“Umiremo tiho, iza scene čiji smo glavni akteri”

Sedmodnevni trijažni rad u punktovima, bez pauza, hiljade na COVID sumnjivih pacijenata, COVID telefoni, ambulante i centri, rad na terenu samo su dijelovi pritiska pod kojim su svi zdravstveni radnici Javne ustanove Doma zdravlja u cijelom Kantonu Sarajevo. Mubera Šahinagić, inžinjerka medicinsko laboratorijske dijagnostike za N1 otvoreno je pričala o teškoj situaciji u kojoj su osam mjeseci ona i njene kolege. Da li se o tome se javno ćuti ili se ne smije govoriti?

“Pod velikim pritiskom smo. U Kantonu Sarajevo imamo oko 4000 aktivnih COVID 19 slučajeva čiju izolaciju, testiranje, dijagnostiku, terapiju, bolovanja, kućne posjete i ostale postupke vode uposlenici Doma zdravlja KS. Jedini u kantonu pružamo zdravstvene usluge u poslijepodnevnim satima, danima vikenda i praznika, u kućnim posjetama za sve COVID pacijente, svih ugovornih ustanova Zavoda zdravstvenog osiguranje Kantona Sarajevo (ZZOKS) koje pružaju uslugu obiteljske medicine. Za to vrijeme Ustanove privatnog sektora pod istim ugovornim obavezama nisu dužne, ni na koji način učestvovati, recimo, doprinosom u očitavanju rtg snimaka. Sama sumnja na COVID19 pacijenata uključuje sve postupke osim bolničkog tretmana. A ljudi i dalje imaju dijabetes, hipertenziju, obavljaju operativne zahvate”, kaže za N1 Mubera Šahinagić.

Otežavajuća okolnost je nedostatak kadra, iako je odobren prijem novih sto uposlenika. Ali, otkriveno nam je, oni su zaposleni prije godinu dana za minimalnu platu. Sada su najviše istureni u prve redove, minimalno plaćeni, a ugovor im je produžen na samo tri mjesca.

Veliki broj zdravstvenih radnika je zaražen virusom korona, veliki broj je u izolaciji, teško je popunjavati praznine od malobrojnog kadra. Izvor: Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš”

Poseban problem su dijagnostičke usluge u kojima se godinama ne ulaže u kadar, pa je aktuelno sve na rubu pucanja. Radi se bez prestanka samo mijenjajući smjene i lokacije, iz redovnog rada u COVID ambulantama, pa dijagnostičkim i obrnuto. Sedmični prosjek dijagnostičkih usluga u radiološkoj i pulmološkoj službi pružaju se u toku samo jednog radnog dana.

“Pacijenti su najčešće nezadovoljni čekanjem na zdravstvenu uslugu i ostvarivanje telefonske komunikacije. Sa druge strane sistem je opterećen gomilanjem velikog broja administrativnih postupaka tako da se umjesto većeg broja davaoca usluga, raste broj administrativnih zahtjeva.Ne postoji način da sa ovim brojem izvršilaca pokrijemo sve potrebne tačke. Osnova medicine je kontakt sa pacijentom, razgovor, dodir, razumijevanje situacije iz neposrede komunikacije. Trenutni način rada je jednako frustrirajući i za zdravstvene radnike kao i pacijente. Što se tiče COVID centara i ambulanti naš najveći strah je loše vrijeme koje je pred nama i način na koji će biti tretirani naši pacijenti. Frustrirajuće je da, ma koliko veliki trud mi ulagali, pojedini ljudi pod temperaturom stoje u redovima po više sati, nerijetko ne dočekavši zdravstvenu uslugu”, pojašnjava za N1 inžinjerka medicinsko laboratorijske dijagnostike Mubera Šahinagić.

“Posljedice pandemije vidimo iz prve ruke”

“U javnosti je plasirana slika o medicinarima u Domovima zdravlja kao o grupi neradnika. Istina je međutim potpuno drugačija. Trenutno “svi radimo sve”. Nije rijetka slika vidjeti nekog od motivisanih rukovodilaca kako mjere temperaturu na trijažnom punktu, uposlenike u COVID ambulanti koji napuštaju radno mjeste u jedan iza ponoći”, priča za N1 inžinjerka koja je u direktnom kontaktu sa oboljelim.

Pitaju se ponekad kako naći motivaciju osim humanizma i profesionalizma kada vidite toliku mržnju javnosti da čak nema ni podrške, ni solidarnosti, ni u trenucima žalovanja zbog smrti kolega.

“Umiremo tiho, nevidljivo, iza scene čiji smo glavni akteri, a za to vrijeme nas privilegovani, ugledni članovi društva, od kojih se neki bave PR strategijama, novinarstvom i političkim marketingom, po društvenim mrežama uspoređuju sa orangutanima, naravno u korist ovih drugih. Malo njima znače strahovi kolega, uglavnom mlađih porodičnih osoba, koje teret borbe sa Covidom nose kući, djeci, roditeljima. Za većinu nas koji smo prošli iskušenje Covida to je značilo i zaražene članove porodica, djecu, roditelje, bračne drugove. Za razliku od ostalih iz prve ruke vidimo posljedice pandemije, ljude koji su ostali bez posla, bez sredstava za život, tešku situaciju onkoloških i hroničnih pacijenata. Ulažemo ogromne napore da im olakšamo, da u ovom ludilu putuju kroz sistem i uz pomoć privatnih poziva, preskakanja procedura, zaobilaženje odobrenja”, završava svoju ispovijest, inžinjerka medicinske laboratorijske dijagnostike, Mubera Šahinagić.

N1