U Zagreb stiže djevojka koja rastura u robotici: “Često sam jedina žena u timu od 40 inženjera”

Kada je na nekom sajmu ili sličnom događaju ugledaju pored različitih industrijskih egzoskeleta ili robota, bilo to u Kini, Americi ili negdje u Europi – za Maju Hadžiselimović najčešće pomisle da radi u Odjelu marketinga i zatraže da porazgovaraju s “osobom koja zna malo više o proizvodu”.

I tu ih Maja Hadžiselimović, inženjerka robotike i programerka, najčešće ostavi bez teksta i ugodno iznenadi.

Naime, Maja radi na razvoju prvog europskog industrijskog egzoskeleta i implementaciji robota u autoindustriji. I što je najljepše, svoje slobodno vrijeme maksimalno ulaže u dijeljenje znanja učenicima i studentima iz BiH i regije.

I posebno podržava uključivanje djevojčica i djevojaka u STEM područje jer želi mijenjati činjenicu da je često jedina žena u timu od 40 inženjera.

Maja uskoro stiže u Zagreb, gdje je jedna od predavačica na besplatnoj konferenciji Lean In “Power to transform”, koja se održava 22. ožujka, a na kojoj će svoje najvažnije životne transformativne trenutke s posjetiteljima podijeliti jedne od najuspješnijih žena hrvatskog i svjetskog biznisa, poduzetništva, medija i techa.

Maja Hadžiselimović ljude često ostavi bez teksta (Foto: Lean In Zagreb/Privatni album)

Kako ste došli u doticaj baš s robotikom i zavoljeli ovo specifično područje?

Kad sam bila mlađa, robotika mi se više svidjela kroz filmove i znanstvenu fantastiku. Međutim, kada sam počela studirati, svidjela mi se robotika i sa znanstvene strane. Izazov mi je ponajviše bio zato što sam primijetila da se mnogi zapravo boje robota i da u njima vide neku prijetnju, te sam htjela više naučiti o toj oblasti i aktivno sudjelovati u integraciji robota u naše živote.
Porijeklom iz Zenice, Maja Hadžiselimović danas živi Münchenu, a njezina priča počinje na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, gdje je diplomirala na Odsjeku automatike i elektronike. Nakon toga Maja je dobila Erasmus Mundus stipendiju i nastavila master studije na fakultetu u Mariboru, s više fokusa na automatiku i robotiku. Potom se preselila u Novi Sad i nastavila studij na Fakultetu tehničkih nauka, na odsjeku Mehatronike. Zahvaljujući stručnoj praksi dospjela je i u jedan od najstarijih gradova na jugu Njemačke – Augsburg. 

Maja trenutačno radi u dvjema tvrtkama. Jedna se bavi implementacijom različitih robotskih rješenja u proizvodne linije, a druga razvojem industrijskog egzoskeleta.

German Bionic GmbH bavi se razvojem prvog europskog industrijskog egzoskeleta. U vremenu kada mnogi strahuju da će roboti u potpunosti zamijeniti ljude, ovim egzoskeletom pokazuje se da ljudi i mašine mogu raditi zajedno i kombinirati prednosti koje imaju i ljudi i mašine. Bila sam među prvima zaposlena u firmi, radim na razvoju različitih softverskih i hardverskih rješenja te je veliko zadovoljstvo vidjeti kako raste potražnja i interesiranje za uređajima ovakve vrste. Maja trenutno radi u dvije firme (Foto: Lean In Zagreb/Privatni album)
Koji su bili vaši najveći strahovi u karijeri i jeste li imali sumnje u vlastite sposobnosti i mogućnosti? I kako ste to premostili?

Svaki dan učim se nositi s nekim manjim i/ili većim strahovima. Prije četiri godine, kada sam prvi put došla u Augsburg, nisam poznavala nikoga, nisam znala jezik, ali sam znala da želim učiti što više i ta želja bila je veća od straha.

