Portal 072info

U otpadu je budućnost i zarada: Deponije u BiH mogle bi postati zlatne koke

U otpadu je budućnost i zarada, a to će se u nekom narednom razdoblju i u BiH pokazati istinitom tezom. 

Zvuči nevjerojatno ali stari tepisi, plastični otpad, stari papir, kanalizacijski mulj, stare automobilske gume, koštano brašno, otpadne kiseline, otpadno ulje i druge stvari koje građani i kompanije bacaju i koje se odlažu na deponijama su glavni izvori iz kojih se mogu dobiti alternativna goriva koju već neke kompanije u BiH koriste kao pogonsko gorivo u svojoj proizvodnji.

Budući da te kompanije imaju plan povećati udjel alternativnih goriva u proizvodnji trebat će im veće količine otpada te stručnjaci ističu da to može biti šansa za kompanije koje žele ući u proces sakupljanja i pripremanja otpada budući da će se tražiti pouzdani partneri koji mogu osigurati dovoljne količine tih sirovina i osigurati kontinuiranu isporuku.

Tvornica cementa Kakanj jedna je od kompanija se priprema za korištenje alternativnih goriva u svojoj proizvodnji.

Almir Bajtarević, manadžer za kvalitetu i zaštitu okoliša u Tvornici cementa Kakanj, koji je jučer govorio na ovu temu na sajmu ZEPS, kaže da trenutno imaju dozvolu od nadležnog Ministarstva za 10 posto udjela korištenja alternativnih goriva. Iako im je koorporacijski plan za ovu godinu bio da dostignu 25 posto neće uspjeti jer, kako kaže, još uvijek rade na istraživanju tržišta kako bi vidjeli kojeg otpada najviše ima na tržištu BiH i što bi bilo dugoročno najodrživije rješenje.

Naime, kada se jednom krenu u taj proces onda je potrebno osigurati dugoročne ugovore i pouzdane dobavljače.Tvornica cementa Kakanj bi godišnje trebala osigurati 12.000 tona otpada.

Osim sigurne nabavke sirovine potrebno je i prilagoditi postrojenja za taj proces. Do sada su uradili već neke izmjene kao što je ugradnja vrećastog filtera, sustav za kontinuirani monitoring, proveli su i probno spaljivanje otpada koji namjeravaju koristiti kao alternativno gorivo.

Rezultati su pokazali drastična smanjenja polutanta od dozvoljenog. Obzirom da nemaju instaliranu opremu za doziranje svih alternativnih goriva za koje su dobiti dozvole sa tim projektom tek trebaju da idu.

Trenutno imaju samo mogućnost spaljivanja guma i doziranje starih ulja. Dnevno mogu spaliti 12 tona guma, a za godinu dana sve stare gume koje se nalaze na deponijama i po rijekama u čitavoj BiH, ali što nakon toga. Onda će ih, navodi, morati uvoziti što za njih nije dobra opcija.

Misli da je budućnost u otpadu koji nastaje svaki dan, a to je komunalni otpad. “Ali trebaju nam kompanije koje će nas pratiti u tome- pripremiti, osušiti, sortirati, samljeti taj otpad. Išli smo već na regionalnu deponiju Mošćanica, no vidjet ćemo šta će od toga biti”, ističe on.

Procjene pokazuju da samo na području ZDK-a godišnje nastaje oko 120.000 tona komunalnog otpada. Od toga regionalna deponija Mošćanica prikupi nekih 45.000 tona i to samo iz osam općina. Sve ovo pokazuje da se regionalna deponija može pretvoriti u tvornicu RDF-a odnosno komunalnog otpada koji ima svoju cijenu i koju su tvornice koje bi to koristile kao gorivo spremne platiti.

Bajtarević navodi da ono što slijedi u idućem razdoblju u Tvornici cementa Kakanj su investicije u skladište za prihvat sirovina za alternativna goriva(komunilni otpad i gume), instalacija sustava za doziranje, koje je dosta skupa investicija, novi gorionik i povećanje kontrole kvaliteta goriva koje budu koristili.

Kaže da ono što je bitno da se spaljivanje otpada( pa čak i onog opasnog) u cementnoj industriji može raditi bez ikakvog velikog utjecaja na okoliš jer u proizvodnji koriste visoke temeperature sagorjevanja u rotacionim pećima (1400 C) i sve organske materije na tim temperaturama se potpuno neutraliziraju a neorganske se vezuju za klinker koji ide u cement tako u atmosferu ide veoma malo štetnih tvari.

Prema direktivama EU, koje je i BiH prihvatila, postoje granične vrijednosti emisija za cementnu industriji kada se vrši spaljivanje otpada kao goriva i pri probnom spaljivanju te vrijednosti su bile mnogo niže od dozvoljenih direktivama što pokazuje da nema štetnih emisija u okoliš.

Ovdje nije riječ samo o ekologiji nego i o ekonomiji. Naime, upotrebnom alternativnih goriva proces proizvodnje cementa postaje jeftiniji. “Za proizvodnju cementa potrebno puno energije. U nekakvom prosjeku oko 130 kilograma uglja je potrebno za svaku tonu proizvedenog cementa. Ako se koriste alternativna goriva mogu se napraviti uštede. Neke od najsuvemenijih cementara u Europi dobivaju preko 80 posto energije iz alternativnih goriva, a neke su dostigle i stotinu posto. Tako da to više nije alternativno nego primarno gorivo. Zamislite proizvodnju klinkera na smeće”, ističe Bajtarević.

I Fabrika cementa Lukavac je pratila sve trendove koji se događaju u Europi i shvatili su da moraju ići u pravcu korištenja alternativnih goriva u svojoj proizvodnji. Oni su prva kompanija koja je počela koristiti u svojoj proizvodnji ovu vrstu goriva.

Kako bi to uradili morali su investirati u ugradnju novih tehnologija kao što je analizator, vrećasti filteri i dr.. Radili su i probna suspaljivanja koja su također pokazala da su vrijednosti pri upotrebi alternativnih goriva koje se emitiraju u atmosferu dosta niže od dotadašnjih, istaknuli su predstavnici ove kompanije jučer u Zenici.

Podsjetimo, više od četiri milijuna tona otpada pretvara se u alternativna goriva i bude upotrebljen u tvornicama cementa u Europi, a ista tolika količina uglja se uštedi.

bh-index.com

Podijelite članak