smo, naravno, ušli tek kada su nam provjerili tjelesnu temperaturu, dezinficirali ruke, te nam podijelili osnovne dezinfekcione pakete s maramicama, sprejem i zaštitnim maskama. Nakon srdačne dobrodošlice narednih 40-ak minuta vožnje do našeg hotela „The Marmara Pera“ na Taksim trgu, vodič Zekeriya upotpunio je zanimljivim časom historije. Tako smo odmah na početku boravka u Istanbulu naučili da su Beogradske šume ili Belgrad Ormani, pored kojih smo prošli, u doba Bizantije i Osmanskog carstva bile najveće izvorište pitke vode za stanovnike, a danas je to odmaralište i prelijep prirodni park. Riječ je o nekoliko hektara uređene šumske površine koja na istoku graniči s Bosforom, a na sjeveru s Crnim morem. Od centra Istanbula udaljena je samo nekoliko kilometara i najbliže je šumsko područje te metropole. To je čini najpristupačnijim rekreacionim parkom.

– Park je ime dobio po naselju u kojem su bili nastanjeni Beograđani, koji su u Istanbul došli nakon balkanskih pohoda sultana Sulejmana – opisivao nam je vodič, dok je kroz prozor autobusa pokazivao nevjerovatan prizor Beogradske šume, a s pričom o njenom imenu nas vratio u daleku 1521. godinu i vrijeme pada Beograda pod tursku vlast. Osvajač, Sulejman II imao je tada 26 godina i bio ponosan na svoj prvi pohod. Historijski izvori kažu da su Beograđani koji su dovedeni kao roblje kod Sulejmana Veličanstvenog imali brojne beneficije. Osim održavanja vodovoda, bavili su se i izgradnjom, a naselili su se u šumu koja je po njima i dobila ime, a danas je omiljena destinacija za odmor.

I tako je u nadasve zanimljivoj legendi prošla vožnja do hotela na čijem ulazu nas je ponovno čekalo mjerenje temperature i dezinfekcija ruku. Kako je lobi ovog hotela poprilično malen, tokom prijave bili smo podijeljeni u nekoliko grupa, kako bi se osiguralo držanje propisane distance. Tokom ručka uvjerili smo se u još jedno sigurnosno pravilo: za stolom sjede samo po dvije osobe. Nakon kratkog predaha uz preukusna turska jela naša istanbulska čarolija mogla je početi. Prvo čime su nas ljubazni domaćini počastili bila je privilegija da uživamo u nevjerovatnom zalasku Sunca za vrijeme vožnje Bosforom. Teritorija Istanbula se prostire i u Evropi i u Aziji, a ono što ovaj grad posebno čini privlačnim jeste što je okružen vodom. Bosforske ture koje gostoljubivi Turci nude gostima posebna su magija, jer je ovo definitivno jedna od najljepših plovidbi koju neki grad može pružiti. Vožnja po cijeni od četiri eura traje otprilike sat i po. Karte se kupuju neposredno na šalteru i nije nužno rezervirati ih ranije. Budući da je, uprkos Suncu, bilo poprilično hladno, jer ipak je decembar, jedan od naših domaćina, pjevač Orhan Cakmak pobrinuo se da ne osjetimo zimu. Dočekao nas je s tradicionalnim turskim čajem i keksićima, a nije ga teško bilo nagovoriti ni da nam tokom vožnje uživo zapjeva čuvenu sevdalinku „U Stambolu na Bosforu“. To je naročito upotpunilo ugođaj razgledanja okruženja kojeg duž obale krasi približno 600 vila, od kojih su njih 366 historijska zdanja, a dah posebno zastaje od pogleda na Topkapi palaču, fragmente Aja Sofije, brojne džamije, Galata most i Galata kulu, Dolmabahče palaču, Ortakoy džamiju, te nevjerovatne bosforske mostove.