Također, sa svakim novim zadatkom postavljenim pred mene javljala se mala sumnja hoću li to uspjeti ili ne. Vjerujem da svi imaju strah i sumnju kada trebaju prvi put odraditi neki zadatak i riješiti problem s kojim se prvi put susreću, prisustvovati na EU sastanku, prvi put odraditi predaju projekta sami i slično. S vremenom sam zavoljela taj osjećaj kada čitavim tijelom želim izgovoriti ‘ne, ne mogu, ne znam, neću…’, a ipak odlučim upustiti se u novu avanturu i proširiti znanje i zonu komfora.

Zaista, ako se okružimo situacijama u kojima se odlično snalazimo, ništa novo nećemo naučiti… Maju obožavaju u BiH i Njemačkoj (Foto: Lean In Zagreb/Privatni album)

Pored industrijskih projekata, Maja Hadžiselimović radi i na EU projektima u kojima je posvećena edukaciji mladih u BiH. Njima nastoji prenijeti svoje znanje i iskustvo koje je stekla.

Svakih nekoliko mjeseci dovede nekog studenta iz naše regije kako bi imali priliku susresti se s posljednjom tehnologijom i naučiti više, a posljednju godinu ugostila je i dva studenta sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

U sklopu svog redovnog posla radim na mentoriranju studenata koji su u procesu izrade BSc ili MSc rada. Kada sam primijetila da je dobar trenutak, predložila sam da se kao firma uključimo u program stipendija njemačke privrede koji omogućava studentima s Balkana da praksu rade u njemačkim firmama i steknu iskustvo.

U posljednje vrijeme upoznata sam s mnogim inicijativama koje se trude uključiti što više djevojaka u STEM područje i veoma mi je drago zbog toga. Potreba tržišta za IT stručnjacima prethodnih godina pokrenula je lavinu različitih inicijativa koje nastoje uključiti što više djece i mladih u STEM oblasti.

Također, i sama sam uključena u radionice i predavanja na kojima volim istaknuti da je trenutačna situacija takva da sam, u 99 % slučajeva, jedina djevojka u timu. To se treba promijeniti i nadam se da hoće. Na svakom predavanju najviše ispričam o nekim svojim razmišljanjima, strahovima i na kraju uspjesima jer je to zapravo realnost – bez truda i nema uspjeha. 

Mnogi studenti i studentice jave se mailom poslije predavanja i napišu kako im je trebala mala motivacija i primjer da se sve može postići kada to zaista želimo. Naglasim da im stojim na raspolaganju ako im treba pregledati životopis, aplikaciju prije slanja, ispričati gdje potražiti prakse, stipendije ili ih nekad saslušati i ispričati da sam se i sama našla u problemima u kojim se oni nalaze.

Sjećate li se trenutka kada ste počeli raditi u Njemačkoj. Kakav vam je bio osjećaj kao mladoj, obrazovanoj ženi iz BiH susresti se s najnovijim tehnologijama i drugim stručnjacima, i to sve u novoj zemlji?

Moj prvi posao u njemačkoj bio je u MRK Systeme GmbH. Veoma se rado sjećam svojih početaka u firmi. Naravno, po samom dolasku htjela sam se vratiti – svaki početak je težak. Kasnije su mi šef i kolege rekli da ni oni nisu bili sigurni što da očekuju i da im ne dolaze često djevojke na praksu. 

Jedan trenutak mi je baš ostao urezan u pamćenje, a to je trenutak kada sam prvi put dobila zadatak da odradim nešto na terenu i tada sam prvi put kročila u proizvodno postrojenje Audija i bila sam jako sretna i uzbuđena. To su postrojenja koja sam imala priliku vidjeti na Discovery kanalu i činjenica da sam sada ja tu, da nešto popravljam, meni je bila nevjerojatna. Moj je šef bio veoma pozitivno iznenađen mojom motivacijom i oduševljenjem jer, kako je on rekao, većina ne voli ići na teren. Meni je to bilo nešto veoma veliko u tom trenutku.

