U Njemačkoj se tokom pandemije masovno krali bicikli, sada se zna gdje su završili

Anna (ime primijenjeno) iz Berlina nije predugo uživala u svom novom električnom biciklu. Iako je 2.600 eura skupo vozilo uvijek držala u zaključanom podrumu svoje stambene zgrade, to nije mnogo pomoglo. Prije nekoliko dana skupi bicikl joj je ukraden. I to nije jedini slučaj.

Samo prošle godine je u Njemačkoj, prema podacima Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA), prijavljeno 260.000 krađi bicikala u vrijednosti od oko 200 miliona eura. Polovica bicikala bili su osigurani. Kako Deutsche Welle saznaje od Njemačke osiguravajuće privrede, krovne udruge njemačkih osiguravajućih društava, kradljivci u posljednje vrijeme biraju skuplje modele. Sad se za ukradeni bicikl isplaćuje u prosjeku 730 eura. Prije deset godina ukradeni dvokotači su s 400 eura bili gotovo upola jeftiniji.

Najveći dio krađa dogodi se u Hamburgu i Bremenu kao i u istočnim saveznim pokrajinama Berlinu, Brandenburgu i Saskoj. Malo od ukradenih bicikala biva pronađeno, 2020. tek oko deset posto.

Jeftinije bicikle kradljivci pokušavaju prodati preko interneta ili na specijaliziranim sajmovima bicikala. Skuplji modeli se rado prodaju u dijelovima, ali ponekad i cijeli. Ali unutar Evropske unije to je za kradljivce riskantan posao jer su skuplji bicikli u pravilu registrirani i lako im je ući u trag. Zbog toga većina skupljih bicikala završi izvan granica EU-a. Doduše i na granicama je moguća kontrola registarskih brojeva bicikala, no provjere se obavljaju tek sporadično.

Kamo putuju ukradeni njemački bicikli?

Zahvaljujući informacijama iz Ukrajine, DW je uspio Anninom biciklu ući u trag. Volodimir, koji živi u ukrajinskom gradu Dnjipru, u jednoj trgovini biciklima Annin ukraden bicikl kupio je za oko, preračunato, 800 eura. “Prodavač mi je rekao da bicikl dolazi iz Njemačke, ali mi nije dao nikakve dokumente. Samo račun”, kaže Volodimir.

Niska cijena i nedostatak službenih dokumenata koje posjeduje svaki bicikl u ovoj kategoriji nisu ga čudili. “Na kraju krajeva sam pomislio: pa i ne radi se o novom biciklu. Čak sam mislio da su mi ga kao polovnog mogli prodati i za manje novca”, kaže Volodimir.

DW je kontaktirao trgovinu u kojoj je Volodimir kupio svoj bicikl. Rekli su kako prodaju i “rabljene bicikle iz Njemačke” i kako za sve bicikle “imaju papire”. No na upit o kakvim se “papirima” radi, u trgovini su objasnili kako oni sami nisu uvoznici, nego bicikle kupuju preko jedne internetske platforme ili im dolaze privatne osobe za koje oni sami prodaju bicikl i uzmu proviziju.

Anni je iz trgovine u kojoj ga je kupila na temelju registarskog broja potvrđeno da se radi o njezinom biciklu.

Unosan posao – prodaja bicikala

Internet u Ukrajini vrvi od oglasa u kojima se prodaju “rabljeni bicikli iz Njemačke”. Gotovo sve trgovine rabljenim biciklima također nude “robu iz Njemačke”. No koliko zaista ukradenih bicikala završi na tržištu u Ukrajini, teško je procijeniti. Pouzdane statistike ne postoje tako da se procjene kreću od nekoliko desetaka pa sve do 100 hiljada.

Legalno uvesti rabljeni bicikl iz Njemačke je skup i mukotrpan proces i u pravilu se ne isplati. Tu su troškovi transporta, porez i carina. “Legalno uvezeni rabljeni bicikli po cijeni ne mogu biti konkurencija ukradenima. To se jednostavno ne isplati”, kaže trgovac Anton Vakulenko. Zato se više isplati prodavati nove bicikle, dodaje vlasnik trgovine biciklima iz Kijeva.

Mihajlo Umanez je jedan od rijetkih trgovaca koji prodaje legalno uvezene rabljene bicikle iz Evropske unije. On godišnje preko trgovaca iz Njemačke uveze od 1.000 do 1.300 rabljenih bicikala iz Njemačke i Nizozemske. I svojim mušterijama, osim računa, nudi i registraciju bicikla te certifikat o vlasništvu. Koji put i knjižicu servisiranja.

No svi sugovornici u Ukrajini žale se na činjenicu da je većina rabljenih bicikala koji se prodaju u Ukrajini ukradena. Kupce ne zanimaju papiri, nego samo cijena. Pritom se posljednjih godina sve više prodaju bicikli više kategorije i električni bicikli.

Jedan trgovac iz zapadnoukrajinskog Luzka, koji je htio ostati anoniman, kaže kako je uvoz ukradenih bicikala jednostavan. Transport preuzimaju vlasnici kombija koji redovito voze na rutama prema zapadnoj Evropi. Brojevi na okviru bicikla se sakriju, ostali dijelovi se prijavljuju kao rezervni dijelovi. Vozač kombija po Njemačkoj sakupi pakete i prevozi ih u Ukrajinu. “Kad imate svoje ljude na granici, tad možete uvesti sve”, kaže sugovornik Deutsche Wellea.

U međuvremenu je tržište rabljenim biciklima u Ukrajini zasićeno pa ukradeni bicikli idu dalje prema Rusiji i Kazahstanu.

Kolika je šansa da njemački vlasnik pronađe svoj bicikl?

Anna iz Berlina je bila vrlo iznenađena kad je saznala da je njezin bicikl pronađen u ukrajinskom Dnjipru. No ona svoj bicikl ne želi natrag. Volodimir pak ne želi kontakt s Annom jer strahuje da bi mogao imati posla s policijom.

DW je htio od njemačkih i ukrajinskih vlasti saznati poduzima li se nešto protiv trgovine ukradenim biciklima. Berlinska policija kaže kako nema suradnje s ukrajinskom stranom na tom polju. “Nema nikakvih međunarodnih sporazuma koji bi regulirali ovo pitanje”, kažu.

Međutim, u slučaju da ukrajinske vlasti reagiraju i zatraže od njemačkih kolega pomoć, moglo bi doći do rasvjetljavanja pojedinih slučajeva. No malo je vjerojatno da će se ovakav mehanizam pokretati zbog jednog jedinog ukradenog bicikla.

Ukrajinska policija pak tvrdi kako uvoz i prodaja ukradenih bicikala iz zapadne Evrope ne predstavlja masovni fenomen. Tako da nije ni potrebno statistički bilježiti ove “pojedine slučajeve”.

U 2020. ukrajinska carina je zabilježila ukupno 17 slučajeva pokušaja uvoza ukradenih bicikala, godinu dana prije bilo ih je sedam. Annin bicikl nije bio među njima.