Očaravajuća vožnja i završena je kod džamije Ortakoy, gdje nas je čekao naš autobus, a sve čari Istanbula vidjeli smo i s Galata kule, koja se uzdiže sjeverno od Zlatnog roga, rukavca koji razdvaja stari dio Istanbula od njegovog modernog dijela. S predivnim pogledom na cijeli grad i Bosfor, visine 62 metra, izgrađena u srednjem vijeku, Galata kula služila je u razne svrhe, a danas milionima turista pruža užitak posmatranja dva kontinenta. Baš poput ostalih mjesta koja smo posjetili na ovom putovanju i tu su nas u predvorju, ali i na svakom spratu, dočekali zaštitari koji brinu da se svi pridržavaju epidemioloških mjera. U liftu koji vodi do vrha kule dozvoljeno je da se voze samo četiri osobe. Nakon fotografiranja i uživanja u magičnom pogledu na Istanbul, u večernjim satima uputili smo se nazad do hotela i tek u tom večernjem periodu uočili prekrasnu pretprazničku dekoraciju, doduše, neuobičajeno pustih ulica, jer već se bližio policijski sat.

Stroge mjere u Istiklal ulici

Kao i sve u Istanbulu danas, tako i njegova čuvena Istiklal ulica već od 21 sat uranja u pandemijsku tišinu, a od tog vremena kretanje je dozvoljeno samo organiziranim turističkim grupama. Istiklal Caddesi ili Avenija nezavisnosti oduvijek je bila najpopularnija šetnica i mjesto večernje zabave. Proteže se na gotovo tri kilometra i neobično je gusto okružena različitim zgradama i građevinama koje odlikuje specifična i neuobičajena arhitektura za Istanbul. Ono što je oduvijek posebno privlačilo turiste u Istiklal ulici jesu luksuzni butici i velike trgovine, umjetničke galerije, pozorišta, biblioteke, muzičke dvorane i knjižare, popularni restorani i kafići, radnje sa začinima, pubovi i noćni klubovi.

No, u ovoj najprometnijoj ulici, u ovo vrijeme dozvoljeno je kretanje tek dvije hiljade pješaka. O njihovoj sigurnosti na svakih nekoliko metara brinu se policajci i vojnici, koji reguliraju kretanje osoba u skladu s dozvoljenom brojkom, te upozoravaju na pravilno nošenje maski. U Turskoj nije dozvoljeno pomaći masku s nosa da bi se lakše disalo. Kafići su prazni, a sve što se naruči, može se jesti ili piti van objekta.

Policijski sat, koji je uveden dva dana prije našeg dolaska, traje od 21 navečer do pet ujutro, a vikendima je Turcima potpuno zabranjen izlazak, osim onima koji imaju dozvolu za kretanje. Svi koji se ogluše o ovu zabranu suočavaju se s kaznom od 500 eura. Međutim, ova pravila ne važe za turiste, te je njima dozvoljen boravak i u vrijeme policijskog sata kao i vikendima. Nažalost, radnje vikendima ne rade tako da su radni dani jedini period za kupovinu za shopingholičare. Naši domaćini i o tome su vodili računa pa smo najpopularniju i najveću pijacu, Kapali čaršiju, nazvanu još i Veliki Bazar, posjetili prije vikenda. Ovo je svakako svim turistima nezaobilazna destinacija, jer tamo, osim za sebe, kupujemo i uspomene za drage ljude.

Kako smo medijska ekipa, za Kapali čaršiju bilo je neophodno da kamermani dobiju dozvole za snimanje unutrašnjosti, iako za snimanje mobitelom ili gopro kamerom takvo što nije potrebno. I ovdje je, naravno, neozaobilazno mjerenje temperature pri ulasku uz, također, obavezni prolazak kroz dezinfekcioni tunel. I shoping doživljaj mogao je da počne u posebno očaravajućem blještavilu i šarenilu radnji načičkanih jedna do druge, koje se savršeno stapaju s izloženom robom. Jedino je ovo dio Istanbula u kojem je jako teško održavati distancu. Turci poznati kao vješti trgovci iz svakog ćoška dozivaju i nude sve što imaju, ne vodeći baš previše računa o poštivanju mjera zaštite od zaraze. Ipak, na svakom pedlju dostupna su dezinfikaciona sredstva.