I dandanas šef spomene tu situaciju kao ključnu kada je prepoznao moj interes za ovu oblast.

Također, kada sam mu predstavila ideju da dovedemo više studenata i studentica na praksu iz naše regije, prokomentirao je da odlični studenti dolaze s Balkana – očito sam ostavila dobar dojam.

Kao netko tko dolazi iz BiH, nisam nikada imala priliku susresti se s proizvodnom linijom, tolikim brojem robota, tako velikom tvornicom. Bila sam baš kao Alisa u zemlji čudesa.

Kada se sada osvrnem na sve, veoma sam ponosna na sebe i na to kako sam premostila sve strahove u početku. Imam mnogo više samopouzdanja jer vjerujem sebi da ću se snaći gdje god da se nađem i da će sve biti i više nego OK. Trenutno radi na nekoliko projekata za automobilsku industriju (Foto: Lean In Zagreb/Privatni album)
Često se roboti u industriji danas automatski povezuju s prijetnjom i predikcijama kako će milijuni radnika ostati bez posla. Koje su prednosti industrijskih egzoskeleta?

Svaka industrijska revolucija i nova tehnologija donosile su promjene u radnim mjestima. Neka su radna mjesta nestajala, dok su se druga stvarala. Mnoga današnja zanimanja bila su nam nezamisliva prije samo nekoliko godina. Smatram da će se isto dogoditi i s povećanjem robota u industriji.

Na kraju, žalosno je da kreativnu i sposobnu osobu koristimo kako bi premještala predmet od točke A do točke B, sreća pa imamo robote koji mogu to raditi. Mi trebamo koristiti svoju kreativnost, razmišljati, stvarati, a roboti neka rade teške i dosadne poslove umjesto nas.

Kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?

Sve ovisi radim li na terenu ili ne. Imala sam priliku raditi u Kini i SAD-u proteklu godinu i dani na terenu itekako se razlikuju od ‘normalnih’ dana.

Trudim se pratiti spavanje i spavati bar sedam sati dnevno, ali ni to u nekim periodima ne uspijevam.

Volim svaki dan naučiti nešto novo, bilo kakvu novu sitnicu – novu njemačku riječ, činjenicu o tehnologiji, psihologiji, umjetnosti, bilo što, ali da znam da sam nakon tog dana bogatija znanjem. 

Google kalendar je moj dobar prijatelj što se tiče organizacije.

S obzirom na to da sam, pored redovnog posla, posvećena STEM edukaciji djece i mladih u BiH, dosta radim od kuće u te svrhe s malim uređajima kako bih pripremila vježbe praktičnog rada za radionice.

Nastojim se vremenski ograničiti na korištenje društvenih mreža, kako bi se dragocjene minute bolje iskoristile. FitBitom se nastojim motivirati na fizičku aktivnost i duge šetnje.

Jeste li ikad imali osjećaj da ste negdje, a da ne koristite svoje pune potencijale? I što ste tada napravili?

Da, to mi se mnogo puta dogodilo. Vjerojatno je to razlog zašto zbog redovnog posla radim dosta aktivnosti u BiH. Jednostavno, osjećala sam da mogu uraditi više i više doprinijeti i tražila sam način. Volim rad s djecom, mladima i robotiku – i našla sam savršenu kombinaciju.

Također, znala sam otići svom šefu s nekoliko konkretnih ideja o zadacima koje bih mogla raditi. Kada sam prepoznala da mogu više, potrudila sam se da proširim listu svojih zadataka upravo sa zadacima koje će zahtijevati više znanja i truda. Vjerojatno se svi nakon nekoliko godina nađu u takvoj situaciji pa su nam potrebni novi izazovi.

Nesebično dijelite svoje znanje i dosadašnje iskustvo s mladima. Na koje načine konkretno vi širite svoje znanje?

