U Zenici na Bosforu stoji Harun sam

Harune, ne buši balon, glavu ću ti probušiti, dere se neka žena, pa nastavlja, Harune, ako još jedan crveni probušiš, neš’ sa babom ići na utakmice Ćelika, a i ti babo pomanje sa tom Žujom, ovo je dječija priredba! Haruneee, jebem li ti babu, ako bušiš, buši ove crveno-plave, nemoj turske, Haruneee!
Ne znajući za veliki turski praznik, Dan djeteta, koji se svakog 23. aprila obilježava u ovoj golemoj zemlji, našao sam se u grotlu Abdi İpekçi Arene u evropskom dijelu Istanbula.

Piše: Dragan Bursać za Buka.ba

Ogromno zdanje, koje prima bezmalo 13 hiljada ljudi, za ovu priliku je modifikovano. Zbog bine, scenskog dijela i kulisa, u halu može stati preko 6000 duša. Pa ipak, prizor je impresivan. Dječica iz cijele Turske organizovano došla autobusima i sakupljena na jedno mjesto zajedno se raduju velikom prazniku. Od Kapadokije, Trakije do Anadolije, od Burse, preko Ankare, do Istanbula, od Ararata, do Nermuta…

O, kako se voli svoja zemlja! Kako se ljubi tlo po kojem gaziš i kako se cijeni zastava. Kako se osjeća bliskost i saživljenost sa zajednicom od preko 80 miliona ljudi. Najbolje sam to osjetio dok sam osluškivao šum stotina i stotina turskih barjaka, koje su se vijorili iznad mene, iz ruku preko 6000 hiljada najmlađih Turaka. Eh, da je nama takva jedinstvenost u Bosni i Hercegovini. Pa da se okupimo složni oko jedne zastave, oko jednog projekta, koji će biti makar upola državotvoran, kao ovo tursko obilježavanje Dana djeteta.

I šta ti je država, kako država poput Turske proaktivno djeluje i radi u sinergiji sa školama. Jer, tako se podstiče ljubav prema domovini. Od najranijih dana i interaktivno. U skladu sa vremenom u kome živimo. Pa se najuspješnijim učenicima u takmičenju u crtanju, najboljoj selfie fotografiji i drugim disciplinama dodjeljuju vrijedne nagrade. Da, da, dragi moji. Ovdje u Turskoj, selfie koji podstiče domoljublje je nagrađivan, a ne sankcionisan, kao od strane naših prepotopskih nastavnika, koji su ostali zarobljeni negdje u 1987. godini, sve crtajući Zagija.

Ovdje u Turskoj, dječici se na sveopšte oduševljenje, putem videoporuke, obraćaju poznati turski glumci Ozan Guven i Meryem Uzerli.

Ovdje u Turskoj, u grotlu Abdi İpekçi Arene, sve je u delirijumu! Na sceni se pojavila mlada turska glumica Isabella Damla Guvenilir, zvijezda serije “Elif”.

 Elif u zasjedi

Gledam bogat zabavni program i ugledam nešto plavo-žuto. Čekaj, čekaj, šta to vidim?! Pa, to je, samo malo…To je zastava druge zemlje. To je državna zastava Bosne i Hercegovine. Auuu, jesmo mudati mi Bosanci. U Turskoj je zabranjeno bilo kakvo vješanje i isticanje drugih zastava, pogotovo na ovakvom jednom skupu. Svaka nam čast! Probudio se inat onaj naš tvrdoglavi bosanski. Inat koji je vodio Husein-kapetana Gradašćevića u silni boj protiv turskog okupatora. To je moja Bosna i Hercegovina, zemlja Tvrtkova, Kulinova, zemlja Kotromanića i Husein-kapetana. Ima nas, pa da smo crno ispod nokata! Da te vidim sad, Elif!

Ček’, eno još jedne naše zastave! I još jedne! Eno je jedna pomalja se stidljivo na bini. To, braćo Bosanci i Hercegovci, napravili smo kulturološku diverziju u centru Istanbula. Neka vide svi na Bosforu kako bije bosansko srce.

 -Harune, ne buši balon, glavu ću ti probušiti, dere se neka žena, pa nastavlja, Harune, ako još jedan crveni probušiš, neš’ sa babom ići na utakmice Ćelika, a i ti babo pomanje sa tom Žujom, ovo je dječija priredba! Haruneee, jebem li ti babu, ako bušiš, buši ove crveno-plave, nemoj turske, Haruneee!

Kako ja razumijem ove ljude??? Pa, ja ne znam turski jezik! A i mali Harun mi je suviše plav za neko dijete iz Male Azije. I otkuda Ćelik u Turskoj??? Pitanja se roje, a onda bum, bum, nekoliko bliceva sijevnu sa mobitela i vati me u realnost.

Ostatak kolumne pročitajte na ovom linku.