Udar na radnike u BiH: Mjere za stabilizaciju budžeta, a ne privrede

Zabrana rada za mnoge djelatnosti, očekivano, dovela je do masovnih otpuštanja radnika u FBiH. Prema posljednjim podacima, u FBiH je blizu 30.000 radnika je ostalo bez posla, dok je zaposlenost smanjena za oko 23.000.

U ove dvije godine, zapošljavanje je raslo i u javnom i privatnom sektoru. Otpuštanja radnika sada se dešavaju isključivo u privatnom sektoru. Sasvim je bilo logično pretpostaviti kakve će negativne ekonomske efekte ostaviti zabrana rada i uvođenje restriktivnih mjera. Međutim, nije toliki problem što je mnogima zabranjeno jedno od osnovnih prava – pravo na rad, već što se nije ponudila alternativa – od čega će ljudi živjeti?

 Pomoć firmama je neophodna iz nekoliko razloga. Nosioci privredne aktivnosti su mala preduzeća, koja ujedno zapošljavaju veliki broj radnika. Zbog složenog poslovnog ambijenta, većina malih firmi i obrta vodi svakodnevnu bitku oko proizvodnje, prodaje i naplate svojih proizvoda ili usluga, jer jedan dan kašnjenja može dovesti do teškoća u plaćanju poreza, doprinosa, obaveza, dobavljača, plata, najmova prostora i svega što čini poslovnu aktivnost. Iz redovne naplate poreza i doprinosa finansiraju se, stalno rastući budžetski izdaci. Upravo je taj privatni sektor generator nove vrijednosti. Kada 400.000 radnika iz „realnog sektora“ dobije platu i kada je potroši, taj novac se multiplicira više puta i u konačnici se naplati PDV. Prihodi od PDV-a su ti koji najviše doprinose punjenju budžeta. Kada jedan radnik iz „realnog sektora“ potroši svoju platu, koju je recimo zaradio u izvozno orjentiranom preduzeću, dio novca ide u budžet. Od tog novca se isplaćuju plate u javnom sektoru i finansiraju dijelom penzije. Isto tako, bez tog novca ne bi bilo isplata invalidnina, boračkih naknada, službenih automobila i putovanja, regresa, plata političara, stipendija i svega onoga što su razni budžetski izdaci.

U konačnici, poslodavac bi, dok traje ovo stanje, dobio pomoć od 790 KM, a ostatak plate od 233 KM bi isplatio radniku. Novac za ove stvari ne bi uopšte išao na račune preduzeća, tako da bi se smanjila mogućnost zloupotreba. Na ovaj način bi se održala potrošnja, radna mjesta i privredna aktivnost, te usporio pad poreskih prihoda i ne bi se prekinuo lanac u potrošnji.

Al Jazeera