Prije dvije godine volontirala sam na Tajvanu kao učiteljica engleskog u lokalnoj osnovnoj školi i vrtiću i zaista je veliko zadovoljstvo vidjeti kako svatko od nas, svaki pojedinac, može napraviti razliku. Zaista sam uživala u toj praksi… a još je ljepši osjećaj kada vidimo da možemo uraditi nešto i za naš rodni grad, okolinu.

Oduvijek sam volontirala, ali što se tiče volontiranja kroz STEM edukaciju, u BiH je sve počelo prije otprilike dvije godine, kada sam preuzela ulogu nacionalne koordinatorice za BiH inicijative Europska sedmica robotike.

S nekoliko kolegica i kolega podijelila sam svoju ideju i odlučili smo poraditi na tome da praktični rad iz STEM oblasti omogućimo svoj djeci, bez obzira na to dolaze li iz manjih ili većih gradova. Sva djeca zaslužuju kvalitetno obrazovanje i priliku da uče o suvremenoj tehnologiji. Nakon te početne inicijative redala su se predavanja, konferencije, projekti…

Odlaskom u Njemačku prepoznala sam kako mogu ulagati u znanje mladih u BiH, kako im mogu prenijeti sve što sam naučila, pričati im o projektima, o robotima… o svemu što oni nisu imali priliku vidjeti.

Također, iskoristila sam svoje kontakte ovdje i prošle godine organizirala edukativnu ekskurziju u Augsburgu za 40 nastavnika i učenika iz 6 gradova BiH. Posjetili smo sjedište tvrtke KUKA, tvrtku u kojoj ja radim, sajam industrijskih i humanoidnih robota, planetarij, sudjelovali na interkulturalnoj radionici uz djecu s Bliskog istoka i zaista mnogo toga naučili. Vjerujem da će ovo putovanje mnogima ostati dugo u pamćenju.

Zaista je bilo divno vidjeti kako sam uspjela kod djece od 8 do 18 godina probuditi osjećaj oduševljenja kada prvi put vide humanoidnog robota. Po povratku u BiH svaki učenik i učenica su u nekoliko razreda održali predavanje o tome što su vidjeli i naučili, tako da je ovo putovanje utjecalo na mnogo više od 40 osoba.

Možete li podijeliti neke korisne savjete i izvore edukacija i informacija za sve djevojke i žene koje studiraju mehatroniku/robotiku/računarstvo, a posebno one koje se žele ući u taj zanimljivi svijet?

Internet je najbolji izvor informacija. Također, konferencije, radionice, prakse, studentske organizacije – upoznajte osobe koje dijele vaše interese i dijelite informacije. Online platforme s tečajevima, kao npr. edX, Udemy… internet trebaju najmanje biti društvene mreže.

Na kojim projektima sada radite i što vas veseli u budućnosti?

Trenutačno radim na nekoliko projekata za automobilsku industriju. Radim na planiranju sljedeće Europske sedmice robotike u BiH i trudim se odazvati na što više konferencija, radionica i podijeliti svoje znanje, ideje.

Veselim se novim izazovima, znanjima, vašoj konferenciji i upoznavanju novih ljudi. Duboko vjerujem u to da nam svi ljudi i prilike dolaze u život baš u trenucima kada smo spremni za njih te im se mnogo radujem. Veseli se novim izazovima i znanjima (Foto: Lean In Zagreb/Privatni album)

Lean In Zagreb 22. 3. 2019. organizira svoj prvi veliki event s ciljem osnaživanja žena u poslovanju – konferenciju “Power to transform” – koju organiziraju u suradnji s Professional Women’s Network Hrvatska. Projekt su prepoznali i podržali LELO, Erste Banka, Visoko učilište Algebra, Somersby, IBM, DEKRA usluge d.o.o., Varteks, Studena i Pepsi, Dermalogica, Ivona Oštrić (ostrich.official), RedBull, DermaCare, Jane Iredale i Pixy With Love.

zadovoljna.dnevnik.hr