AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Na komemoraciji preminulom generalu Armije BiH Jovanu Divjaku, njegov unuk Gregor pročitao je pismo koje je ovaj časni oficir i veliki humanista napisao kada je saznao da je bolestan. 

Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani i dragi prijatelji,

hvala što ste došli da me ispratite na bolji život, kako se kaže u tradiciji jednog naroda. Meni je ovaj bio ugodan, sretan i bogat. Znam da vas je slomila tuga zbog rastanka, kao što je i mene dok ovo pišem. Prisustvovao sam na stotinama dženaza i sahrana gdje su odabrane osobe najljepše govorili o pokojnicima. O pokojniku sve najljepše, kakav je običaj u narodu.

Mislim da je prirodno da ja, Jovan Divjak, govorim o sebi, a pročitat će neki od mojih bliskih prijatelja koji budu kuražni da bez ijedne suze emotivno pročitaju.

Na sahranama i dženazama obraćanje je počinjalo sa “bio je dobar čovjek”. Eh kakav sam bio, to vi ovdje prisutni znate. I ovakav i onakav, ali siguran sam da sam bio moralan i pošten čovjek u najljepšem smislu riječi. Naravno i skroman.

Tako sam odgojen u porodici majke Emilije i oca Dušana. Tako smo supruga Vera i ja odgajali Želimira i Vladimira. Vrhunac u životu sam doživio u izjavi unuka Gregora koji mi je napisao “Deda ponosan sam na tebe”.

Rođen u jednoj beogradskoj bolnici 1937. godine, a životni put s roditeljima me vodio iz sela Šuvajići, na obalu Dunava pored Smedereva, od sela Jablanjca do Bosanske Krupe gdje je otac bio učitelj i rođena sestra Nada 1940. godine.

Otac je službovao u Rumuniji, od 1941. do 1944. u Beloj crkvi i Bosanskoj Krajini gdje sam počeo osnovnu školu. Malu i veliku maturu završio u periodu 1950. do 1959. u Zrenjaninu.

Majka hrabrosti razvila se i veoma teško izdržavala tročlanu porodicu. Uputila me u Vojnu akademiju u Beograd jer mi nije mogla plaćati studije.

Službovao sam u Titogradu i Beogradu, godine proveo na školovanju u Parizu, a u Sarajevu bio na službi od 1966. godine. Završio sam ratnu školu, a dok sam obavljao dužnost, obavljao i dužnost nastavnika taktike i bio načelnik katedre taktike u kasarni Maršal Tito u Sarajevu.

Od 1984. do 1989. godine obavljao sam dužnost komandanta Teritorijalne odbrane (TO) okruga Mostar, a od 1989. do 1991. komandantna TO okruga Sarajevo. Da se pohvalim, ocjenjivan sam visokom ocjenom za obavljanje ovih dužnosti.

Od 8. aprila 1992. godine obavljao sam dužnost operativca zamjenika komandanta TO RBiH i na raznim funkcijama u štabu Oružanih snaga Republike BiH, bio do 1. marta 1997. godine.

Dragi pripadnici Armije BiH,

Na vama je da sudite kakav sam bio kao vojnik, profesionalac, čovjek i saborac. Takvog me zapamtite i pričajte vašim najbližim. To je najčasniji period u mom profesionalnom životu. Veoma cijenjeni pripadnici Armije R BiH budite ponosni na vaš doprinos odbrani BiH u istorijskim granicama i očuvanju građanske i sekularne zajednice. Na tim temeljima odgajajte vaše porodice.

Nikome ništa nismo oduzimali ili sprječavali da posjeduje svoje.

Najvrjednije u proteklih 27 godina je što smo zajednički pomogli u obrazovanju djece i mladih BiH putem stipendiranja i putovanja u 18 zemalja, ljetovanja, ekskurzije za djecu žrtve rata, s invaliditetom, posebnim entitetom i mlade iz entiteta RS. Njih 7.300 je dobilo stipendije, preko 4.500 zimovalo i ljetovalo.

Hvala svim korisnicima Udruženja koji su preuzeli zrnce znanja od Mersihe, Melihe, Mehe, Ede i mene u četvrt vijeka.

Mlad i potpuno obrazovan i odgojen čovjek može biti koristan sebi, porodici i društvenoj zajednici. Uzmite ono što ste naučili i dobili u kući ljubavi, a ono odbacite što ne smatrate dobrim. Hvala mladima što postaste samostalni, porodični i uspješni ljudi.

Drage Sarajlije, pola stoljeća života među vama.

Od komšija, frizera, krojača, prodavača, prodavačica, na pijacama, prodavača novina i vas koji radite u institucijama kulture, umjetnosti i sporta – ogromno hvala.

Bio sam jedan od vas i u sunčana i kišna vremena. Nema boljih ljudi, osim ponekog s kojim smo supruga Vera i ja imali najtopliju komunikaciju.

Dani života u Sarajevu su bili dani ljubavi , poštovanja i uvažavanja.

Izvinjavam se ako sam nekoga, nikada sa namjerom, povrijedio. Halalite mi, kako se to kaže na ovim prostorima.

Pustio sam suzu, trenutak prije nego sam sklopio oči. Pustite i vi sada.

Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom”, napisao je u pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace.”