Umjesto domaćih zapošljavaćemo Filipince

Najčešća vijest i najveći problem sa kojim se suočava Bosna i Hercegovina, a izgleda i sve zemlje u regionu je odlazak ljudi, nedostatak radne snage, koji je svaki dan sve veći. Posežu zbog toga i države i poslodavci za raznim mjerama kako bi se to promijenilo, ali sve to im je, izgleda, uzalud. Mada, malo su se i kasno sjetili da se bave tom problematikom, kad su ljudi već godinama nezadovoljni platama koje dobijaju, stanjem u državi u kojoj žive, obrazovnim, zdravstvenim i brojnim drugim sistemima i jednostavno ne vide više sebe u zemlji u kojoj su se rodili. Rodila su se tu i njihova djeca, ali ne žele da ona tu i odrastaju pa spas traže “na zapadu”.

Kao što rekoh maloprije, shvatili su i poslodavci da moraju povećavati plate da i ovo malo ljudi koji su ostali ne ode, ali ta povećanja su uglavnom simbolična, i dalje nedovoljna za život dostojan čovjeka. Čujem nedavno kako jedan od poslodavaca iz Federacije kaže da im je cilj povećati minimalne plate, koje su oko 400 KM, na 500, eventualno 600 maraka. I to bi radnicima koji takvu platu primaju trebalo biti dovoljno da ostanu u ovoj zemlji u kojoj, da im daju i duplo više od onoga što primaju, ne bi im ni to bilo dovoljno. Dobro mi je nedavno rekao profesor Željko Šain da “minimalna plata mora biti oko hiljadu maraka ako poslodavci žele da ljudi ostaju i rade ovdje”, ja se s njim u tome potpuno slažem. I dalje stoji činjenica da ni hiljadu maraka nije dovoljno jednoj porodici da živi pristojno, ali je makar bolje od onih 400 koje pojedini dobijaju.

Vlada Republike Srpske nedavno je usvojila Zakon o poticajima kojim je omogućila poslodavcima tog entiteta da povećavaju plate radnicima, a oni će joj zauzvrat vraćati dio poreza. Dobar je to potez, kažu svi, samo se nadaju da će to i potrajati. Poslodavci iz Federacije, pak, čekaju da im federalna Vlada ukine neke od brojnih nameta koje imaju kako bi i oni mogli povećavati plate. Bez toga, kažu, teško da se stanje u tom smislu može značajno promijeniti.

Međutim, svjesni su i oni da ni povećanje plate neće mnogo promijeniti mišljenje ljudi koji su odlučili da odu iz BiH, te su svjesni kako će za nekoliko godina biti u ozbiljnom problemu, većem nego što su sada, da nađu radnike za svoje firme. Kažu kako će možda morati posezati i za radnicima iz dalekih zemalja, kao što su Afganistan, Urugvaj… Iako zvuči nevjerovatno da bi neko sa nekog drugog kontinenta došao da radi čak u BiH, to nije nemoguće. Pogotovo nije kad pročitamo da u susjednu Crnu Goru stižu radnici sa Filipina. Naime, i u toj zemlji postoji velika potreba za radnom snagom koju su odlučili da traže po inostranstvu. Tako su predstavnici Privredne komore te zemlje nedavno održali sastanak sa delegacijom Filipinske asocijacije izvoznika usluga. Razgovarali su o zapošljavanju radnika u sektorima turizma, građevinarstva i poljoprivrede, ali ono što je zanimljivo, a što je istaknuto na tom sastanku, jeste da bi ti radnici sa Filipina, kada bi dolazili raditi u Crnu Goru, tražili platu koja je viša od prosječne u toj zemlji. Dakle, ljudi cijene svoj rad i neće da pristanu da rade za male plate. To podržavam, isto kao što podržavam i ljude koji su odlučili da je sve ispod 1.000 KM plate malo i koji su otišli po ono što zaslužuju. Pa makar i u drugu, daleku, zemlju.

Međutim, ne moraju ljudi iz BiH ići u daleku zemlju da bi našli posao. Mogu, naprimjer, i u Hrvatsku, koja daje veće plate nego naša zemlja, te su nedavno pozvali sve iz BiH koji imaju državljanstvo Hrvatske da dođu i rade kod njih. Odgovoreno im je da to baš i nije tako lako, jer BiH nema potpisan sporazum o zapošljavanju sa Hrvatskom, a iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH kažu kako je Hrvatska u posljednje tri godine značajno povećala broj kvota za radne dozvole za strance, što govori da i njima fali radnika, posebno u sezoni. Dakle, na stranu ovaj njihov apel za našim radnicima sa hrvatskim državljanstvom, sigurni smo da će zaposlenje u toj zemlji naći i oni koji njihovo državljanstvo nemaju.

Nažalost, ali radnici iz Bosne i Hercegovine svoju ljepšu budućnost vide u bilo kojoj drugoj zemlji, pa ne bi ni čudilo da stvarno za nekoliko godina u BiH bude više radnika iz Afganistana, a možda i Filipina, nego Bosanaca i Hercegovaca. Možda će poslodavci onda shvatiti koliko su malo cijenili domaće radnike i koliko su doprinijeli egzodusu ljudi koji je zadesio zemlju.

OSLOBOĐENJE