Nezaobilazno cjenkanje

Zbog dobrog kursa lire u trenutku naše posjete (euro je iznosio 9,4 lire) cijene su bile više nego inače, ali prodavači su se uporno i tradicionalno cjenkali s nama. No, primijetili smo i da su cijene nekih roba koje su nas zanimale duplo veće nego u najprometnijoj Istilklal ulici. Ipak, nismo odoljeli ni čarima cjenkanja pa tako nismo ni otišli praznih ruku iz Kapali čaršije, ali ni Egipatskog bazara, pijace s najvećim izborom začina.

A, ko nije obišao Aja Sofiju, kao da nije ni bio u Istanbulu. Otkako je prije nekoliko mjeseci ponovno pretvorena u džamiju, posebno je iskustvo obići ovu fascinantnu građevinu, nekadašnju pravoslavnu crkvu, jedini objekat na svijetu koji je originalno sačuvan 15 stoljeća. Aja Sofija je 916 godina služila kao crkva, 481 godinu kao džamija, 86 godina je bila muzej, a od 24. jula ove godine opet je džamija, čija fascinantna unutrašnjost ni sada nije promijenjena. Sve je sačuvano u originalu, a naša ekipa imala je čast da Aja Sofiju obiđe baš u petak, na dan džuma-namaza, koji je upravo tog dana ovdje došao klanjati i sam turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Podrazumijeva se da smo morali sačekati njegov odlazak te potom i ovdje proći kroz dezinfekcioni tunel i obavezno mjerenje tjelesne temperature. Uprkos tome, vrvjelo je od turista, ali uz pridržavanje mjera sve je prošlo bez problema. Kazali su nam da se pretjerano ne zadržavamo, da pravimo distancu, a na ćilimu na kojem se klanja primijetili smo iscrtane oznake za držanje distance od metar i po. Žene koje nisu kod sebe imale maramu za obilazak Aja Sofije morale su je kupiti ispred za pet turskih lira, u suprotnom ne može se ući, a sam ulaz je besplatan. Ulazak u Aja Sofiju dok uči ezan doživljaj je koji se teško može opisati riječima. Ušli smo neposredno nakon molitve i svjedočili prizoru u kojem se prekrivaju likovi svetaca u vrijeme trajanja namaza.

Dok nam je objašnjavao historijat ove čuvene istanbulske građevine, naš vodič nije zaboravio ni stati pored dva stuba koja su predstavljala posebno mjesto mačke Gli, koja je bila simbol Aje Sofije. Uginula je ove godine, a 2004. godine u Aju ju je dovela arhitektica koja je tu radila. Punih 16 godina mačka Gli pozirala je turistima, a posebno slavnom ju je učinio bivši američki predsjednik Barack Obama, kada je bio u posjeti Istanbulu 2009. i s Erdoganom prošetao Aja Sofijom. Kada je vidio „čuvaricu“, podigao ju je u naručje, a brojne kamere su snimile taj momenat i Gli je postala poznata u cijelom svijetu. U Aja Sofiji i nakon smrti Gli čuvaju uspomenu na nju i ne daju ulazak nijednoj drugoj mački, iako ih okolo ima mnogo, rastjeruju miševe i posebno su pažene, jer poznato je već da mačke u Turskoj uživaju poseban status.

U vrijeme naše posjete još jedna isto tako čuvena građevina, Plava džamija, zvana i Ahmedija ili Džamija Sultana Ahmeda, najveća u Istanbulu, sa šest munara, bila je u fazi rekonstrukcije, tako da smo mogli obići samo njen prekrasni harem, ali ne i unutrašnjost. Razlog više da se uskoro vratimo i još jednom doživimo magiju Istanbula.

Azra.ba/Aldina Zaimović i Lejla Bejdić