U potrazi za medicinskim sestrama u Srbiji i BiH

‘Niko nikom ne može zabraniti da ode. Pa ipak Vas molim da ne nudite ovdje ponude za posao. Ako ništa ne u ovoj bolnici!’

“Potraga počinje u jednom kafiću u centru Beograda na Trgu Nikole Pašića. 64-godišnji Hans-Jürgen Stopora, potamnjelog lica od rada u vrtu, uživa u suncu, društvu dvije koleginice i kapućinu na koji ih je pozvao uz opasku ‘To ovdje ništa ne košta!’, piše Deutsche Welle.

Prošle godine bio je na istom mjestu, u istom hotelu, istom restoranu, jeo isto miješano meso sa roštilja i pio italijansko vino. Svim kandidatkinjama za posao u Njemačkoj je postavljao ista pitanja: ‘Zašto ste se odlučili da postanete medicinska sestra? Zašto želite u Njemačku?’ ‘Kako se čisti rana?’

Na kraju je izabrao deset osoba koje će doći na kliniku u bavarskom gradiću Memmingenu, gdje on radi kao direktor i zadužen je za njegovatelje.”

Ovako njemački portal Spiegel online započinje priču o Bavarcima koji su krenuli u potragu za personalom koji im je potreban u njihovim bolnicama. I ovaj put, nastavlja priču novinarka portala Spiegel online, oni sa sobom žele povesti najmanje deset medicinskih sestara. U Njemačkoj će one godinu dana raditi kao asistentkinje-njegovateljice – prije nego što izađu na ispit i dobiju priznanje da su medicinske sestre sa završenom stručnom spremom.

Za usluge posredovanja personala, kako piše u tekstu, bolnica u Memmingenu plaća 4.000 eura po osobi. Novac odlazi u projekat „Triple Win”, koji vode Njemačka agencija za rad i GIZ. Triple Win znači da zapošljavanjem medicinskih sestara sa Balkana svi trebaju da su na dobitku: njihova domovina, one same, i Njemačka.

„Klinika u Memmingenu investira u vrbovanje radne snage. Ona čak ima i Dom za medicinske sestre, u kojem jedna soba košta 120 eura mjesečno. Klinika je čak kupila i stanove u koje se njegovatelji i sestre kasnije mogu useliti. Za Stoporu je jako važno da procijeni da li će žene moći izdržati život odvojene od porodica. Jedna od njih ima dva sina, od 10 i 15 godina. Na to pitanje sliježe ramenima i kaže ‘Sve se može izdržati’.

„Niko ne može nekome zabraniti da ode”

“U Sarajevu taksi prolazi pored izrešetanih zgrada. BiH ima naveću stopu nezaposlenosti od 40 posto. Čini se da zemlji nedostaje političke volje da izađe iz rupe, u koju ju je odveo rat prije 20 godina. Hans-Jürgen Stopora i njegove koleginice u taksiju šute i posmatraju nebodere koje je smog obojio u sivo.”

Gospodinu Stopori se u Sarajevu, piše dalje u ovom tekstu, predstavlja se 11 kandidatkinja, Većina njih je iz Republike Srpske. Jedna od njih preslušava svoje odgovore i na pitanje Šta vam se najviše dopada u Vašem zanimanju?, odgovara: Čovječnost! Druga govori srpski, engleski, švedski i njemački. Nakon završetka škole radila je samo u jednom švedskom Callcentru. Treća neće da se slika na ulici, da Nijemci ne vide kako je sve uništeno i pomisle da je ona jadna i siromašna medicinska sestra koja hoće u Njemačku. Nijedna od njih tri ne žele da im se objavi ime.

“Odmah iza ugla je bolnica Abdulah Nakaš, koja je dobila ime po doktoru koji je tokom rata spasio mnoge živote, čak i bez struje i vode. Zamjenica šefa bolnice Davorka Marković, koja je primila goste iz Njemačke, i sama je tokom rata radila u ovoj bolnici. A danas mora da gleda kako joj odlazi dobro obučen i školovan personal.

‘Niko nikom ne može zabraniti da ode. Pa ipak Vas molim da ne nudite ovdje ponude za posao. Ako ništa ne u ovoj bolnici!’”

Spiegel online dalje piše kako Davorka Marković kaže da bolnica nema dovoljno radnih mjesta, kako bi rasteretila osoblje, da nema dovoljno velik budžet, kako bi se mogle povećati plate. Mnogi njegovatelji nose povrede iz rata a mladi, koji završe medicinske škole, odmah žele da odu. Hans-Jürgen Stopora na sve to, piše dalje, klima glavom u znak razumijevanja. Poznati su mu ti problemi. U Memmingenu medicinska sestra zarađuje 2.800 eura bruto.

“Nakon posjete bolnici u Sarajevu, Hans-Jürgen Stopora i koleginice sjede u jednom kafiću pored bolnice. Kaže da je mislio da ljudi u bolnici nemaju šansi da dobiju posao, ali čini se da nije baš tako. Razgovor sa Davorkom Marković ga je naveo na razmišljanje. Konačno jedna njegova kolegica progovara: Nerado bih uzimala nešto od drugih. Stopora šuti. Nema tome ništa da doda. Nove njegovateljice stižu u Njemačku ovoga ljeta”, piše u priči o potrazi za njegovateljima sa Balkana portal Spiegel online.