Dvadeset i dva člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić izvedeni su iz četiri kuće u bijeljinskom naselju Bukreš, u noći sa 24. na 25. septembar 1992. Među njima je bilo i sedmero djece i osam žena starijih od 60 godina.Odvedeni su na obalu Drine u selo Balatun i brutalno ubijeni, a njihova tijela bačena u rijeku. Pripadnici specijalne jedinice MUP-a RS, poznate kao Pahuljice, tih dana su harale po Bijeljini, prisjeća se novinar Jusuf Trbić.Počinili su brojne zločine pod komandom Miće Stanišića, ministra policije i njegovog zamjenika Tome Kovača. O ubistvu 22 Bošnjaka sve se, kaže Trbić znalo godinama, no nadležni nisu reagovali.Odveli ih na obalu Drine kod Balatuna i pobili tako što su izvodili po dvoje, troje iz vozila i ubijali ih, čak i pucanjem iz sačmarica. Kada je došao red na majku koja je držala za ruku svoju djevojčicu, nesretna žena se ukočila od straha i nije mogla koraknuti.Njena mala kćerka je rekla: „Hajdemo mama“. Nakon svega, leševe su pobacali u rijeku i mirno se vratili u policijsku stanicu – pisao je Trbić.Deset godina nakon zločina, 2002. na groblju u Sremskoj Mitrovici pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela, ukopani pod oznakama NN. Za sva nađena tijela postojala je uredna dokumentacija koju su vodili srbijanski organi i institucije.Nakon identifikacije i obdukcije, 30. jula 2005. ukopani su na mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno njih 18.